Licence Poljoprivrednog instituta važe samo za Stankovića

Početkom ove godine Branislavka Boroja, pravnik i tajnik Poljoprivrednog instituta Republike Srpske spakirala je u kuvertu licence ove institucije i poslala ih na adresu Instituta za zaštitu i ekologiju Republike Srpske kako bi se zajednički prijavili na tek raspisani tender „Autoputeva Republike Srpske“.

Dvije znanstveno-istraživačke institucije su se dogovorile da zajednički konkuriraju na javnu nabavku monitoringa eksploatacije autoputa Banjaluka-Doboj za što bi od „Autoputeva RS“ dobile 140.000 maraka, piše Capital.ba.

Iako se ne čini kao veliki iznos, on je za ove institucije značajan, jer doznake iz državnog proračuna pokrivaju manje od 20 posto njihovih potreba i na tržištu se moraju boriti za svaku marku kako bi opstale.

Nekoliko dana nakon što su im pristigle licence i dozvole Poljoprivrednog instituta koje im je dostavila Boroja, službenici Instituta za zaštitu i ekologiju Srpske licence i doznake pakiraju zajedno sa ostalom tenderskom dokumentacijom, propisno ih uvezuju i šalju na adresu „Autoputeva“. Vjerovali su da će sigurno dobiti posao, jer su dali najbolju ponudu i ispunjavaju sve tehničke uvjete.

Kako je prvi natječaj propao, krajem ožujka „Autoputevi“ raspisuju novi i Institut za zaštitu ponovo prilaže istu dokumentaciju.

Proces oko izbora se odvukao sve do srpnja ove godine kada na vrata Instituta za zaštitu i ekologiju stiže poštar sa kuvertom u kojoj se nalazi Odluka o izboru najboljeg ponuđača.

U Odluci se navodi da je njihova ponuda odbijena zato što su priložene licence Poljoprivrednog instituta istekle i da je posao dodijeljen banjalučkom građevinskom institutu „IG“, odnosno privatnoj tvrtki koja se povezuje sa „Integral inženjeringom“ i njegovim vlasnikom Slobodanom Stankovićem.

Klupko prevare

I ništa to ne bi bilo čudno, ali u Institutu za zaštitu i ekologiju su se šokirali kada su vidjeli da su zapravo prevareni od svog državnog partnera – Poljoprivrednog instituta s kojim su nastupali. Stankovićev „IG“ se također na natječaj prijavio s Poljoprivrednim institutom, ali razlika je bila u tome što je njima Branislavka Boroja dostavila važeće licence.

Pored toga, Boroja je „zaboravila“ da Institutu za zaštitu prijavi da Poljoprivredni institut na isti natječaj ide i sa Stankovićem.

"Ipak, mi ne možemo samo kriviti Poljoprivredni institut, mogli smo i sami provjeriti kada ističu dokumenti koje smo od njih dobili. Tako da je to prvenstveno naš propust“, pokušava ih opravdati Direktor Instituta za zaštitu i ekologiju Predrag Ilić.

U telefonskom razgovoru Boroja je odbila pojasniti zašto je Poljoprivredni institut prijavila na isti natječaj s dva različita partnera i zašto je državnom partneru „prešutjela“ da su njihove licence u međuvremenu istekle.

„Za sve se obratite gospodinu Trkulji, on je moj nadređeni“, kratko nam je poručila ona.

Trkulja tvrdi kako je riječ o nesporazumu, ali novinara CAPITAL-a nije u potpunosti uvjerio da se radi samo o tome s obzirom na ostale činjenice koje cijelom slučaju daju drugi kontekst.

Naime, nakon što je u javnost „procurilo“ što je njegova pravnica uradila, Trkulja je pokušao „oprati se“ pismeno se obraćajući  „Autoputevima“ tvrdeći, također, da je riječ o nesporazumu.

Trkulja u dopisu u koji je portal CAPITAL imao uvid navodi kako je Poljoprivredni institut  početkom godine dogovorio suradnju s Institutom za zaštitu i ekologiju i potpisao neophodnu dokumentaciju i da je nakon toga na upit Instituta za građevinarstvo „IG“ s njima uspostavio suradnju „ne shvaćajući da se radi o istom natječaju“.

"Ovom prilikom se ispričavamo i obavještavamo vas da Poljoprivredni institut ostaje pri suradnji s Institutom za zaštitu i ekologiju, a suradnju s Institutom ‘IG’ možete smatrati prekinutom kada je navedeni natječaj u pitanju“, naveo je Trkulja.

Da sve bude zanimljivije – „Autoputevi“ to ne prihvaćaju i ostaju pri suradnji sa „IG“, bez obzira na to što je „IG“ ostao bez podugovarača i time više ne ispunjava uvjete, što znači da bi se cijeli postupak javne nabavke trebao ponoviti.

"Žalbeni navod je apsolutno neosnovan i nije zasnovan na odredbama Zakona o javnim nabavkama“, naveli su u „Autoputevima“ odbacivši žalbu Instituta za zaštitu i ekologiju u kojem su bili uvjereni da će im to biti sasvim dovoljan argument.

U međuvremenu sve nesigurniji Trkulja preko noći mijenja mišljenje.

 "Mi nećemo otkazati nikome suradnju, niti smo to negdje rekli. Mi smo u ovom poslu imali status potencijalnog podugovarača, jer smo imali sa obje strane ugovore o poslovno-tehničkoj suradnji tako da nema razloga da to radimo. Problem bi bio da smo se pojavili kao podugovarači. Naš ugovor je takav da možemo raditi sa onim tko prođe na natječaju“, nakon svega kaže Trkulja za CAPITAL demantirajući tako sam sebe.

Tvrdi kako je „Autoputevima“ pisao samo kako bi objasnio da je došlo do nesporazuma i kako bi se razjasnila cijela situacija, a ne kako bi poništio posao.

To što se Poljoprivredni institut na istom natječaju pojavljuje dva puta on ocjenjuje propustom, a svu krivicu pokušava prebaciti na Ilića koji je, prema njegovoj ocjeni, trebao njega obavijestiti da će Institut za zaštitu i ekologiju konkurirati i na ponovljenom natječaju.

U Institutu tu argumentaciju odbacuju i kažu da je logično da će se prijaviti na ponovljeni natječaj.

Direktor Poljoprivrednog instituta svom pravniku ne zamjera što mu nije rekla kako su po pitanju ovog posla već predali papire i što je paralelno dokumentaciju poslala i Institutu i „IG“.

"U siječnju mjesecu nas je kontaktirao Institut za zaštitu i ekologiju Republike Srpske. Pitali su nas da izađemo s njima na natječaj i mi smo pristali. Prijavili smo se i dali papire, a kasnije su nam rekli kako je natječaj poništen. Onda se desilo da nas je kasnije pozvao Institut ‘IG’ kojima smo također dali dokumentaciju, s tim da je ta dokumentacija važeća. Dali bi je i Iliću samo da su nam se javili“, priča Trkulja.

On u svemu ne vidi Borojinu odgovornost iako je ona na istom natječaju surađivala i s jednom i s drugom stranom. Boroja je mogla upozoriti ga kako već postoji dogovor s Institutom.

"U to vrijeme mi smo bili u finišu pregovora oko kolektivnog ugovora gdje vam ne mogu opisati koliko dana i noći smo na tom zadatku proveli, a uz sve to smo radili i redovne poslove. Ako smo napravili neki prekršaj, spremni smo snositi sve sankcije, ali vjerujte da naše krivice ovdje nema“, pravda se Trkulja.

„IG“: Ugovor validan

Nakon što je Trkulja poslao pismo u kojem je naveo kako odustaje od suradnje sa „IG“, novinare je zanimalo kako u ovom institutu planiraju realizirati posao koji su im povjerili „Autoputevi RS“ s obzirom na to da im je partner otkazao suradnju na ovom natječaju. Ne obaziru se na to, za njih ugovor o suradnji s Poljoprivrednim institutom i dalje je pravno valjan.

 „Institut ‘IG’ sa Poljoprivrednim institutom ima dugogodišnju uspješnu poslovnu suradnju te je u našoj ponudi u ovom postupku javne nabavke imenovan kao potencijalni podugovarač koji bi realizirao jedan dio usluga. Poljoprivredni institut je javna ustanova, što znači da laboratorijske analize koje su u djelatnosti Instituta može raditi svako pravna ili fizička osoba koje za to podnese zahtjev, a naročito poslovni partneri sa kojima Poljoprivredni institut RS uspješno surađuje i s kojima ima pravno valjan ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji“, kazali su u „IG“.

Ista pitanja upućena su i „Autoputevima, koji su kratko poručili da se neće oglašavati dok se postupak ne okonča pred Uredom za razmatranje žalbi BiH.

Početnički propusti, a plata veća od doktora znanosti

Sugovornici portala CAPITAL kažu da Borojin utjecaj u Institutu daleko premašuje poziciju na kojoj se nalazi po Sistematizaciji radnih mjesta zbog čega su međuljudski odnosi u Poljoprivrednom institutu ozbiljno narušeni.

Tome, kažu oni, treba zahvaliti bezrezervnoj i izuzetno bliskoj podršci koju Boroja uživa kod Trkulje.

Da je utjecajna pokazuje i to koliko je plaćena. Njena plaća zajedno sa naknadama prelazi plaću doktora znanosti zaposlenih u Institutu koji imaju desetljeće iskustva.

Osim osnovne plate Boroja ima i brojne naknade među kojima i naknadu za otežane uvjete rada koju dobivaju zaposleni u laboratorijima s kojima ona nema nikakve dodirne točke.

Pobuna radnika

Sindikalna organizacija pisala je Trkulji krajem svibnja ove godine i tražila da zaštiti dignitet struke i znanosti, ne skrivajući razočarenje da doktori imaju manju plaću od tajnika.

"Mi doktori znanosti smo stava da pozicija tajnika instituta koju obavlja diplomirani pravnik ne može imati osnovni koeficijent isti ili veći od osnovnog koeficijenta doktora znanosti“, navodi se u pismu koje je poslao predsjednik sindikalne organizacije u ime doktora znanosti.

Jedan od potpisnika, doktor Tihomir Predić, kaže da i dva mjeseca od slanja pisma ostaje pri svom stavu i da se u međuvremenu ništa nije promijenilo.

"Mi smo rekli svoje mišljenje i nemam ništa reći sem toga što je napisano. Ne diramo nikoga, samo želimo da se struka zaštiti. Tražimo da vidi zašto smo se školovali i zašto se bavimo znanošću“, poručio je on.

U međuvremenu je usvojen novi kolektivni ugovor gdje je svima povećana plaća za deset posto. To što ima primanja na razini doktora znanosti, Boroji nije bilo dovoljno, te je tražila da joj se plaća dodatno poveća.

Trkulja se pravda da je Borojin koeficijent naslijedio od ranije uprave, a on ne želi nikome smanjivati plaću.

„U pregovorima sa sindikatom oko kolektivnog ugovora jedan od principa je bio da se plaća nikome ne smanjuje“, zaključio je Trkulja.

Igra u korist privatnika

Direktor Instituta za zaštitu i ekologiju Predrag Ilić kaže kako će se na diskvalifikaciju od strane „Autoputeva“ žaliti Uredu za razmatranje žalbi BiH.

„Ne odustajemo od ovog posla. Iz svega je jasno da postoji neka igra. Ako je jedna strana raskinula ugovor i povukla se iz posla, točnije Poljoprivredni institut, ne znam odakle im pravo da pitaju drugu stranu i uvažavaju ih. Zanima me tko će uraditi posao ako je ugovor raskinut“, pita Ilić.

Umjesto da se međusobno štite na otvorenom tržištu znanstveno-istraživačke institucije u Republici Srpskoj jedne druge sapliću u korist privatnog kapitala, što pokazuje i ovaj slučaj.

A kada se pogleda poslovanje „IG“ jasno je tko na kraju „pokupi kajmak“. Oni su u prošloj godini zapošljavali preko 160 radnika i u kasu stavili 11,2 milijuna maraka, od čega je preko četiri milijuna čiste dobiti.

S druge strane, Poljoprivredni institut je 2020. godine prihodovao 2,5 milijuna KM uz skromnu dobit od 7.600 maraka.

Ništa bolja situacija nije ni u Institutu za zaštitu i ekologiju Republike Srpske. S 36 zaposlenih su prijavili prihode od 1,5 milijuna KM i dobit nešto veću od 11.000 KM.

To samo pokazuje na kojoj se poziciji nalaze u odnosu na konkurenciju i koliko je značajno da rade u zajedničkom interesu.