Istraga o požaru u Domu umirovljenika otkriva ozbiljne propuste

Kratki spoj na kabelu radijskog prijamnika, prema službenim nalazima, bio je iskra koja je zapalila sobu na sedmom katu Doma umirovljenika u Tuzli 4. studenoga.

No ono što je uslijedilo, 15 mrtvih i više od 30 ozlijeđenih, pokrenulo je raspravu o uvjetima i sigurnosti u ustanovama koje skrbe o starijim, često i nepokretnim osobama.

Dom umirovljenika u Tuzli našao se u središtu pozornosti javnosti nakon požara, iako su pritužbe na uvjete boravka stizale mjesecima prije nesreće, piše Radio Slobodna Europa.

Zgrada, izgrađena krajem sedamdesetih godina i prvotno projektirana kao hotel „B“ kategorije, već godinama djeluje kao javna ustanova socijalne zaštite koja se samofinancira.

Unatoč upozorenjima korisnika i njihovih obitelji, tuzlanski su gradski vijećnici u svibnju usvojili pozitivno izvješće o radu Doma za 2024. godinu.

Sugovornici Radija Slobodna Europa (RSE) ističu da sigurnosni propisi u domovima za starije postoje, ali da je pitanje njihove dosljedne primjene i nadzora.

Naglašavaju kako rizik nikada nije potpuno uklonjen te da su potrebni stalni nadzor i jasna odgovornost kako bi se spriječile tragedije poput one u Tuzli.

Što je zasad poznato o uzrocima požara?

Kantonalno tužiteljstvo Tuzla 14. studenoga predstavilo je nalaze vještaka elektrotehničke struke i zaštite od požara prema kojima je požar izbio zbog kratkog spoja na vodičima priključnog kabela radijskog prijamnika.

Kabel je, kako se navodi, bio priključen u utičnicu, deformiran i stisnut između madraca, zida i metalnog dijela kreveta.

„Osnovni uzrok je najprije mehaničko, a zatim i toplinsko opterećenje kabela“, stoji u nalazu.

Vještaci zaštite od požara dodali su da će se analizirati jesu li mjere zaštite bile odgovarajuće i jesu li posljedice mogle biti ublažene. Tužiteljstvo je najavilo izuzimanje dokumentacije i ispitivanje svjedoka.

Istraga se, kako je priopćeno, fokusira na to tko bi mogao snositi kaznenu odgovornost za tragediju u Domu umirovljenika.

U središtu je provjera je li došlo do propusta službenih ili odgovornih osoba i mogu li se utvrditi elementi kaznenih djela.

U početnoj fazi istrage razmatra se nekoliko najtežih kaznenih kvalifikacija iz područja ugrožavanja sigurnosti ljudi i imovine.

Posebno se ispituje je li požar, koji je doveo do smrti više štićenika, mogao biti spriječen i je li u radu bilo nesavjesnosti onih odgovornih za funkcioniranje ustanove.

Nekoliko dana nakon tragedije direktor Doma umirovljenika Tuzla Mirsad Bakalović podnio je ostavku.

Dom se inače ne financira iz javnih proračuna, nego isključivo iz vlastitih prihoda, iako je Grad Tuzla vlasnik objekta i imenuje upravu.

Potrebni propisi na državnoj razini

Sead Mustajbašić, šef Odjela za zaštitu od požara i vatrogastvo Civilne zaštite Tuzla, za RSE je kazao da je prije godinu dana provedena vježba evakuacije zaposlenika i korisnika doma.

Dodao je da je riječ o redovnim vježbama koje se provode u školama, vrtićima i domovima umirovljenika, prema planu evakuacije svake ustanove koja podnese zahtjev.

„Ne mogu reći je li objekt bio prilagođen jer nisam bio unutra, ali tijekom vježbe smo evakuirali dvije ili tri nepokretne osobe uz pomoć užadi i Gorske službe spašavanja“, rekao je Mustajbašić.

Govoreći o samom požaru, objasnio je da je plamen zahvatio jednu prostoriju, ali je dim bio presudan.

„Evakuacija je brzo izvršena, ali dim je prouzročio smrt nekih ljudi. Oni koji su bili budni i u hodnicima su spašeni, ali oni koji su spavali u sobama – nažalost, nismo uspjeli“, rekao je.

Evakuacija kroz prozore ili ljestvama, dodao je, nije bila moguća.

„Sve se moralo obaviti u minuti-dvije. Da nije bilo tolikog broja policajaca i vatrogasaca, ne bismo uspjeli“, naveo je.

Mustajbašić smatra da je tragedija otvorila pitanje propisa i standarda u domovima za starije i osobe s invaliditetom te da bi možda trebalo donijeti nove propise na državnoj razini.

Naglasio je da planove evakuacije i procjene ugroženosti od požara izrađuju ovlaštene stručne tvrtke, a dokumentaciju trenutno posjeduju MUP i Tužiteljstvo.

„Sustav zahtijeva stalan nadzor“

U Federaciji BiH djeluje ukupno 47 domova za starije osobe – većinom privatni, dok je desetak u vlasništvu gradova i općina, a pet vode nevladine organizacije.

Federacija BiH nema centralni inspektorat za socijalnu zaštitu pa kontrolu nad radom domova provode kantonalne inspekcije.

Propisi nalažu postojanje planova evakuacije, hidrantske mreže, sustava za dojavu požara i redovitu obuku zaposlenika svake dvije godine.

Profesor zaštite od požara Ibrahim Hadžić za RSE je kazao da su, prema njegovim saznanjima, u tuzlanskom domu većina zakonom propisanih mjera bile provedene.

Podsjetio je da takvi objekti spadaju u kategoriju javne upotrebe i podliježu strogim sigurnosnim standardima, uključujući planove i procjene zaštite, redovite kontrole aparata i obuke osoblja.

„Domovi za starije, kao i hoteli i studentski domovi, moraju imati jasne planove i preventivne mjere. Tek tada možemo govoriti o stvarnoj sigurnosti“, rekao je Hadžić.

No upozorio je da u širem području postoje ozbiljni propusti – neki domovi, kako kaže, rade bez uporabne dozvole.

„Ljudi od kafane naprave starački dom. Vidim to prolazeći, ali inspekcija je ta koja treba utvrditi stvarno stanje“, dodao je.

Na pitanje je li se tragedija mogla spriječiti, odgovorio je da će to pokazati vještačenje, posebice hoće li se utvrditi kada je vatrodojava reagirala i kako je došlo do zadimljavanja.

„Kad su životi u pitanju, ništa nije skupo“

Javna ustanova „Dom umirovljenika sa stacionarom u Zeničko-dobojskom kantonu“ u Zenici bila je predmet nekoliko inspekcija nakon tragedije u Tuzli.

Njezin direktor Damir Jukić rekao je da tragedija pokazuje koliko je važno ulagati u sigurnost i da se u toj ustanovi ništa ne prepušta slučaju.

„Svaka nesreća je upozorenje. Mi smo poduzeli sve – vatrodojavni sustavi, hidrantske mreže, obuka osoblja. Ali rizik uvijek postoji“, rekao je Jukić.

Istaknuo je da su sve instalacije, planovi zaštite i evakuacije redovito održavani, a inspektori su naložili dodatne mjere koje su odmah provedene.

Podsjetio je i na požar koji je u svibnju zahvatio sobu u njihovu domu, no zahvaljujući brzom reagiranju vatrodojave i osoblja, spriječena je tragedija.

Upozorenja koja „nitko nije čuo“

Vijećnica Gradskog vijeća Tuzle Dragana Gargo Berberović mjesecima je prije tragedije upozoravala na stanje u domu, objavljujući i fotografije koje su prikazivale loše uvjete smještaja.

Kazala je da su joj se radnici žalili, ali u strahu od otkaza, te da su govorili o pritiscima i nepoštivanju ugovornih obveza prema korisnicima.

„Broj njegovateljica bio je šokantan – 16 ili 18 na oko 180 korisnika. Rekli su mi da ide ‘jedna na deset’. Ali izvješće je svejedno usvojeno“, rekla je Berberović.

Dodala je da je vijeće tek tri dana nakon tragedije formiralo radnu skupinu koja bi trebala raditi na poboljšanju uvjeta, prehrane, kvalitete usluge i odnosa među osobljem.

„Sada se otvara pitanje sigurnosti i u bolnicama, vrtićima, školama – vježbe evakuacije, protupožarni sustavi. Nažalost, tek kad se dogodi tragedija, svi se sjete“, zaključila je.

Kakvo je stanje u Republici Srpskoj?

Prema službenom registru, u Republici Srpskoj postoji oko 60 registriranih ustanova za smještaj i njegu starijih osoba.

Ministar zdravstva i socijalne zaštite RS-a Alen Šeranić izjavio je kako postoje jasni pravilnici i kontrole te da sigurnost mora biti prioritet.

„Osnivači mogu biti privatne osobe ili lokalne zajednice, ali procedura je ista – komisija ministarstva provjerava prostorne kapacitete i opremu te daje rješenje o osnivanju i početku rada“, rekao je Šeranić.

Dodao je da inspekcija za socijalnu zaštitu nadzire rad domova, a javne ustanove postoje u Istočnom Sarajevu, Prijedoru i Banjoj Luci.