VIDEO  Huliganizam u Mostaru tema sjednice Parlamenta FBiH: 'Iza tih skupina stoje dobro organizirane strukture'

Sigurnosni stručnjak Sandi Dizdarević upozorio je na zajedničkoj tematskoj sjednici Komisija za sigurnost Parlamenta Federacije BiH da se huliganizam ne može promatrati kao običan navijački incident. Prema njegovu mišljenju, riječ je o pojavi koja ima dublje društvene, političke i sigurnosne uzroke, a u pojedinim oblicima i elemente organiziranog kriminaliteta.

Na zajedničkoj tematskoj sjednici Komisija za sigurnost Parlamenta Federacije BiH o huliganizmu je govorio sigurnosni stručnjak Sandi Dizdarević, koji je ovaj fenomen stavio u znatno širi kontekst od uobičajenih navijačkih sukoba i incidenata oko sportskih događaja.

Dizdarević je istaknuo kako govori iz više perspektiva, kao predstavnik akademske zajednice, praktičnog sigurnosnog sektora, ali i kao građanin koji živi i radi u Mostaru. Upravo je Mostar naveo kao sredinu koja dobro poznaje posljedice huliganizma, od narušenog osjećaja sigurnosti do ograničenja slobode kretanja nakon incidenata.

Govoreći o uzrocima, Dizdarević je huliganizam povezao s dugotrajnim društvenim i institucionalnim propustima u Bosni i Hercegovini.

"Dok ne riješimo ratne zločine u BiH nećemo ući u razmatranje predmeta organiziranog kriminala", podsjetio je Dizdarević na rečenicu koju je, kako je rekao, napisao u jednoj od svojih knjiga.

Pojasnio je da pod organiziranim kriminalom u ovom kontekstu ne misli samo na predmete vezane uz drogu, nego i na fenomene poput huliganstva, koje društvo danas živi kao posljedicu neriješenih problema iz prošlosti.

Treba razlikovati navijače od huliganskih skupina

Jedna od ključnih poruka njegova izlaganja bila je potreba da se jasno razlikuju navijači od pripadnika huliganskih skupina.

Prema Dizdarevićevu tumačenju, navijači su pojedinci ili skupine koje izražavaju podršku određenim klubovima bez verbalnog i fizičkog nasilja, uključujući i govor mržnje. S druge strane, huliganske skupine imaju drukčiji sustav vrijednosti, obrasce ponašanja i unutarnju strukturu.

Dizdarević je objasnio kako proces ulaska mlade osobe u huligansku skupinu može nalikovati ulasku u bilo koju drugu skupinu, ali je ključna razlika u vrijednostima s kojima se osoba poistovjećuje.

"Proces nastajanja jednog pripadnika huliganske skupine sličan je procesu pristupanja dječaka ili djevojčice u izviđačku skupinu, s tim što je razlika u poistovjećivanju s pojedincima i sustavom vrijednosti, odnosno obrascem ponašanja osobe s kojom se povezuje", kazao je Dizdarević.

Govoreći o tipologiji, naveo je kako postoje navijači koji ne sudjeluju u nasilju, zatim navijači koji slijede trendove, nasilni navijači, ali i oni koje je nazvao političkim aktivistima unutar navijačkih i huliganskih skupina.

"Političke ideje pokušavaju se progurati kroz navijačke skupine"

Dizdarević je posebno upozorio na političku dimenziju huliganizma.

Govoreći o navijačima političkim aktivistima, kazao je kako se radi o skupinama koje određene političke ideje nastoje progurati kroz navijačke, odnosno huliganske strukture.

"Oni određene političke ideje nastoje progurati i vrbovati kroz određene navijačke, odnosno huliganske skupine", rekao je Dizdarević.

Prema njegovu mišljenju, riječ je o jednom od najopasnijih oblika ove pojave, osobito zato što za takve veze, kako je naveo, nema dovoljno dokaza ni presuda.

Takvo upozorenje posebno je važno u gradovima poput Mostara, gdje se navijački incidenti često ne doživljavaju samo kao sportski sukobi, nego kao događaji koji imaju šire društvene i identitetske posljedice.

Huliganizam kao organizirani oblik kriminaliteta

Dizdarević je naglasio kako se huliganizam od sedamdesetih godina prošlog stoljeća do danas znatno promijenio. Prema njegovim riječima, današnji oblici huliganizma često imaju obilježja organiziranih kriminalnih struktura.

"Od sedamdesetih godina do danas imamo organizirane oblike kriminala koji se vezuju upravo za pripadnike huliganskih skupina", kazao je Dizdarević.

Pojasnio je da se radi o skupinama koje imaju jasnu hijerarhiju, iako ona nije propisana nikakvim formalnim aktima. Ta hijerarhija, prema njegovu objašnjenju, temelji se na iskustvu i doprinosu pojedinca u nasilnim akcijama navijačkih ili huliganskih skupina.

Govoreći o profilu huligana, naveo je karakteristike koje se ponavljaju u istraživanjima, poput potrebe za izazivanjem nevolje, nanošenjem boli drugome, agresivnosti, lukavosti, osjećaja uzbuđenja i autonomije.

Posebno se osvrnuo na razliku između reaktivnog i instrumentalnog nasilja. Reaktivno nasilje vezao je uz incidente na stadionima, dok je instrumentalno nasilje povezao s institucionalnim propustima i praksom da se nasilni događaji često tretiraju kao narušavanje javnog reda i mira, umjesto kroz kaznena djela.

"Ne radi se samo o zločinima iz mržnje"

Dizdarević je kao jedan od ključnih problema naveo to što se huliganizam često promatra preusko. Prema njegovu mišljenju, on se ne smije svesti samo na govor mržnje ili pojedinačne incidente.

"Ovdje se ne radi samo o zločinima iz mržnje, ovdje se radi zapravo o organiziranim oblicima kriminaliteta", poručio je Dizdarević.

Upravo zato smatra da policijske agencije moraju mijenjati pristup. Umjesto ad hoc reakcija nakon incidenata, zagovara strateški pristup, jačanje kriminalističko-obavještajnih odjela i sustavno prikupljanje podataka o osobama koje vode huliganske skupine.

Prema njegovu mišljenju, policija bi trebala identificirati osobe koje rukovode takvim skupinama, pratiti njihove osnovne podatke, kretanje, zaposlenje, prihode i imovinu.

"Ako identificirate ljude koji vode huliganske skupine, pronaći ćete ih u svojim bazama podataka kao osobe koje su već procesuirane za najteža kaznena djela", rekao je Dizdarević.

Kritika institucijama: Zašto čekati još 30 godina?

Dizdarević je bio izravan i u kritici institucija. Naveo je da u BiH ne postoje jedinstvene baze podataka, da čak ni unutar kantonalnih uprava policije nema dovoljno uređenih evidencija, da su zakoni različiti i da ne postoji okvirni zakon koji bi omogućio jedinstven pristup.

No, smatra da to ne može biti opravdanje za nečinjenje.

"Pomalo sam stekao dojam da smo izgubili u posljednjih 30 godina ovu bitku. Međutim, ostaje pitanje hoćemo li i dalje tragati za bazama podataka dok netko donese zakon ili ćemo napustiti ovaj ad hoc sustav reakcije i napraviti strateško djelovanje", rekao je Dizdarević.

Posebno je naglasio kako policijske agencije ne moraju čekati savršen zakonski okvir da bi počele graditi vlastite analitičke i operativne kapacitete.

"Biću vrlo direktan, tko to brani Federalnoj upravi policije da napravi svoju bazu podataka? Tko brani bilo kojoj kantonalnoj upravi policije da napravi svoju bazu podataka", upitao je Dizdarević.

Prema njegovim riječima, policijske agencije već imaju analitičke odjele koji bi se morali baviti ovim fenomenom.

Posljedice u Mostaru: strah, štete i ograničena sloboda kretanja

Govoreći o posljedicama huliganizma, Dizdarević je istaknuo kako ih Mostar vrlo dobro poznaje. One su, kako je rekao, i izravne i neizravne.

Među njima je posebno izdvojio psihološke posljedice, odnosno subjektivni osjećaj nesigurnosti građana. Nakon incidenata, dio građana izbjegava određena područja, ograničava kretanje i svakodnevicu prilagođava strahu od mogućeg nasilja.

"Poslije bilo kojeg incidenta imate ograničenu slobodu kretanja na određenim teritorijima zbog upravo psihološkog straha koji se izazove kod građana ovakvim incidentima", kazao je Dizdarević.

Uz psihološke posljedice, naveo je i materijalne štete, oštećenje i uništavanje javne i privatne imovine, ali i tjelesne ozljede. Podsjetio je da huliganizam, gledano kroz širi povijesni kontekst, može završiti i smrtnim ishodima.

Istraživanje potvrdilo da građani Mostara osjećaju problem

Dizdarevićeva upozorenja na istoj su sjednici dopunjena nalazima istraživanja "Percepcija građana Mostara o huliganizmu, uzroci, posljedice i moguća rješenja", koje je u drugoj polovini 2025. godine proveo Centar za psihološku podršku Sensus iz Mostara, uz podršku Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini.

Nalaze je predstavila Selma Korjenić, istaknuvši da građani Mostara huliganizam doživljavaju kao ozbiljan društveni i sigurnosni problem.

Prema istraživanju, 86 posto ispitanika smatra da je huliganizam veoma ili izrazito prisutan u Mostaru, dok 70 posto smatra da se problem povećao u posljednjih pet godina. Više od 70 posto ispitanika navelo je da huliganizam utječe na njihov osjećaj sigurnosti u zajednici, a oko dvije trećine osjeća zabrinutost u danima kada se igraju utakmice.

Građani huliganizam ne povezuju samo sa stadionima, nego kao rizične lokacije navode centar grada, određene četvrti, škole i druga mjesta okupljanja mladih.

Posebno je važno da 76 posto ispitanika političku instrumentalizaciju navijačkih skupina vidi kao jedan od glavnih uzroka huliganizma, dok 73 posto ukazuje na etno-nacionalne i društvene podjele. Čak 85 posto ispitanika huliganizam povezuje s međuetničkim tenzijama, a gotovo 80 posto s političkim i ideološkim interesima.

Rješenje nije samo policija, ali bez policije ga nema

Zaključak koji se mogao čuti iz oba izlaganja jest da se huliganizam ne može riješiti samo jednom vrstom mjera.

Građani, prema istraživanju, kratkoročno očekuju strože kazne, učinkovitiji rad policije, bolju koordinaciju institucija i jasne protokole za reagiranje. Dugoročno, traže rad s mladima, edukativne aktivnosti, sportske i kulturne programe, psihološku podršku i jačanje društvene povezanosti.

Dizdarević, s druge strane, upozorava da se sigurnosni dio problema mora shvatiti mnogo ozbiljnije. Ako se osobe koje vode huliganske skupine već nalaze u policijskim evidencijama kao počinitelji teških kaznenih djela, onda huliganizam ne može ostati samo pitanje prekršaja, povremenih intervencija i reakcija nakon nereda.

Mostarski slučaj zato pokazuje da je huliganizam prerastao okvire sporta. Za građane koji nakon incidenata mijenjaju rute kretanja, za škole i kvartove koji se spominju kao rizične lokacije i za sigurnosne stručnjake koji upozoravaju na organizirane strukture, riječ je o pitanju svakodnevne sigurnosti.

Ako institucije nastave čekati idealan zakon, jedinstvenu bazu i savršenu koordinaciju, upozorio je Dizdarevićev nastup, problem će se nastaviti rješavati tek onda kada nasilje već izađe na ulicu.