Detalji otmice na Maliju: 'Neki zatočenici godinama su prikovani za drvo...'

Kristijan Iličić, poznati travel bloger, oglasio se jutros na Facebooku, označivši se na Trgu bana Josipa Jelačića i podijelivši fotografiju s Mariom Kokorušom.

Kako je naveo, Mario je jedan od dvojice državljana Bosne i Hercegovine koji su nedavno bili oteti u Maliju, jednoj od najopasnijih zemalja svijeta, području pod kontrolom ekstremističkih skupina povezanih s Al Kaidom.

„Mario živi i radi u Njemačkoj, a jučer je došao u Zagreb kako bi mi se osobno zahvalio za sve što sam učinio za njega i njegovu obitelj u danima kada se nije znalo jesu li živi, gdje se nalaze i hoće li se ikada vratiti kući. Do jučer se nismo poznavali. Prvi put smo sjeli za isti stol, prvi put razgovarali, bez straha, bez neizvjesnosti, bez onog osjećaja da se svaki sat može dogoditi nešto gore. O njemu i njegovom prijatelju saznao sam tek kada mi se nakon dva dana javila Marijeva supruga u panici, jer su izgubili kontakt s njima kada su krenuli iz Bamaka prema Moptiju. Tada sam pokrenuo sve kontakte koje imam u regiji i istog dana saznao da se dogodio oružani napad i da su oteti. Mario je strastveni putnik, čovjek koji želi obići svaku državu svijeta i već ih je obišao više od sto. Ako itko razumije taj poriv da vidiš svijet cijelim srcem – ja ga razumijem”, objavio je Kristijan.

Dodao je kako je tek kroz razgovor s Mariom shvatio koliko je cijela situacija bila strašna.

Nakon otmice, satima su ih prevozili vozilima kroz pustinju i nenaseljena područja, sve dublje prema sjeveru zemlje.

„Nakon toga prebacili su ih na brod kojim su putovali po rijeci i uskim, udaljenim pritokama Nigera, kroz dijelove bez cesta i bez signala. Dani premještanja, izolacije i neizvjesnosti. Kretali su se negdje blizu granice Malija i Mauritanije, u području potpuno izvan kontrole vlasti. Mijenjali su kampove i spavali na podu. Pod otvorenim nebom i pod stražom naoružanih ekstremista. U zatočeništvu su susreli pripadnike malijske vojske, lokalne civile, strance… ljude koji su tamo bili mjesecima i godinama. U jednom od kampova bili su i Kinezi koji su pokušali pobjeći. Dvojica su uhvaćena i brutalno pretučena, a za dvojicu se ne zna što se dogodilo. Neki zatočenici bili su vezani lancima, godinama prikovani za drvo. Godinama. Kopali su grobove i svaki im se dan govorilo da će umrijeti. Slušajući Marijeve riječi, još jednom mi je postalo jasno koliko je tanka granica između života i smrti u tim dijelovima svijeta. Koliko malo treba da se putovanje pretvori u nešto iz čega se ne vratiš. Koliko je krhka ta linija između adrenalina, slobode i tragedije. I sam sam putovao tim dijelovima svijeta, još sjevernije, još dublje, u područja koja su potpuno pod njihovom kontrolom. Vozio sam se brodom od Timbuktua do Moptija, 50 sati, skriven ispod deka, dok je moj vodič na brodu nekoliko puta razgovarao s naoružanim teroristima. Koliko je malo trebalo da i moja iskustva krenu potpuno drugim putem”, opisao je Iličić.

Ističe kako putovanja pokreće isti poriv – ali ponekad samo jedan pogrešan korak, jedan susret ili jedna minuta mogu biti razlika između sretne priče i tragedije.

„Drago mi je da smo se napokon upoznali. Drago mi je da je danas živ i slobodan. I vjerujem da će mu život od ovog trenutka imati sasvim novu vrijednost”, zaključio je Iličić.