Građani okupljeni oko inicijativa za zaštitu duvanjskog kraja na javnu raspravu o vjetroelektrani “Gradina”, koja će se održati 1. lipnja u Tomislavgradu, dolaze s jasnim zahtjevom: od Federalnog ministarstva okoliša i turizma traže da ne odlučuje na temelju postojeće prethodne procjene utjecaja na okoliš, nego da naloži izradu pune i javne studije utjecaja na okoliš i društvo.
Projekt VE Gradina, čiji je nositelj poduzeće VE Gradina d.o.o. Tomislavgrad, predviđa vjetroelektranu instalirane snage do 100 MW. Planirana je izgradnja 17 vjetroturbina, trafostanice, priključnog dalekovoda, pristupnih puteva i druge prateće infrastrukture.
Anđa Ćosić, koja istupa u ime zbora građana više mjesnih zajednica duvanjskog kraja te niza građanskih inicijativa, udruga i lokalnih organizacija, za Hercegovina.info kaže da je za njih ohrabrujuće što će se javna rasprava uopće održati. No, istodobno upozorava da postojeći dokument, prema njihovu mišljenju, ne može biti temelj za donošenje odluke.
“Budući da je dokument o kojem će se raspravljati, Prethodna procjena utjecaja na okoliš za VE Gradina, jako površno urađen, ima veliki broj činjenično netočnih podataka i potpuno nesuvislih pretpostavki, očekujem da Federalno ministarstvo okoliša uvidi da se na temelju takvog dokumenta ne mogu donositi nikakve odluke i da naredi izradu pune i javne studije utjecaja na okoliš i društvo”, kaže Ćosić.
Za građanske inicijative sporna je i sama osnova postupka. Ćosić tvrdi da se javna rasprava vodi oko koncesije čiju formalno-pravnu valjanost osporavaju.
“S druge strane, koliko god nam je drago da će se javna rasprava uopće dogoditi, osjećamo se pomalo bizarno sudjelujući u javnoj raspravi oko koncesije koja je formalno-pravno nepostojeća. Ali to je, nažalost, stvarnost u kojoj živimo. Vlast se pravi luda, a mi moramo sudjelovati u raspravi za svaki slučaj, jer ne znamo tko će se još od sudaca i tužitelja u ovim našim postupcima praviti lud”, navodi Ćosić.
Nepovjerenje prema javnim raspravama, kaže, nije nastalo samo zbog “Gradine”. Ćosić tvrdi da su se u ranijim postupcima zapisnici razlikovali od stvarnog tijeka rasprava, a da je u jednom slučaju zapisnik s javne rasprave o Nacrtu prostornog plana proglašen tajnim dokumentom.
“Prve prave javne rasprave održane su tek prošle godine i imali smo više slučajeva gdje se zapisnici s rasprava uopće ne slažu sa stvarnim tijekom rasprave. Imali smo čak i situaciju gdje državni službenik kaže da je zapisnik s javne rasprave, u ovom slučaju o Nacrtu prostornog plana, tajni dokument. Kod nas je skrivanje javnih dokumenata postalo pravilo ponašanja, a ne iznimka”, kaže Ćosić.
Kada je riječ o VE “Gradina”, građanske inicijative tražile su da se postupci vezani uz okolišnu dozvolu obustave do okončanja sudskih postupaka. Ćosić tvrdi da je projekt dobio urbanističku suglasnost prije okolišne dozvole, zbog čega su tužili Federalno ministarstvo prostornog uređenja.
Među spornim točkama navodi i više od 100 privatnih parcela unutar koncesijskog polja. Prema njezinim riječima, od vlasnika nitko nije tražio suglasnost.
“Bez obzira što se neće graditi direktno na tim parcelama, pravo raspolaganja s tim parcelama postaje ograničeno. Zamislite koliko je dobronamjerna vlast koja zaboravi obavijestiti ljude da imaju pravo da im se plati odšteta”, kaže Ćosić.
Slične primjedbe građani u Tomislavgradu mjesecima iznose i za druge projekte, među kojima su Baljci, Tušnica i Oštrc. Ćosić kaže da se u tim slučajevima ponavlja isti problem: koncesije su, tvrdi, podijeljene prije ozbiljnog planiranja prostora.
“Mi smo najprije podijelili koncesije pa onda usvojili županijski prostorni plan prema koncesijama. Tomislavgrad uopće nema prostorni plan, ali to nikog ne sprječava da gradi gdje god mu se prohtije”, kaže Ćosić.
Prema njezinim riječima, građani nisu dobili odgovor zašto je na području Tomislavgrada i Livna planiran toliki broj energetskih postrojenja.
“Ukoliko se izgradi sve što je planirano, čitavo područje će se pretvoriti u industrijsku zonu koja će proizvoditi više od četiri teravatsata struje godišnje. To je jedna trećina ukupne godišnje potrošnje u čitavoj BiH. Istovremeno, Amerikanci dovoze svoj plin, a mi gomilamo vjetroturbine po planinama. Komu, zašto?”, navodi Ćosić.
Kao drugi problem izdvaja izostanak strateške procjene utjecaja na okoliš.
“Vlasti odbijaju uraditi stratešku procjenu utjecaja na okoliš da se vidi što okoliš može podnijeti i da se nađe neka zdrava ravnoteža”, kaže Ćosić.
Treći problem vidi u načinu na koji se prostor lokalnih zajednica stavlja na raspolaganje investitorima.
“To je rasprodaja našeg životnog prostora u bescijenje i trajna promjena krajolika. Nitko nas ništa nije pitao i mi nismo na to pristali”, poručuje Ćosić.
Dodaje da mještani za projekte najčešće saznaju tek kada su postupci već odmakli, umjesto da budu uključeni od početka.
Prema prijedlogu Prostornog plana, u HBŽ-u se planira 28 vjetroparkova s više od 300 turbina. Ćosić tvrdi da se broj od 300 turbina odnosi samo na područje općine Tomislavgrad.
“To suludo zvuči, a možete zamisliti kako bi tek strašno izgledalo. Ovih 300 turbina se odnosi samo na općinu Tomislavgrad. Ovo je zastrašujući primjer kolapsa javne uprave, kolapsa planiranja i zdravog razuma”, govori Ćosić.
Na pitanje kako tumači takav opseg projekata na prostoru jedne općine, odgovara da se koncesije nisu dodjeljivale prema planu, nego prema političkoj i interesnoj logici.
“Naš bivši općinski načelnik, a sadašnji predsjednik Vlade, na sjednici Skupštine to je objasnio rečenicom: ‘Ako sam dao Mati, moram dat’ i Anti’. To dovoljno govori da se koncesije nisu dijelile prema planu, već po načelima rodijačke ekonomije”, kaže Ćosić.
Smatra da se interes za vjetroparkove ne može objasniti samo energetskom tranzicijom. Prema njezinoj ocjeni, proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora postala je iznimno profitabilan posao, posebno ondje gdje su institucije slabe, a pravila nejasna.
“Proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora trenutačno je najprofitabilniji posao u EU. Ne postoji nikakva druga legalna gospodarska aktivnost koja može osigurati brži i veći povrat na uložena sredstva. Ozbiljni investitori idu u uređena područja jer vole sigurnost i izvjesnost koje donosi vladavina zakona”, kaže Ćosić.
U slučaju vjetroparkova u HBŽ-u, Ćosić tvrdi da se “uglavnom radi o pranju novca”.
“Klima u čitavoj regiji jako je pogodna upravo za pranje novca jer nam fale ključni zakoni, a pravosuđe je ili konformistički impotentno ili naprosto korumpirano”, tvrdi Ćosić.
Građanske inicijative problem vide i u tome što lokalne zajednice, prema riječima Ćosić, nisu dobile jasan odgovor što dobivaju od tolikog broja energetskih projekata, a što dugoročno gube.
“Posljedice se negiraju, a koristi su neizvjesne. Do donošenja novog Zakona, naknade za lokalne zajednice uopće nisu bile predviđene. Mi smo se izborili da u novom Zakonu o koncesijama budu određene naknade za lokalne zajednice. A Vlada je opet preveslala narod kroz podzakonske akte ponovno postavljajući smiješno male naknade”, kaže Ćosić.
Jedno od ključnih pitanja ostaje zakonitost koncesija dodjeljivanih u razdoblju u kojem je HBŽ bio bez valjanog zakonskog okvira. Ćosić podsjeća da je takvo stanje trajalo više od 17 godina, dok su se istodobno dodjeljivale koncesije velike vrijednosti.
“Naša županija se našla u pravnom vakuumu bez presedana koji je trajao više od 17 godina. Podijeljene su koncesije vrijedne više od milijardu maraka bez važećeg zakona i bez prostorno-planske dokumentacije”, kaže Ćosić.
Posebno problematičnim smatra to što, kako navodi, Županijska skupština i Županijsko javno pravobraniteljstvo odbijaju postupiti po presudi Ustavnog suda, dok tužiteljstvo na takvo stanje ne reagira.
“To je situacija kad korupcija potpuno obesmisli postojanje institucija. Mi smo već dugo u stanju ‘zarobljene države’ i nitko nam neće dati državu na pladnju, mi se sami moramo za nju izboriti. Kad kažem država, ovdje ne mislim na granice, već na sustav koji će raditi za dobrobit svih i u kojem su pravila ista za sve”, kaže Ćosić.
Iz takvog pravnog okvira, prema njezinu stavu, proizlazi i pitanje što učiniti s koncesijskim ugovorima koji su dodjeljivani u tom razdoblju. Ćosić smatra da ih treba formalno poništiti.
“Ugovori su ništavi i oni se trebaju formalno poništiti. Tu proceduru može pokrenuti i Skupština i Županijska javna pravobraniteljica, i oni to odbijaju uraditi unatoč našim višestrukim javnim apelima da to učine”, kaže Ćosić.
Dodaje da građanima ostaje mogućnost osporavanja svake koncesije pojedinačno, ali da je riječ o skupom i dugotrajnom procesu. Budući da su koncesije, prema njezinim riječima, uglavnom dodijeljene na državnom zemljištu, smatra da bi ključnu ulogu moglo imati Pravobraniteljstvo BiH.
“Nama kao građanima ostaje mogućnost da poništavamo svaku koncesiju pojedinačno. To je skup i dugotrajan proces ukoliko bi išli u parnični postupak za poništenje svakog koncesijskog ugovora. Budući da su koncesije uglavnom podijeljene na državnom zemljištu, vjerujemo da bi Pravobraniteljstvo BiH moglo imati ključnu ulogu”, navodi Ćosić.
Otpor načinu na koji se dodjeljuju koncesije ne postoji samo u Tomislavgradu. Građani u Livnu reagiraju zbog planiranih projekata na visoravni Kruge, a na Kupresu zbog projekta proizvodnje magnezija. Ćosić to vidi kao dio šireg problema u HBŽ-u.
“Ja to vidim kao drugi ciklus privatizacije. Poslije rata su razgrabljene tvornice i javna poduzeća, a sad je počeo grabež za zemlju. U našoj županiji je već razgrabljeno sve što se moglo razgrabiti. Vlada je kroz izmjene Zakona o poljoprivrednom i šumskom zemljištu pokušala stvoriti dodatno zemljište za energetska postrojenja. Srećom, taj prijedlog im nije prošao na pretposljednjoj sjednici Skupštine”, pojašnjava Ćosić.
Odbacuje optužbe da su građani koji se protive ovakvom načinu dodjele koncesija protivnici razvoja. Kaže da problem nije u samim obnovljivim izvorima energije, nego u modelu koji, prema njezinu mišljenju, ne donosi stvarni razvoj lokalnim zajednicama.
“Mi se borimo za svoj životni prostor i ne vidim što je tu nejasno. Ono što nije jasno je zašto se oni bore, s obzirom na to da našu zemlju, koja je javno dobro, daju u bescijenje. Koncesijska ekonomija, odnosno ekonomija rente, ne donosi razvoj. Ona u pravilu povećava korupciju i sputava razvoj poduzetništva”, kaže Ćosić.
Dodaje da takvi projekti otvaraju vrlo malo stalnih radnih mjesta u odnosu na novac koji se ulaže.
“Razvoj dolazi sa stalnim radnim mjestima, obnovljivi izvori energije kod nas stvaraju zanemarivo mali broj stalnih radnih mjesta u odnosu na količinu uloženog novca. Ali zato donose enormne zarade pojedincima koji taj novac obično ulažu izvan Bosne i Hercegovine”, navodi Ćosić.
Za kraj upozorava da bi nastavak ovakvog modela dugoročno promijenio karakter cijele županije.
“Za deset godina, ako ovako nastavimo, Županija će biti nenastanjiva industrijska zona, trajno unakaženog krajolika. Dobra stvar je to što ljudi počinju shvaćati da će to biti tako i što je sad dobar dio stanovništva spreman reći: ‘Dosta, ni jedna više’”, poručuje Ćosić.
Vezani članci