Incident u Ravnom u kojem je teške tjelesne ozljede zadobio HRS-ovac Božo Raguž tema je današnje konferencije za tisak HRS-a.
Druga strana, koja je omela snimanje HRS-a na temu branitelja u Ravnom, poručujući da je općina privatna, tvrdi da su i oni bili meta napada, a nakon što su kamenom u glavu pogodili Raguža potražili su liječničku pomoć.
Božo Raguž tvrdi da ga je kamenom pogodio Ivo Burić, koji je potom otišao s lica mjesta, a da je sve s razdaljine gledao općinski načelnik Andrija Šimunović.
“Tužit ću ih svih, za lažne izjave i iskaze. Kako ih nije stid”, počinje priču za Istina.media Raguž. Kaže da su u Ravno došli snimati spot na temu branitelja.
“Nas je bilo četvero, dvojica su snimala. Ja sam zvao na piće u kafić u kojem je Ivo suvlasnik, znam ga dobro otprije. I govore mi hajde da sačekamo i njih, neće još dugo trajati snimanje i tako pa ćemo sjesti. Prema nama ide Marija Burić, koju znam od 2001.-2002. godine, još dok sam radio na pumpi, ona je vozila socijalne slučajeve i Stanu Burić je vozila, koja je sad zastupnica u Skupštini HNŽ-a. Mi smo se pumpari od nje sklanjali, jer je bila histerična. I krenula je s pričom otkud mi tu, šta ćemo mi tu i govorila da je to privatni posjed, a mi smo bili kod spomenika Ruđeru Boškoviću, praktično na trgu. I sad Slavko Zovko govori da to nije i ne može biti privatno, ja je pokušavam pozdraviti s ‘gdje si Marija’, ona odgovara da nije Marija. S njom je bila predsjednica OV Ružica Skaramuca”, priča Raguž dodavši da su došle zajedno.
Tvrdi da je u više navrata pokušao normalizirati priču, te se pristojno javiti.
“Govorim joj izvini, mislio sam da si Marija, na što ona odgovara – ne, ja imam dva imena i pita opet što smo došli. Rekoh evo snimamo neki spot, da bi one nastavile da je privatno, da se ne može snimati. Pitao sam gdje piše da se ne može snimati, pokazivala je na ulaz u općinu”, priča dalje Raguž.
Sa Skaramucom su kaže imali normalan razgovor, premda HDZ-ova skupštinska zastupnica kojoj je napadač brat tvrdi suprotno.
“Stana Burić navodi da sam napao dvije ženske osobe, ako će ona posvjedočiti na sudu da je to istina, onda ona nije dobra”, komentira dalje Raguž.
Ističe da je, da smiri situaciju, govorio ići ćemo gore na piće, u kafić kojem je suvlasnik Ivo Burić, ujedno i njezin suprug.
“Pitam je li vam gore muž, odgovara mi – nemam ja muža. Pitam je je li joj Ivo muž, kaže da nije, da ima dva muža. Ja se pokušavam odmaknuti, jer znam kakva je. Otišao sam, preparkirao auto, odmakao se 20 metara i zovem svoje da idemo, a oni ništa. Pred kafićem sjedi 15-tak osoba, a ja zovem da idemo, da se s budalama ne raspravljamo. To je jedino što sam rekao. Onda ona pita tko je budala, i ide prema meni. Pita me kome psujem mater. Ja je pitam ‘Marija jesi li normalna’. Ona na to odgovara da nije Marija. Potom je pitam: ‘Gospođo jesi li normalna’. Odmakni se od mene”, priča dalje Raguž.
Zove potom kolege da idu u kafić na piće, da bi im Marija Burić rekla da ne mogu u kafić jer je njezin. Ističe da ni u jednom trenutku nije bilo fizičkog kontakta, a da je njezina namjera Marije Burić bila da izazove incident.
“Rekao sam joj tada da …ebe od mene, i onda su ovi nagrnuli iz kafića. Sila. I Ivo mi poče psovati mater i govori ‘hoćeš li sada da donesem pištolj da te izbušim’. Govori mi kome ćeš ti psovati mater!? Ja sam ga malo tu odgurnuo, nije bio udarac. Bile su tu dvije tri minute naguravanja, njih je bilo 7-8. Šimunović načelnik je isto bio, samo nije bio u incident nego desetak metara iza te gužve. Sve je vidio”, priča dalje Raguž.
Nakon događaja koji je uslijedio, Raguž se više ničega ne sjeća.
“Onda je uzeo kamen, Bevanda i Vlaho su mu izbacili kamen i mene Vlaho zagrlio i govori da idemo. I ja krenem, pošao sam par koraka. Netko je dreknuo: “Ostavi kamen”. Ja se okrenem i on me pogodi. Iza toga se više ničega ne sjećam”, ispričao je Raguž koji se probudio tek na CUM-u, gdje je bio do sitnih noćnih zbog obilnog krvarenja.
“S dva metra me pogodio, išao me ubiti, ubiti me htio. Dok smo se naguravali najmanje tri puta je prijetio da će donijeti pištolj i izbušiti me”, isitče Raguž. Dodaje da se Burić nakon toga vratio u kafić, kao i supruga mu. A kada su vidjeli što su napravili, uputili su se u Dom zdravlja Ravno, tvrde sugovornici.
Identičnu priču, odvojeno od Bože, ispričale su nam i Božine kolege koje su svemu svjedočile. Predsjednik HRS-a Slaven Raguž noć je proveo s Božom na CUM-u, ističe da je liječnica koja ih je primila ustvrdila da je krvarenje srećom bilo vanjsko, jer bi unutarnje završilo fatalno.
Božo Raguž oslobađao je Ravno. Kada je ponovno došao nakon 30 godina dobio je kamen u glavu. Napad na njega osudile su stranke Petorke, kao i njihov kandidat za Predsjedništvo, te Čapljinska neovisna stranka.
Osim kamena u glavu, najtužnija izjava u ovom slučaju je da je općina i zemljište oko nje privatna, a zapravo je samo privatizirana od onih koji bi trebali narodu i gostima koji dolaze u Ravno služiti.
Zanimljive stvari rečene su i na tiskovnoj HRS-a.
“Podsjećamo: istraga je još u tijeku. Policija i Tužiteljstvo tek utvrđuju sve okolnosti događaja. U takvoj situaciji svatko ima pravo iznijeti svoju obranu i svoje viđenje događaja, ali nitko nema pravo vlastitu subjektivnu interpretaciju pretvarati u službenu istinu, diskreditirati druge sudionike ili unaprijed određivati tko je napadač, a tko žrtva. Posebno je ozbiljno što se Marija Burić u javnom obraćanju poziva na medicinsku dokumentaciju Bože Raguža i javno iznosi podatke o njegovim ozljedama. Tu prestaje svaka politička polemika i počinje vrlo ozbiljno pravno pitanje. Kako je došla do tih podataka? Božo Raguž nije dao suglasnost Mariji Burić da njegovu medicinsku dokumentaciju pribavlja, koristi ili javno interpretira u političke i medijske svrh”, kazali su iz HRS-a. Marija Burić nije privatna osoba bez ikakve veze sa zdravstvenim sustavom, nego voditeljica Područnog ureda Zavoda zdravstvenog osiguranja u Ravnom. “Domom zdravlja Ravno rukovodi Stana Burić, sestra muškarca za kojeg neposredni očevici tvrde da je Božu Raguža pogodio kamenom u glavu, dok je Marija Burić njegova supruga, odnosno Stanina nevjesta. Sama obiteljska povezanost nije dokaz bilo kakve zlouporabe. Međutim, spoj bliskog obiteljskog odnosa, rukovodećih funkcija u lokalnom zdravstvenom sustavu i javnog pozivanja na medicinske podatke osobe uključene u isti incident predstavlja više nego dovoljan razlog za hitnu, neovisnu i dokumentiranu provjeru”, kazali su iz HRS-a.
Vezani članci