Jeste li znali da građani BiH plaćaju odštetu oficirima iz agresorske JNA?

Niz novih rješenja Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ponovno je otvorio dugogodišnji spor oko takozvanih vojnih stanova bivše JNA. Sud je utvrdio da Vlada Federacije BiH i premijer nisu izvršili više ranijih odluka kojima je Federaciji naloženo da pojedinim vlasnicima odnosno nositeljima prava osigura naknadu za predratno kupljene stanove.

Rješenja o neizvršenju dostavljena su Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine, a među predmetima koji se odnose na vojne stanove nalaze se, među ostalima, Milorad Lalić, Milorad Stojković, Anđelka Dimovska te Jugoslav Pejčić i drugi.

Riječ je o pravnom problemu koji traje više od dva desetljeća i obuhvaća osobe koje su prije rata sklopile ugovore o kupnji vojnih stanova u Bosni i Hercegovini, a nakon odlaska iz zemlje nisu uspjele ostvariti povrat nekretnine ili upis vlasništva, piše Raport. 

Neizvršenje odluke može dovesti do kaznene odgovornosti

Odluke Ustavnog suda BiH konačne su i obvezujuće.

Prema Kaznenom zakonu BiH, službena ili odgovorna osoba koja ne primijeni, ne provede ili na drugi način ne poštuje konačnu i obvezujuću odluku Ustavnog suda može biti kažnjena zatvorom od šest mjeseci do pet godina.

Upravo zbog toga Ustavni sud, nakon što utvrdi da njegova odluka nije provedena, rješenje dostavlja Tužiteljstvu BiH koje potom odlučuje postoje li elementi kaznene odgovornosti konkretnih osoba.

Samo dostavljanje predmeta Tužiteljstvu, međutim, ne znači automatski da će protiv nekoga biti podignuta optužnica ili da je kaznena odgovornost već utvrđena.

Spor oko vojnih stanova traje od kraja 1990-ih

Pravni problem vojnih stanova nastao je nakon rata, kada je Federacija BiH posebnim propisima uredila status stanova kojima je prije rata raspolagala JNA.

Posebno sporna bila je situacija osoba koje su vojne stanove kupile prije rata, a nakon odlaska iz Bosne i Hercegovine nastavile vojnu službu u oružanim snagama drugih država nastalih raspadom Jugoslavije.

Federacija je takvim osobama ograničila mogućnost povrata stanova i upisa vlasništva.

Predmeti su potom završili pred domaćim sudovima, Ustavnim sudom BiH i Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu.

Presuda Đokić promijenila pravni okvir

Jedna od ključnih presuda donesena je 2010. godine u predmetu "Đokić protiv Bosne i Hercegovine".

Branimir Đokić prije rata je kupio vojni stan u Sarajevu, ali mu nakon rata nije omogućen povrat niti upis vlasništva.

Europski sud za ljudska prava zaključio je da je njegovo pravo na mirno uživanje imovine povrijeđeno.

Sud pritom nije zauzeo stav da Federacija mora vratiti svaki vojni stan bivšem korisniku. Ključno je bilo pitanje postoji li odgovarajuća naknada za pravno valjan imovinski interes koji je osoba stekla sklapanjem ugovora o kupnji.

Važno je i da je Europski sud u predmetu Đokić naveo kako nije bilo dokaza da je sam apelant sudjelovao u vojnim operacijama u BiH ili počinio ratne zločine. Njegov status proizlazio je iz nastavka službe u Vojsci Jugoslavije, zbog čega Sud nije prihvatio automatsko povezivanje osobne odgovornosti s pripadnošću određenim oružanim snagama.

Ustavni sud 2012. proglasio postojeći model naknade neustavnim

Nakon presude u Strasbourgu Ustavni sud BiH donio je 2012. odluku U-15/11.

Tom odlukom utvrđeno je da tadašnje zakonsko rješenje o naknadi nije u skladu s pravom na imovinu.

Ustavni sud pritom nije sam utvrdio koliki iznos mora biti isplaćen za svaki stan.

Naglasio je da visinu i model naknade treba urediti zakonodavac, uzimajući u obzir okolnosti pod kojima su stanovi kupovani, ekonomsku situaciju u BiH te činjenicu da pravo na imovinu ne jamči nužno punu tržišnu naknadu u svim okolnostima.

Upravo se na standarde iz odluke U-15/11 pozivaju brojne kasnije odluke Ustavnog suda.

Vlada odbijala pojedine zahtjeve zbog stanova u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji

Vlada Federacije BiH formirala je Stručno radno tijelo koje je razmatralo pojedinačne zahtjeve za naknadu.

U pojedinim predmetima zahtjevi su odbijani jer je utvrđeno da su podnositelji u međuvremenu na drugi način riješili stambeno pitanje u Srbiji ili Sjevernoj Makedoniji.

Među aktualnim predmetima nalazi se Milorad Lalić, za kojeg se u postupku razmatralo njegovo evidentiranje kod Ministarstva obrane Srbije u vezi sa stambenim zbrinjavanjem.

Predmet Milorada Stojkovića nastavili su njegovi nasljednici, dok se u slučaju Jugoslava Pejčića i Sofije Janjić-Pejčić razmatralo i njihovo stambeno pitanje u Srbiji.

U predmetu Anđelke Dimovske Ustavni sud je još 2019. utvrdio povredu prava na imovinu i naložio Vladi Federacije BiH da joj osigura prava u skladu sa standardima iz odluke U-15/11.

Ustavni sud u tim predmetima nije prihvatio da činjenica da je podnositelj eventualno stambeno zbrinut u drugoj državi sama po sebi oslobađa Federaciju obveza koje proizlaze iz pravno valjanog predratnog ugovora i ranijih odluka Suda.

Kolike bi naknade mogle biti?

Jedno od najosjetljivijih pitanja je visina naknade.

U ranijem predmetu "Mago i drugi protiv Bosne i Hercegovine" Europski sud za ljudska prava kod izračuna materijalne štete koristio je tada procijenjenu tržišnu vrijednost od približno 1.000 eura po četvornom metru za stanove u Sarajevu i Mostaru.

Međutim, kasnija praksa Europskog suda se promijenila.

U predmetu "Apostolovski i drugi protiv Bosne i Hercegovine" Sud je izričito naveo da više ne primjenjuje automatski raniji model od 1.000 eura po četvornom metru te se pozvao na kasnije presude u kojima su prihvaćani znatno drukčiji iznosi naknada.

Zbog toga se na temelju najnovijih rješenja Ustavnog suda ne može unaprijed zaključiti koliko će Federacija BiH morati platiti svakom pojedinom podnositelju zahtjeva.

Pravna obveza ostaje bez obzira na političke prijepore

Slučaj vojnih stanova desetljećima izaziva snažne političke i društvene reakcije, ponajprije zbog ratnog konteksta i činjenice da su dio podnositelja zahtjeva bili pripadnici JNA koji su nakon odlaska iz BiH nastavili službu u oružanim snagama drugih država.

S druge strane, pravni standard koji su uspostavili Europski sud za ljudska prava i Ustavni sud BiH polazi od zaštite imovinskih prava stečenih pravno valjanim ugovorima.

Ustavni sud sada više ne raspravlja ponovno o tome jesu li ranije donesene odluke opravdane, nego utvrđuje jesu li provedene.

Budući da je u više predmeta zaključio da nisu, njihovo neizvršenje prijavljeno je Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine.

Time se višedesetljetni spor oko vojnih stanova iz područja imovinskog i ustavnog prava ponovno preselio i u sferu moguće kaznene odgovornosti odgovornih osoba u institucijama Federacije BiH.