Marinka Boras: 'Femicid ne počinje ubojstvom. Počinje puno ranije'

Marinka Boras, kandidatkinja HRS-a za Skupštinu Hercegovačko-neretvanske županije, upozorava na važnost pravodobnog prepoznavanja nasilja i bolje suradnje institucija u zaštiti žena i djece. Njezino obraćanje prenosimo u nastavku.

O femicidu najčešće govorimo kada već bude prekasno. Kada žena izgubi život i kada se svi pitamo kako se to moglo dogoditi.

A istina je da takvi slučajevi najčešće ne nastaju preko noći. Nasilje ima svoje faze i svoje znakove. Nekada počinje kontroliranjem, prijetnjama i ljubomorom, nekada ekonomskim nasiljem, ponižavanjem ili izolacijom, a nekada fizičkim nasiljem koje se s vremenom pogoršava.

Zato mislim da se o femicidu ne smije govoriti samo kao o pitanju kazne nakon počinjenog djela. Moramo puno više govoriti o tome što radimo prije toga.

Kao žena i kao kandidatkinja za Skupštinu Hercegovačko-neretvanske županije, smatram da je važno govoriti o onome što možemo napraviti upravo na razini naše županije.

Dokumenti postoje, ali važno je kako se provode

HNŽ već ima dokumente i protokole koji se odnose na prevenciju i zaštitu od nasilja u obitelji. Imamo institucije koje su uključene u sustav zaštite. Međutim, donošenje dokumenta samo po sebi ne znači da je problem riješen. Važno je kako se on provodi u stvarnom životu.

Na tematskoj sjednici Skupštine HNŽ-a održanoj ove godine iznesen je podatak da je u prvih šest mjeseci 2026. evidentirano 130 posto više slučajeva nasilja u obitelji nego u istom razdoblju prethodne godine. To nije samo statistika. Iza svakog tog broja nalazi se osoba kojoj je trebala pomoć.

Mislim da moramo raditi i na tome da žena koja prijavi nasilje ne bude prepuštena sama sebi i da ne mora sama povezivati policiju, centar za socijalni rad, zdravstvene službe, pravnu i psihološku pomoć.

Važna je bolja povezanost institucija. Moraju imati jasne procedure međusobne suradnje kako se ne bi događalo da žena nakon prijave nasilja sama traži put kroz sustav.

Važno je i što se događa nakon izlaska iz nasilnog odnosa. Žena mora imati realnu mogućnost započeti novi život.

Djeca žive s posljedicama nasilja

Posebno bih izdvojila djecu. Dijete koje odrasta uz nasilje ne samo da ga vidi i čuje nego i živi s njegovim posljedicama. Zato škole, zdravstvene ustanove i centri za socijalni rad moraju imati dovoljno znanja i jasne mehanizme za reagiranje kada prepoznaju da dijete odrasta u takvom okruženju.

Trebamo više ulagati u prevenciju. Edukacije u školama o zdravim odnosima, prepoznavanju nasilja i načinu traženja pomoći mogu biti važan dio dugoročne prevencije. Jednako tako, stručnjaci koji prvi dolaze u kontakt sa žrtvama moraju biti dodatno educirani kako bi prepoznali rizik i reagirali na vrijeme.

Potrebni su jasni pokazatelji uspješnosti

I konačno, moramo prestati biti zadovoljni time što smo nešto usvojili na papiru. Moramo imati jasne pokazatelje uspješnosti. Ako iz županijskog proračuna izdvajamo novac za zaštitu od nasilja, trebamo znati koliko je žena dobilo pomoć, koje su mjere provedene i gdje sustav još uvijek ne funkcionira dovoljno dobro.

Ne mislim da jedan čovjek ili jedna institucija mogu riješiti problem nasilja. Ali mislim da možemo napraviti sustav u kojem žena koja skupi hrabrost i kaže „trebam pomoć“ neće naići na zatvorena vrata.

Femicid ne počinje ubojstvom. Počinje puno ranije.

I upravo zato moramo reagirati puno ranije.