Ulazi li rijeka u kuće ili kuće u rijeku?
Poplave koje su posljednjih dana pogodile Mostar i njegovu širu okolicu ponovno su pokazale staru i dobro poznatu činjenicu. Najteže su stradala područja uz riječne tokove i njihovu neposrednu…
Poplave koje su prošloga tjedna pogodile područje Blagaja i okolna naselja otvorile su pitanje bespravne gradnje uz riječne obale. Obilne oborine bile su okidač, ali stvarni razmjeri štete nameću pitanje je li voda samo pronašla put koji joj se godinama zatvarao. Objekti izgrađeni bez dozvola, sve bliže riječnim koritima, sužavaju prirodni tok rijeka, a posljedice su, po tko zna koji put, osjetili građani.
Korita rijeka Bune i Bunice u Blagaju godinama se sužavaju. Objekti izgrađeni tik uz rijeku, uglavnom luksuzne vile s bazenima, često bez potrebnih dozvola, mijenjali su prirodni tok vode i smanjili prostor koji je presudan u vrijeme visokog vodostaja. Umjesto da se izlije na prirodne poplavne površine, voda sada nailazi na betonske prepreke.
Nakon poplava kakve ne pamte, mještani glasno upozoravaju na ovaj dugogodišnji problem.
"Ja sam ovdje deset godina i nisam potrošio ni kilogram betona. Ne možeš uništavati prirodu, a onda nešto tražiti od prirode. Nema šanse", ističe za N1 Omer Bjelić iz Malog Polja kod Blagaja.
Neplanska urbanizacija i toleriranje bespravne gradnje dolaze na naplatu tijekom poplava, a posljedice je nakon posljednjih osjetila i Maja Popovac, čiji je vrt, kao i mnogi drugi, završio pod vodom.
"Možda je i korona tome djelomično pridonijela, svi smo htjeli u prirodu i puno je ljudi kupovalo zemljište u blizini i želi graditi. Većina tog zemljišta ne da nije građevinsko, nego nije ni poljoprivredno, uglavnom je riječ o zelenim površinama i slično. Puno betona, a malo meandara u koje bi se rijeka inače normalno izlijevala, dovodi do ovakvih problema", pojašnjava arhitektica Maja Popovac.
Gradnja se godinama odvijala bez prilagodbe regulacijskih planova, a reakcija gradskih službi i nadležnih županijskih institucija, odgovornih za upravljanje vodnim dobrima, izostala je. Na ovaj problem upozoravao je i mostarski vijećnik koji je prije pet godina, zajedno s grupom aktivista, naručio snimanje cijelog terena.
"I nakon toga da više nema nelegalne gradnje, odnosno uzurpacije koja se događala jer Vijeće u tom razdoblju nije radilo. Iz tog razloga postalo je standard da se uzurpira zemljište i gradi. Inzistiramo da se to riješi u zakonskim okvirima, na suradnji između odjela, da se građanima omogući korištenje pogodnosti i da se sve to uvede u zakonske okvire", kaže Jasmin Pandur, vijećnik u Gradskom vijeću Mostara.
No, Zakon o vodama Federacije BiH precizno štiti rijeke, njihova korita i poplavne zone. U zaštitnim pojasevima gradnja je ili zabranjena ili podliježe strogoj regulaciji. Problem, tvrde u Ministarstvu sigurnosti, leži i u složenom sustavu upravljanja, u kojem se nadležnosti isprepliću između države, entiteta, općina i gradova.
"Sustav zakazuje na način da zakazuju oni koji izdaju građevinske dozvole i oni koji izdaju urbanističke dozvole. Zakazuju svi oni koji, kao korisnici i gospodarski subjekti, ali i mi kao ljudi, djelujemo u skladu s onim što nam je propisano", ističe Samira Hunček iz Ministarstva sigurnosti BiH.
Bespravna gradnja uz samu obalu rijeke, ali i u zoni koja bi trebala služiti kao zaštitni pojas, dovela je do toga da Buna i Bunica za vrijeme obilnih kiša nemaju kamo. Posljedice su poplavljeni objekti, oštećena infrastruktura i materijalna šteta, često upravo onima koji su gradili najbliže vodi.
"Poznato je da je politički lider jedne stranke u Hercegovini promijenio tok rijeke zbog svoje kuće, da se drugom tajkunu urušio kamenolom i da nitko nije odgovarao. Kada imamo takve primjere, logično je da će njihovi sljedbenici slijediti takvo ponašanje. Situacija u Bosni i Hercegovini je doista katastrofalna i alarmantna, a za to smo odgovorni svi mi jer to dopuštamo", smatra aktivist Adi Selman.
Kada se zakoni zanemare, rijeka se ne prilagođava, a poplave postaju podsjetnik da priroda vraća ono što joj je oduzeto.
Vezani članci