Kada sportaš padne s vrha, malo tko vjeruje da se može vratiti. Kada se s padom spoje godine, ozljede i mukotrpna rehabilitacija, povratak na svjetsku scenu više nije pitanje forme, već karaktera. A upravo je Marin Čilić dokazao da karakter još uvijek pobjeđuje.
U 2024. godini, nekadašnji osvajač US Opena bio je gotovo zaboravljen. Zbog ozljede koljena, pa operacije i višemjesečne pauze, pao je izvan Top 1000 ATP ljestvice. Mnogi su mislili da je to kraj. Da se više neće vratiti. Da je njegovo vrijeme prošlo. I da bi bilo logično i dostojanstveno da objavi kraj karijere.
Na kraju 2024. godine, Marin Čilić je bio izvan Top 1000, konkretno oko mjesta oko 1 060–1 090, što je posljedica produžene pauze zbog operacije koljena.
Ali Marin nije izabrao kraj. Izabrao je put natrag.
U srpnju 2025., godinu dana nakon što je bio gotovo bez rankinga, Marin se vratio među 100 najboljih tenisača svijeta. I ne samo to, ostvario je i veliku pobjedu u Wimbledonu protiv četvrtog igrača svijeta, Jacka Drapera, britanske mlade zvijezde i jednog od najperspektivnijih tenisača današnjice.
Čilićev suparnik u 3. kolu bit će Španjolac Jaume Munar.
U meču koji je zahtijevao i izdržljivost, i iskustvo, i vjeru u sebe, Marin je pokazao da brojke ne igraju tenis. I da nikad ne treba otpisivati čovjeka koji još ima motiva.
Ova priča nije samo o reketu, terenu i ljestvici. Ovo je priča za svakoga tko je ikada pao. Za svakoga tko je bio pred odustajanjem. Za one koji su čuli: "Ne možeš više", "Nije ti vrijeme", "Pusti, prošlo je."
Jer ponekad ono što te drugi otpišu – ti ispišeš iznova. I to velikim slovima.
Marine, hvala ti što si dokazao da se vrijedi boriti.
I ne, nije važno hoćeš li opet osvojiti Grand Slam. Važno je da si pokazao što znači ne predati se. I da borba – bez obzira na godine, poziciju ili protivnika – uvijek ima smisla. Kako god Čilićeva priča u Wimbledonu završila, već sada podsjeća na legendarnu 2001. Gorana Ivaniševića.
Vezani članci