VIDEO  Kako je nekultura zavladala javnim prostorom u BiH?

Skupštinske dvorane i sjednice institucija na svim razinama vlasti u Bosni i Hercegovini odavno su prestale biti mjesta na kojima se vode sadržajne rasprave i nude rješenja za društvene probleme. Umjesto argumentirane razmjene mišljenja, javnost sve češće svjedoči uvredama, psovkama i verbalnim incidentima, zbog čega se postavlja pitanje zašto je politička kultura dijaloga u BiH na tako niskoj razini i kada je takvo ponašanje postalo pravilo, a ne iznimka.

Građani s kojima su novinari BHRT-a razgovarali ističu da politički akteri godinama njeguju nekulturu komunikacije, koja ne ostaje ograničena samo na institucije, već se prelijeva i u javni prostor, uključujući društvene mreže. Umjesto znanja i argumenata, sve češće se afirmiraju neznanje, vrijeđanje i ponižavanje, dok su građani svedeni na publiku koja takve sukobe prati putem ekrana.

„Političko ponašanje ovisi o demokratskom kapacitetu. Ono čega bi se narod trebao stidjeti koristi se za prikupljanje političkih poena, što pokazuje da je politika potpuno udaljena od naroda“, govori Aleksa Milojević, ekonomist.

Sličnog je stava i sociolog Drago Vuković, koji upozorava da ovakva pojava nije slučajna.

„Živimo u vremenu takozvane reality politike, politike prepune kompromitacija, spinova i kriminalizacije. Takva politička kultura u BiH zapravo nikada nije ni bila istinski prisutna“, objašnjava Drago Vuković.

Analitičari smatraju da je ponašanje političara odraz šireg poremećaja društvenih vrijednosti, ali i činjenice da je takav govor s vremenom postao prihvaćen.

„Nažalost, to je postalo opće mjesto naše društveno-političke stvarnosti. Ne samo da se podrazumijeva, nego je i prihvatljivo, ne samo političkim elitama nego i dijelu javnosti. Ljudi su se navikli na takav govor, pa i kada dođe do incidenta, on tek kratkotrajno privuče pažnju“, govori Mladen Bubonjić, analitičar.

Iako gruba i neprimjerena politička komunikacija nije isključivo problem Bosne i Hercegovine, analitičari upozoravaju da se u domaćem kontekstu odavno izgubila granica između forme i suštine, te da bez promjene političke kulture teško može doći do ozbiljnog napretka u radu institucija i povjerenju građana u politički sustav.