Kutija cigareta s markicom 6,5 KM, kutija iz šverca 1,20 KM: Građani BiH sve više biraju ilegalni rezani duhan s tržnica

Na improviziranim štandovima bh. tržnica, među povrćem, medom i drugim domaćim proizvodima, sve češće se mogu pronaći vreće rezanog duhana i ručno punjene cigarete. Naizgled je riječ o maloj uličnoj prodaji, no iza takvih prizora krije se tržište koje se mjeri tisućama tona i stotinama milijuna maraka izgubljenih javnih prihoda, piše Biznis Info.

Prema posljednjim objavljenim podacima Ipsosa, crno tržište i dalje čini više od četvrtine ukupne potrošnje duhanskih proizvoda u Bosni i Hercegovini. Posebno zabrinjava podatak da se čak 94 posto tržišta rezanog duhana nalazi izvan legalnih tokova.

Drugim riječima, BiH je u posljednjim godinama uspjela značajno suzbiti šverc tvorničkih cigareta, ali se problem preselio na rezani duhan i ručno punjene cigarete, koje se prodaju na tržnicama, preko poznanika, uličnih prodavača i neformalnih kanala.

U praksi to izgleda jednostavno. Kupcu se nudi pola kilograma rezanog duhana za oko 30 KM, uz tvrdnju da se od te količine može napraviti približno dvije i pol šteke cigareta. Računica pokazuje da jedna paklica tako košta oko 1,20 KM, dok je prosječna cijena legalne paklice cigareta u BiH oko 6,43 KM.

Za pušača koji dnevno potroši jednu paklicu razlika je ogromna. Mjesečni trošak legalnih cigareta iznosi oko 193 KM, dok bi ista količina ručno punjenih cigareta od rezanog duhana kupljenog na tržnici koštala oko 36 KM. Razlika je približno 157 KM mjesečno, odnosno gotovo 1.900 KM godišnje.

Upravo u toj razlici stručnjaci vide jedan od ključnih razloga zbog kojih rezani duhan opstaje na crnom tržištu, unatoč akcijama nadležnih institucija. Uz cijenu, problem su i laka dostupnost, navike potrošača te činjenica da kupci često ne razmišljaju o širim posljedicama takve kupovine.

Generalni direktor kompanije Philip Morris za Bosnu i Hercegovinu Lorand Szabo ocjenjuje da pad udjela neoporezovanih duhanskih proizvoda pokazuje kako koordinirane aktivnosti institucija daju rezultate, ali upozorava da problem ostaje ozbiljan.

"Pad udjela neoporezovanih duhanskih proizvoda sa 33 na 26 posto je ohrabrujući i potvrđuje da koordinirane aktivnosti institucija daju rezultat. Istovremeno, to pokazuje i da mjere funkcioniraju kada su konzistentne i dugoročno postavljene", rekao je Szabo za BiznisInfo.ba.

Ipak, naglašava da se najveći prostor za djelovanje nalazi upravo u segmentu rezanog duhana.

"Problem s rezanim duhanom znatno je kompleksniji. I dalje postoji dio potrošača koji ne mogu priuštiti proizvode iz legalnih kanala. Nažalost, velik broj ljudi i dalje ne shvaća da kupovinom na ovakvim mjestima izravno ili neizravno podržava organizirani kriminal i druge nezakonite aktivnosti", istaknuo je Szabo.

Dodatni problem, prema njegovim riječima, jest to što se ovakva prodaja često prikazuje kao bezazlen način preživljavanja, a ponekad i kao gotovo humanitarna aktivnost, posebno kada se u prodaju uključuju starije osobe ili socijalno ugroženi građani.

Direktor Udruženja ekonomista SWOT Saša Grabovac smatra da korijene sadašnjeg problema treba tražiti u gašenju domaćih tvornica cigareta, koje su nekada bile najveći i najsigurniji otkupljivači domaćeg duhana.

"Gašenjem domaćih tvornica domaći proizvođači duhana ostali su bez najvećih i najsigurnijih kupaca, pa su mnogi odustali od daljnje proizvodnje", kaže Grabovac.

Istodobno je, dodaje, usklađivanje akcizne politike s europskim direktivama dovelo do značajnog rasta cijena cigareta u legalnim prodajnim kanalima. To je dio potrošača gurnulo prema ilegalnom tržištu.

"To je motiviralo domaće potrošače da cigarete kupuju putem ilegalnih kanala prodaje. U početku su to bile paklice cigareta koje su mahom krijumčarene iz Crne Gore. Presijecanjem tog lanca prije nekoliko godina cijene paklica ilegalnih cigareta približile su se cijenama cigareta u legalnim kanalima prodaje", objašnjava Grabovac.

Tržište se potom prilagodilo. Umjesto krijumčarenih paklica, sve veću ulogu preuzeo je rezani duhan, koji kupci sami pune u tube za cigarete pomoću jednostavnih i lako dostupnih naprava.

"Time je opala motivacija za kupovinom ove vrste proizvoda, ali se zato naglo povećao interes za kupovinu rezanog duhana kojim onda sami konzumenti pune tube za cigarete uz pomoć jednostavnih mašinica koje se također mogu lako nabaviti na bh. tržištu", navodi Grabovac.

Posebno osjetljivo pitanje je put duhana od polja do krajnjeg kupca. Za razliku od tvorničkih cigareta, koje prolaze sustav proizvodnje, distribucije, oporezivanja i akciznih markica, kod rezanog duhana taj je lanac znatno teže pratiti.

Prema važećim propisima, biljka duhana i sirovi list tretiraju se kao poljoprivredni proizvod. Akcizna obveza nastaje tek kada proizvod postane duhan za pušenje ili druga duhanska prerađevina namijenjena krajnjoj potrošnji. Upravo u tom prostoru između njive i kupca nastaje najveći izazov za institucije.

Grabovac upozorava da pojedini proizvođači mogu ostvariti veću zaradu prodajom izvan formalnih tokova nego kroz legalne kanale.

"Došlo je do povećanja proizvodnje i prodaje domaćeg rezanog duhana koji ostaje izvan službenih financijskih tokova i koji proizvođačima donosi zaradu koja je dosta veća u odnosu na situaciju kada taj isti duhan prodaju legalnim otkupljivačima", kaže on.

Prema aktualnim podacima Ipsosa za 2026. godinu, ukupna potrošnja ilegalnog rezanog duhana u BiH procjenjuje se na 1.535 tona. Godinu ranije ta je količina, prema ranijim procjenama, iznosila 2.062 tone.

Iako pad postoji, stručnjaci upozoravaju da su razmjeri i dalje golemi. Riječ je o tržištu koje ne može biti svedeno na nekoliko tržničkih štandova ili pojedinačne prodavače. Iza svake vreće rezanog duhana krije se znatno širi lanac proizvodnje, distribucije i prodaje koji ostaje izvan evidencija.

Procjenjuje se da Bosna i Hercegovina zbog ilegalne trgovine duhanom i duhanskim proizvodima godišnje gubi oko 419 milijuna KM prihoda od akciza i PDV-a. To je novac koji bi mogao biti usmjeren u infrastrukturu, zdravstvo, obrazovanje ili mirovinski sustav.

Sugovornici smatraju da rješenje ne može biti jednostavno niti brzo. Grabovac predlaže da BiH detaljnije prouči modele praćenja proizvodnje duhana koji postoje u drugim zemljama, posebno sustave koji omogućuju kontrolu proizvoda od proizvođača do krajnjeg tržišta.

"Trebalo bi detaljnije proučiti svjetske i regionalne pristupe praćenju proizvodnje duhana od njive do mjesta krajnje potrošnje. Primjer Srbije mogao bi biti primjenjiv i za BiH", kaže Grabovac.

Szabo pak smatra da institucije trebaju nastaviti i dodatno intenzivirati aktivnosti, ali i više raditi na informiranju potrošača.

"Potrebno je značajno više raditi na informiranju potrošača kako bi razumjeli posljedice svojih odluka. Također vjerujem da postoji prostor za još snažniju suradnju između države i industrije", navodi on.

Dok su nekada simbol sive ekonomije bile krijumčarene cigarete bez akciznih markica, danas se najveći dio problema krije u rezanom duhanu. Put od hercegovačkih polja do tržnica često ostaje izvan službenih evidencija, a upravo na tom putu država svake godine gubi stotine milijuna maraka.