Najzanimljivija izborna situacija u BiH
Refik Lendo prema neslužbenim rezultatima trenutno ima 5425, a Stjepan Dujo 5209 glasova. Razlika nešto veća od 200, a u igri oko 300 glasova. U gradu u kojem je bilo registrirano 20ak tisuća glasača, načelnika će prema nekim procjenama odlučiti njih 30 ili 50. Prema nekim mojim stajalištima i načinima razmišljanja i više nego dovoljno za članak u svim novinama i portalima u BiH. Tko god smatra da nije dovoljno, možemo nastaviti.
Nisam vjerovao da postoji „sindrom političara" ili kojekakva „bolest pri dolasku na vlast", ali sam se ovaj izborni ciklus uvjerio u to. Trenutni načelnik naše općine, g. Refik Lendo je ne baš tako davno izjavio da su dva mandata sasvim dovoljna i da političar radio dobro ili loše nakon toga treba odstupiti i predati poziciju nekome mlađem i energičnijem, te kako u Novom Travniku takvih osoba ima napretek. (Izjava na linku: https://www.youtube.com/watch?v=xZtu-UCvgFs ) O ovome su neki portali i izvještavali, ali gle čuda, g. Lendo se opet kandidirao. Možda je shvatio da je potreban svome gradu i da nema niko bolji? Možda jedan od ovih sindroma, ili možda strah da će neko druge nacionalnosti sjesti u tu fotelju? Prosudite sami prema ovoj izjavi i objavi našeg načelnika. (slika 1)
Možda je ovaj ratni general i osoba koja još uvijek živi u 90-im, osoba koja Novom Travniku iz dana u dan pečati budućnost boljeg grada, novog grada kako mu samo ime i kaže. Temeljiti kampanju na nacionalnim osnovama, huškačkoj politici i svađama očito još uvijek u našoj državi prolazi. Državi u kojoj riječ ne znači ništa, što je dokazao svojom ponovnom kandidaturom.
A možda je naš načelnik mislio upravo na g. Stjepana Duju kada je spominjao mlade i uspješne ljude koji postoje u našem gradu, barem dok je trezveno razmišljao i dok ga razni sindromi nisu zarobili.
G. Dujo je mlada i uspješna osoba koja je u susjedstvu ostavila sjajnu karijeru iza sebe, te se posvetila borbi za svoj rodni grad. Zadnjih godinu dana sam se osjećao kao da nisam u BiH, seminari o EU fondovima, dolazak poslanstava, umjerene poruke, obavijesti na društvenim mrežama o svakom detalju programa, briga za pojedinca, odgovaranje na svako pitanje portala, bilo ugodno ili neugodno, itd. A što je najvažnije, bez mržnje i bez podjela. Konačno smo vidjeli da program za lokalnu vlast nisu borba protiv odcjepljenja RS-a, treći entitet i sl., već svakodnevni problemi našeg grada.
Možda u nekim djelovima ove zemlje, članstvo za pristup Europskoj Uniji nije samo puka formalnost, već želja da se ostvari nešto više i bolje. Možda samo treba prepoznati neke osobe i shvatiti da nam generali, ratni huškači i osobe koje pozivaju na nacionalne podjele neće donijeti stabilnost i europski put koji svi tako jako želimo.
„U ovom gradu postoji mnogo madih i sposobnih ljudi koji ga mogu voditi..." reče jedna osoba. Mislim da sam ovaj izborni ciklus u svome gradu napokon jednu vidio. Sada se borim da ne prođe ispod očiju javnosti moždai najzaniljivija izborna situacija u našoj državi.
Vezani članci