Iz Širokog Brijega do Pacifika: Marin Pavlović signalom doseže udaljenosti veće od 15.000 kilometara

Dok se danas gotovo sva komunikacija oslanja na mobilne telefone, internet i sustave koji bez električne energije vrlo brzo postaju nedostupni, radioamateri i dalje čuvaju način povezivanja koji može funkcionirati i kada sve drugo utihne. Iz Širokog Brijega signal tako može prijeći tisuće kilometara i stići do malenih otoka usred Pacifika, Antarktike ili nekog drugog kraja svijeta.

Za Marina Pavlovića radioamaterizam zato nikada nije bio samo hobi, počeo je kao način pomaganja ljudima tijekom rata, a s godinama prerastao u ozbiljan tehnički rad, natjecanja, međunarodna prijateljstva i sustav komunikacije koji u kriznim situacijama može biti od presudne važnosti.

Pavlović se radioamaterizmom počeo baviti tijekom proteklog rata. Radio klub u Širokom Brijegu tada je već imao dugu tradiciju i okupljao je velik broj mladih.

"Privukla me i želja da pomognem ljudima u nevolji. Klub nam je bio mjesto gdje smo provodili velik dio slobodnog vremena, družili se, usvajali znanja i, što je najvažnije, pomagali raseljenim obiteljima. Razbijali smo i medijsku blokadu te smo, može se reći, u određenom trenutku bili jedini izvor pravih informacija", prisjeća se Pavlović za Hercegovina.info.

S vremenom je početni interes prerastao u ozbiljniji rad na kratkom valu, odnosno DX komunikacije, sudjelovanje na natjecanjima i upoznavanje novih tehnologija i načina komunikacije.

Od ručnih stanica do veza preko pola svijeta

Radioamaterizam je, objašnjava naš sugovornik, izrazito širok tehnički hobi. Na području Hercegovine danas postoji solidna baza ljudi okupljenih oko Zajednice radioamatera Herceg Bosne (ZRHB), osobito kada je riječ o radu na ultrakratkom valu (UKV) te DMR-u, digitalnom komunikacijskom standardu koji koristi i internetsku vezu. ZRHB organizira svake godine božićni domjenak te velike susrete članova i prijatelja na Blidinju u kolovozu.

"Tijekom godina razvijen je sustav repetitora za oba načina rada pa se radioamateri iz šireg okruženja preko njih svakodnevno okupljaju i komuniciraju, kao i tijekom posebnih skedova. U taj se dio hobija lakše uključiti. Potrebno je položiti osnovni tečaj, a oprema je jeftinija i dostupnija", kaže Pavlović.

Nešto je složenija situacija s kratkim valom (KV). Osim odgovarajuće licence, za ozbiljniji rad potrebna je i znatno skuplja oprema.

"Na kraju sve ovisi o tome što čovjek želi i kojim načinima rada zna raditi. Osnovni načini komunikacije su SSB, odnosno govor, CW ili telegrafija te različiti digitalni modovi", pojašnjava.

Klasični radio klubovi, dodaje, više nemaju ulogu kakvu su nekada imali pa velik dio aktivnosti danas ovisi o entuzijazmu pojedinaca i manjih skupina.

"Kao i u svemu, da biste bili dobri, morate izdvojiti dosta slobodnog vremena, svakodnevno učiti i ulagati. Ja imam sreću što je Široki Brijeg imao odličan klub u kojem se posebno njegovao rad telegrafijom, odnosno CW-om. U tom smo se smjeru razvijali i uglavnom bazirali na rad na kratkom valu, posebice u natjecanjima", kaže Pavlović.

Radioamateri iz Širokog Brijega danas ulažu u opremu i lokacije s kojih mogu biti konkurentni na međunarodnoj razini te nastupaju na svjetskim radioamaterskim natjecanjima. Pojedinačnih operatora na kratkom valu ima i u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, ali ih je, navodi Pavlović, manje nego onih koji rade na UKV-u.

Svaki radioamater ima svoj jedinstveni znak

Da bi netko mogao legalno uspostaviti radioamatersku vezu, mora imati odgovarajuću licencu. Svaka država ima svoj prefiks, a svaki radioamater dobiva jedinstvenu pozivnu oznaku po kojoj ga drugi operatori mogu prepoznati.

Za uspostavljanje veze potrebni su izvor napajanja, radiouređaj i antena.

"Radioamater prema određenim pravilima poziva putem SSB-a, CW-a, RTTY-a ili nekog drugog digitalnog moda, dok drugi slušaju taj dio frekvencijskog spektra i odgovaraju na poziv. U prvoj razmjeni nakon pozivnih znakova obično se daje raport jačine signala, ime i mjesto iz kojeg se javljate. Nakon toga možete razgovarati o bilo čemu što vam je zanimljivo", objašnjava.

Svaka ostvarena veza evidentira se u posebnom dnevniku, odnosno logu. Nekada su se veze potvrđivale uglavnom QSL karticama, dok se danas veliki dio potvrda razmjenjuje elektronički preko internetskih servisa za radioamaterske dnevnike.

Iz Hercegovine do Tuvalua, Tonga i Uskršnjeg otoka

Koliko daleko signal može stići ovisi o frekvenciji, opremi, antenama, snazi odašiljanja, atmosferskim uvjetima i znanju operatora.

Na ultrakratkom valu iznimno udaljene veze znatno su zahtjevnije, iako su u posebnim uvjetima moguće i komunikacije korištenjem satelita ili odbijanjem signala od Mjeseca.

Na kratkom valu mogućnosti su mnogo veće.

"Danas se praktično može ostvariti veza sa svakom zemljom ako u njoj rade radioamateri ili ako se organiziraju posebne ekspedicije. Nama su posebno zanimljive veze s malim pacifičkim otocima, primjerice Norfolkom, Tuvaluom, Kiribatijem, Tongom, Maršalovim Otocima, Wakeom, Kureom, Midwayem ili Uskršnjim otokom", govori.

Riječ je o vezama na udaljenostima od 15.000 kilometara i više. Posebno su zanimljive i veze s područjima oko Antarktike, gdje je prisutnost radioamatera rijetka.

Upravo je mogućnost da se iz Hercegovine, s relativno ograničenom opremom, uspostavi kontakt s operatorom na drugom kraju svijeta jedan od razloga zbog kojih radioamaterizam i nakon desetljeća zadržava svoju privlačnost.

"Kada sve stane, radioamateri mogu vrlo brzo ponovno biti u vezi"

Radioamaterizam, međutim, nije važan samo zbog natjecanja ili udaljenih veza. Njegova posebna vrijednost dolazi do izražaja tijekom potresa, požara, poplava, velikih nestanaka električne energije i drugih situacija u kojima mobilne i internetske komunikacije mogu prestati raditi.

Pavlović smatra da su radioamateri upravo tada među prvima koji mogu uspostaviti alternativni komunikacijski sustav.

"Bez podcjenjivanja bilo koga, iskustvo pokazuje da su radioamateri oni koji prvi reagiraju u takvim situacijama. Svaki 'pravi' radioamater u velikoj je mjeri sam sebi dostatan. Uz određeno znanje, primjenu pravila i vlastitu opremu može vrlo brzo ponovno biti online nakon što nestanu struja i drugi oblici komunikacije te organizirati uži ili širi krug komuniciranja", kaže za Hercegovina.info.

Radioamaterske skupine u regiji i svijetu zato unaprijed razvijaju sustave i pravila koja se mogu aktivirati u trenutku ozbiljne krize.

"Nažalost, sve je to podcijenjeno dok ne dođe trenutak koji nitko od nas ne želi", upozorava Pavlović.

Oprema radioamatera na raspolaganju službama spašavanja

Suradnju radioamatera s civilnom zaštitom, gorskim službama spašavanja, vatrogascima i drugim žurnim službama na području Hercegovine Pavlović ocjenjuje vrlo dobrom.

Brojni radioamateri zbog svojih tehničkih znanja već su uključeni u rad takvih službi.

"Članovi ZRHB-a, kao i tehničke ekipe, uvijek su na raspolaganju. Svoju opremu i sustave u koje godinama ulažemo, koje postavljamo i servisiramo, ustupamo službama koje ih u određenom trenutku nemaju", ističe.

Takva oprema posebno može doći do izražaja u nepristupačnim područjima ili tijekom većih nesreća kada postojeća komunikacijska infrastruktura postane preopterećena ili potpuno nedostupna.

Kako postati radioamater?

Za one koji bi se željeli okušati u ovom hobiju, Pavlović savjetuje da najprije kontaktiraju nekog iskusnijeg radioamatera.

"Kada imate interes, javite se prvom radioamateru kojeg poznajete. Svatko će vam rado pomoći da uđete u ovu zajednicu", kaže.

ZRHB nekoliko puta godišnje organizira online tečajeve na kojima polaznici stječu osnovna znanja potrebna za početak bavljenja radioamaterizmom.

Nakon položenog tečaja može se steći osnovna licenca i vlastiti pozivni znak, nakon čega se može nabaviti i koristiti oprema u skladu s kategorijom licence.

"Tek tada imate pravo na korištenje uređaja sukladno licenci. Primjerice, UKV ručnu stanicu snage pet vata bez odgovarajuće dozvole nitko ne bi trebao koristiti, iako se u praksi takvi uređaji prodaju bez provjera. Sve nakon toga ovisi o afinitetu i, rekao bih, razini 'zaluđenosti' hobijem", naglašava Pavlović.

Od prve antene do svjetskih rezultata

Na pitanje postoji li jedna veza, natjecanje ili događaj koji posebno pamti, Pavlović teško izdvaja samo jedan trenutak.

"Svaki kontakt ima neku svoju čar. Uvijek je lijepo kada iz 'ničega' ostvarite nešto", priča nam.

Posebno pamti početke, upoznavanje novih tehnika i izradu prvih antena, ali i rezultate koje je ostvarivao u svjetskim natjecanjima.

"Posebni su mi svi svjetski vrhunski rezultati koje sam ostvario, a neke sam napravio iz centra grada, praktično iz dječje sobe, s minimalnom opremom", prisjeća se.

No vrijednost radioamaterizma za njega nije samo u udaljenosti ostvarene veze ili rezultatu na natjecanju.

"Dobio sam mnogo prijatelja i poznanstava širom svijeta, mogućnost odlaska na rijetke lokacije, ali i priliku da svoje znanje prenosim drugima, posebice mladima", zaključuje naš sugovornik.

U vremenu u kojem se komunikacija podrazumijeva sve dok na zaslonu postoji signal, radioamateri ostaju podsjetnik da veza između dvoje ljudi ne mora ovisiti o mobilnom operateru, internetu ili najbližem odašiljaču. Ponekad su dovoljni antena, uređaj, nešto električne energije, znanje i pozivni znak koji će netko, možda tisućama kilometara daleko, čuti i na njega odgovoriti.