Jesu li Čović i reis Kavazović dogovorili gradnju Mevlane i katedrale Kristova Uskrsnuća u centralnoj zoni Mostara?

Mostar ponovno ulazi u jednu od svojih najosjetljivijih političko-urbanističkih priča. U središtu svega nalazi se nastavak projekta izgradnje katedrale Kristova Uskrsnuća u Ulici Alojzija Stepinca, svega nekoliko stotina metara od zgrade Hrvatskog narodnog kazališta, Mepas Malla i preko puta Hotela Ero, budućeg sjedišta Vlade HNŽ.

Projekt koji je godinama bio zamrznut, opterećen sudskim sporovima, imovinskim prijeporima i pitanjima zakonitosti dokumentacije, posljednjih je mjeseci ponovno aktiviran. Sve se događa u trenutku kada Bosna i Hercegovina ulazi u novu izbornu godinu, a Mostar ponovno postaje taoc političkog i nacionalnog pozicioniranja.

Hercegovina.info još je 24. ožujka 2026. godine Gradu Mostaru uputila službeni zahtjev temeljem Zakona o slobodi pristupa informacijama Federacije BiH. Zatraženi su urbanističko-tehnički uvjeti, akti temeljem kojih se vodi postupak, pravni osnov prijenosa vlasništva nad parcelom k.č. 1785/2 KO Mostar II na Mostarsko-duvanjsku biskupiju, podaci o eventualnim naknadama bivšim vlasnicima te status urbanističkih i drugih postupaka.

Odgovor nikada nije dostavljen. Grad Mostar odabrao je kršenje zakona kako bi što duže od javnosti i medija skrivao planove.

Samo dan ranije, 23. ožujka, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović sastao se u Sarajevu s reisul-ulemom Islamske zajednice u BiH Huseinom ef. Kavazovićem. Službeno je priopćeno kako se razgovaralo o “nastavku izgradnje međusobnog povjerenja i snažnih odnosa između hrvatskog i bošnjačkog naroda”.

U tom trenutku malo tko je mogao pretpostaviti da će se samo nekoliko tjedana kasnije paralelno ponovno otvoriti dvije izrazito osjetljive teme u Mostaru: projekt Interkulturnog centra “Mevlana” i nastavak projekta katedrale u središnjoj zoni grada.

Prema dokumentu u posjedu Hercegovina.info, Odjel za urbanizam i građenje Grada Mostara 22. travnja 2026. godine izdaje urbanističku suglasnost za “legaliziranje započetih radova i nastavak izgradnje vjerskog objekta” na parceli u Stepinčevoj ulici.

Drugim riječima, dok Grad Mostar nije odgovarao na pitanja medija, postupak legalizacije i nastavka gradnje očito je trajao.

Kako doznaje Hercegovina.info, urbanističko tehničke uvjete potpisala je šefica Odjela za urbanizam Dragana Parmać, a rješenje potpisuje gradonačelnik Mario Kordić.  

Posebno je zanimljiva sama formulacija iz dokumenta: “legaliziranje započetih radova”. Ona otvara niz ozbiljnih pitanja. Kada su radovi točno započeli? Na temelju kojeg akta? Je li postojala važeća građevinska dozvola? Postoji li danas prostorno-planski osnov za nastavak projekta?

To su pitanja na koja javnost i dalje nema odgovore.

Cijeli slučaj dodatno opterećuje činjenica da je upravo Grad Mostar prije više od dva desetljeća potvrdio da je gradnja objekta nelegalna. Gradilište je bilo zatvoreno, a projekt godinama stajao zamrznut u samom središtu grada.

U međuvremenu su vođeni i sudski sporovi zbog zemljišta na kojem se objekt gradi. U javnosti je godinama poznato da su se bivši vlasnici, među njima obitelji Živković i Atijas, sporili zbog zemljišta koje je tijekom rata dodijeljeno Biskupskom ordinarijatu.

Dok je obitelj Živković obeštećena, predstavnici obitelji Atijas za Hercegovina.info potvrdili su kako za svoj dio zemljišta nisu dobili niti jednu konvertibilnu marku, te najavljuju pravnu borbu.

Dodatni problem predstavlja činjenica da se već godinama u javnosti problematizira nepostojanje jasne planske dokumentacije za ovaj dio središnje zone Mostara. Za ovo područje nije postojao regulacijski plan, dok su se urbanistički postupci vodili kroz različite improvizirane interpretacije starih akata i odluka.

Prema dostupnoj dokumentaciji, građevinska parcela definirana urbanističkom suglasnošću od 11. kolovoza 1994. godine bila je znatno veća od današnje. Suglasnost je izdana na temelju stručne ocjene, budući da za taj prostor nije postojao regulacijski plan, a parcela je tada imala pristup čak i iz Ulice kneza Domagoja. Naknadno je, prema istim informacijama, površina parcele smanjivana.

Posljednjih dana u političkim i društvenim krugovima Mostara sve glasnije kruže tvrdnje da paralelno aktiviranje projekta Mevlane i katedrale nije slučajno, nego dio šireg političko-vjerskog dogovora između vodećih hrvatskih i bošnjačkih političkih i vjerskih struktura.

Prema tim tvrdnjama, otvaranje prostora za realizaciju projekta Mevlana trebalo bi biti praćeno aktiviranjem projekta katedrale. Hercegovina.info ove navode ne može neovisno potvrditi, no vremenski slijed događaja, politički sastanci i simultano otvaranje dviju tema dodatno hrane takve sumnje.

Posebno nakon što je sastanak Čovića i Kavazovića izazvao burne reakcije u dijelu javnosti. Bivši mostarski gradonačelnik Safet Oručević javno je postavio pitanje “što je cijena poniženja”, komentirajući upravo taj susret i moguće političke pozadine odnosa HDZ-a i vrha Islamske zajednice.

Ako su te tvrdnje točne, onda Mostar ponovno nije grad koji se razvija kroz transparentne institucije, regulacijske planove i javne rasprave, nego grad u kojem se najvrjedniji dijelovi središnje zone pretvaraju u predmet političko-vjerskih aranžmana iza zatvorenih vrata.

U cijeloj priči posebno je važna i šutnja Grada Mostara.

Hercegovina.info službeno je tražila dokumentaciju i informacije od javnog interesa. Grad nije odgovorio. Istodobno su izdavana nova urbanistička rješenja.

Upravo zato sve više građana postavlja pitanje: krije li se iza priče o “legalizaciji započetih radova” zapravo pokušaj da se pred izbore ponovno aktiviraju veliki nacionalni projekti kojima bi se homogeniziralo biračko tijelo?

Jer i Hrvatsko narodno kazalište i Mevlana i katedrala posljednjih godina sve manje djeluju kao isključivo urbanistička ili vjerska pitanja, a sve više kao simboli političke kontrole nad Mostarom.

I zato se danas više ne postavlja samo pitanje tko gradi katedralu. Pitanje je tko, kako i po kojim pravilima upravlja Mostarom.