EKO TOPLANE Građanima skupo i loše grijanje, privatniku milijuni iz gradskog proračuna

Banjalučke “Eko toplane”doo, tvrtka koja je u većinskom privatnom vlasništvu, grad Banja Luka je u protekle dvije godine uplatio najmanje 7 milijuna maraka subvencija. Za manje od polovine tog novca, tvrde stručnjaci, grad je mogao postati većinski vlasnik tog poduzeća. U međuvremenu, vlasnička struktura tvrtke se mijenja, a da grad nitko i ne pita. Tako je “IEE Technology” kao većinski privatni vlasnik dio svog udjela prenio na svoju “kćerku tvrtku", piše Impulsportal.

Od silnih subvencija građani za to nisu dobili ništa, osim visokih računa za loše grijanje. Zato je znatno povećana dobit privatnika, većinskog suvlasnika “Eko Toplana”doo.

Grad koji je vlasnik blizu 49 % “Eko Toplana" je dobio novu “rupu bez dna” koja stalno traži nove subvencije. Privatni partner, kompanija “IEE Technology” jedina je na sigurnom dobitku. Tako je prošlu godinu završio s prihodom od 7.290,280 konvertibilnih maraka. Pa i pored velikih rashoda, zarada ovog poduzeća iznosila je nešto više od milijun maraka.

Ovdje treba napomenuti da je riječ o tvrtki čiji je ukupni kapital procijenjen na 7.119,578 KM. Približno koliko i subvencije koje je grad uplatio “Eko Toplanama”. Ekonomisti, kažu da je lako izračunati da je grad za oko tri milijuna maraka mogao preuzeti većinski paket u toplani i na taj način prestati presipati novac u džepove privatnika.

Umjesto toga, grad se sada suočava s još jednim izazovom. U vlasničkoj strukturi “Eko Toplana” pojavio se i treći partner. Riječ je o firmi „IEE Energy Plus“, koju su osnovali većinski vlasnici kompanije „IEE Technology“ Na novoosnovanu tvrtku, tvrtka „majka“ prenijela je vlasništvo nad 12,76 % udjela “Eko Toplana”.

To u praksi znači da iako s najvećim udjelom u vlasništvu, grad Banja Luka i dalje neće imati kontrolni paket u Eko toplani, ali će zato imati dodatni pritisak da daje nove subvencije, pozivajući se na logiku po kojoj najveći partner treba najviše i da ulaže. Gradsku vlast, međutim, to kao i da ne interesira. Razmatra nove zahtjeve za subvencije “Eko Toplanama”.

Kako (ne) treba

Nakon kraha “stare” toplane, koja i danas postoji, iako ne grije grad, a duguje više od 80 milijuna KM, banjalučka gradska vlast je 2017. godine odlučila, uz pomoć strateškog partnera, osnovati novo poduzeće: “Eko Toplane”. Cilj je bio da grad više ne plaća visoke subvencije prezaduženoj gradskoj toplani. Rezultat je da Banja Luka danas ima dvije toplane, skupo i nestabilno daljinsko grijanje i toplovodni sustav koji guta milijune maraka iz gradskog proračun. Ti milijuni završavaju dijelom u bankama za otplatu nagomilanih dugova, a dijelom u tvrtki, koja je u većinskom privatnom vlasništvu.

Većinski vlasnik ove “nove toplane” je privatna tvrtka “IEE Technology d. o. o.”, članica moćne Elnos grupe. Elnos grupu, internacionalnu elektroenergetsku kompaniju koja je u vlasništvu obitelji Torbica, neki izvori dovode u vezu s Dodikovim SNSD-om.

Presudni motiv za osnivanje “Eko toplana” bio je da to poduzeće bude ekonomski održivo. Istina, njegovim osnivanjem nije “ispario” dug stare toplane, koji grad redovno servisira, ali se računalo da bar nova toplana neće musti gradski proračun. Ispostavilo se, međutim, da ta računica ne pije vodu.

U protekle 2 godine iz proračuna grada Banja Luka “Eko Toplane” su na ime subvencija i grantova, dobile 7 milijuna KM. Uz to, grijanje je prošle sezone poskupilo za 23 posto, a korisnici računaju da su “dobro prošli”, jer je prvobitni zahtjev “Eko toplana” bio da se cijena digne za čak 60 posto.

I to nije sve. Nedavno je gradu poslat novi zahtjev: ili još 4 milijuna pomoći iz proračuna ili novo poskupljenje. Pošto godišnje izdvaja 4 milijuna maraka za otplatu dugova stare toplane, računica pokazuje da će u ovoj godini, uz već tražene subvencije, grad za grijanje iskeširati najmanje 8 milijuna maraka.

Paprene cijene za nesigurno grijanje

Ni to ne bi bio problem da su građani zadovoljni. Ali sve su prilike da nije tako. Banjalučani grijanje plaćaju cijele godine, po cijeni od skoro dvije marke po kvadratu, što znači da uz Prijedor, Banjaluka ima najskuplje gradsko grijanje u Republici Srpskoj. Paprena cijena, a i činjenica da zbog dotrajalog toplovodnog sustava, izgrađenog prije 50 godina, usred zime čitava naselja danima ostaju bez grijanja, mnoge je Banjalučane navelo da se isključe s toplane. Pošto grijanje za stan od 60 kvadrata košta više od 1400 KM godišnje, jeftinije je grijati se na struju.

Iz “Eko Toplana” poručuju da je ove godine, do kraja svibnja, 140 korisnika podnijelo zahtjev za isključenje, a lani su u istom razdoblju isključenje tražila 202 potrošača. Navode da je na gradsko grijanje priključeno 20.365 korisnika, što znači da toplana grije više od 60.000 Banjalučana.

U odgovoru na pitanja Impuls portala, iz “Eko Toplana” upozoravaju da zgrade, koje koriste daljinsko grijanje, nisu elektroenergetski projektirane za grijanje na struju. Zato uključivanje grijalica i elektro radijatora, može dovesti do požara što se, tvrde, “već događalo tijekom prethodnih godina”.

Nema se, a dobit povećana 58 puta.

Iako je grijanje sve skuplje, a izdvajanja iz gradskog proračuna za ovu namjenu sve izdašnija, “Eko Toplane” bilježe rapidan pad dobiti. “Eko Toplane” su 2019. imale dobit veću od milijun KM, ali je ona na kraju 2022. spala na svega 127.763 KM. Dakle, da nije bilo milijuna koje su upumpali građani Banjaluke kroz proračun, “Eko Toplane” bi godinu završile u debelom minusu i tako nastavile “slavnu” tradiciju stare toplane.

Istovremeno, dobit većinskog vlasnika “Eko Toplana”, privatnog poduzeća “IEE Technology” je porasla 58 puta. Prema podacima APIF-a, “IEE Technology” je 2019. imala skromnih 12.937 KM dobiti, da bi poslovnu 2022. završila u plusu od 761.848 KM.
Na ove nelogičnosti je ukazao Milko Grmuša, odbornik PDP-a u Skupštini grada Banja Luke. On tvrdi da je grad, kad je već “upumpavao” novac u “Eko Toplane”, trebalo da traži povećanje svog vlasničkog udjela u ovom poduzeću.

Podsjećamo, “Eko Toplane” su 2017. osnovane kao d. o. o. u kojem “IEE Technology”, koji se tada zvao “IEE d. o. o”, ima 52,7 posto, a grad Banjaluka, kao manjinski partner, 47,3 posto vlasništva.

Grad je u ovaj pothvat uložio oko 15,6 milijuna KM, a “IEE d. o. o.” oko 16,3 milijuna KM.

"Da je grad 7 milijuna KM, koliko je do sada dao “Eko Toplanama”, uložio kao svoj dio u osnovnom kapitalu, sada bi imao 58 posto vlasništva u toj tvrtki. Ali, grad nije povećavao vlastiti kapital u “Eko toplanama”, nego je “džabe” poklanjao novac građana privatnoj tvrtki", smatra Grmuša.

Uz to, dodaje Grmuša, “IEE Technology” je prema javno dostupnim podacima pobijedio na 4 natječaja, koja je raspisao grad Banja Luka i po tom osnovu dobio poslove izgradnje i sanacije vrelovoda, vrijedne više od 1,8 milijuna KM.

Sve po zakonu i ugovoru

Milko Grmuša je 5. travnja tražio sazivanje izvanredne tematske sjednice Skupštine grada, kako bi se pretreslo poslovanje “Eko Toplana”. Od tada su prošla skoro 2 mjeseca, a na njegov zahtjev nije odgovorio ni gradonačelnik, a ni skupštinsko rukovodstvo.
I u Gradskoj upravi i u poduzeću “Eko Toplane” tvrde da ništa od navedenog ne ukazuje na prelijevanje javnog novca u privatni džep.

Subvencije za grijanje su neminovne, tvrde u Gradskoj upravi, kako bi se izbjeglo enormno povećanje cijena.

"Električna energija je poskupila za više od 200 posto, što iznosi 2 milijuna KM na godišnjoj razini. Drvna sječka, na koju se grije grad, poskupila je sa 100 na 150 KM po toni, što iznosi 5 milijuna KM na godišnjoj razini. Grad nema zakonsku mogućnost tražiti da osnivač daje svoj kapital za pokrivanje gubitaka, a sve to znači da je subvencija data za poslovanje, a ne da se koristi kao osnivački kapital, navode iz Gradske uprave.

Dodaju da je nedavna promjena vlasničke strukture provedena u skladu sa zakonom i da ona ne utiče na udio grada u vlasništvu “Eko Toplana”, te da nema potrebe da se grad izjašnjava o tome.

I u “Eko Toplanama” tvrde da su subvencije od 2 milijuna KM uplaćene da se nadoknadi razlika između ekonomske cijene grijanja i one koju plaćaju građani i da je izdvajanjem iz proračuna izbjegnuto veće poskupljenje za korisnike. Što se tiče granta od 5 milijuna KM, iz “Eko Toplana” navode da je to novac koji je ovo poduzeće već uložilo u rekonstrukciju toplovodne mreže, koja je “u katastrofalnom stanju”.

Distributivna mreža je, dodaju, isključivo vlasništvo grada, pa su i investicije ove vrste obaveza grada. U Ugovoru o strateškom partnerstvu, kojim je osnovano poduzeće “Eko Toplane”, predviđena je mogućnost subvencija, a privatnom partneru je dato pravo da jednostrano raskine ugovor, ako grad ne izvrši obaveze po tom osnovu.

Što kaže Igor Radojičić, a što ekonomisti

Da je gradsko grijanje “noćna mora Banja Luke”, upozorio je još prije 7 godina tadašnji gradonačelnik Igor Radojičić. Čim je zasjeo u gradonačelničku fotelju, dočekali su ga hladni radijatori i nezadovoljni, promrzli građani.

Gradska toplana je u studenom 2016. godine ušla u grijanu sezonu s 85 milijuna maraka duga i bez ijedne marke za nabavku mazuta, a rezervoari su bili prazni. Tada je procijenjeno da je sustav gradskog grijanja neodrživ: godišnje je bilo potrebno oko 10 milijuna KM za nabavku mazuta, plus oko 5 milijuna za neophodne popravke. Rješenje je bilo da se po principu javno-privatnog partnerstva osnuje novo poduzeće, “Eko Toplane”, koje će Banja Luku grijati na novi energent: biomasu, odnosno drvnu sječku.
Za privatnog partnera je izabrano poduzeće “IEE d. o. o” iz Elnos grupe, jedino koje je na tender “dostavilo kompletnu dokumentaciju”.

Gradonačelnik Radojičić je u to doba bio potpredsjednik SNSD-a, a danas je lider Nezavisnog pokreta “Svojim putem”. Radojičić danas kaže da je poduzeće “Eko toplane” osnovano da bi bilo samoodrživo i da je, za njegovog mandata, tako i bilo.

"Grad je kao suvlasnik “Eko Toplana” imao profit i taj se novac slivao u proračun", kaže Radojičić. Dodaje da ne može komentirati što se kasnije desilo i zbog čega se danas novac iz proračuna daje za “Eko Toplane”, jer kako kaže, “nema uvid u poslovanje”.

Uvid u poslovanje, zasigurno, imaju rukovoditelji “IEE Technology”, nevjerojatno uspješne i profitabilne tvrtke, koja je većinski vlasnik “Eko toplana”. Ali oni nisu odgovorili na pitanja Impuls portala.

Šute i ekonomisti. Nitko od njih nije bio spreman javno govoriti o ovoj temi.

Ni iz Gradske uprave nisu odgovorili na pitanje zašto je aktualni gradonačelnik Draško Stanivuković 2019. putem suda tražio dokumentaciju o poslovanju “Eko Toplana” i što je ustanovio njegov Tim za reviziju, koji je tada istraživao rad ovog poduzeća.

Danas se plaća mazut iz 2010. godine

Stara toplana je već godinama u dugovima do guše, ali još uvijek postoji. Ima 18 zaposlenih, mada se bar prema tvrdnjama službenika, od 2017. godine ne bavi svojom osnovnom djelatnošću: zagrijavanjem stanova i poslovnih objekata.

Iz Gradske uprave poručuju da je poduzeće “Toplana” d. o. o. naslijeđeno od prethodne administracije s dugovanjima od oko 80 milijuna KM i da se iz proračuna grada svake godine izdvaja oko 4 milijuna KM za otplatu tih dugova, za koje je grad bio jamac.

"Nemoguće je likvidirati ovo poduzeće dok se ne izmire dugovanja, jer bi odlazak u stečaj i likvidacija ovog poduzeća ugrozio sustav grijanja. Uz to, "Eko Toplane" iznajmljuju od stare “Toplane” dvije kotlovnice, koje su vitalni dio sustava daljinskog grijanja", kažu u Gradskoj upravi.

Bivši gradonačelnik Igor Radojičić navodi još jedan razlog koji staru toplanu drži u životu.

"U slučaju ekstremnih hladnoća, od minus 20 ili više, grad bi se dogrijavao na mazut, dakle preko stare toplane. To se, doduše, posljednjih godina nije događali, ali nikad se ne zna", kaže Radojičić.

On dodaje da grad, u stvari, danas otplaćuje mazut potrošen za grijanje 2010. godine.