Damir Džumhur otkrio da je trebao umrijeti prije tri godine

Najbolji bh. tenisač Damir Džumhur ispričao je svoju potresnu životnu priču za službenu ATP stranicu, govoreći o teškim trenucima koje je prošao.

"Razdoblje nakon Roland Garrosa 2022. godine vjerojatno je bilo najgore u mom životu. Da nisam bio mlad i inače zdrav, ne znam bih li preživio.

Sve je počelo nakon što sam izgubio meč prvog kola kvalifikacija protiv Fernanda Verdasca u Parizu. Imao sam jake bolove u trbuhu i, nakon što sam kontaktirao liječnika, otišao sam u bolnicu. Tamo su mi dijagnosticirali akutni pankreatitis i odmah me prebacili na intenzivnu njegu, gdje sam proveo šest dana.

Ti su dani bili iznimno dugi, posebno na početku. Bolovi su bili nepodnošljivi i nisam mogao spavati osim ako mi nisu davali jake analgetike. Noći su trajale vječnost, a vrijeme kao da je stalo. Liječnici nikada nisu uspjeli utvrditi uzrok bolesti. Sve se dogodilo iznenada, što je moguće, ali vrlo rijetko, pogotovo kod osobe koja je zdrava, ne pije i ne hrani se loše.

Trideset dana proveo sam u francuskoj bolnici, bez obitelji, a tenis mi je bio zadnja stvar na pameti. Moj sin Luka rodio se prethodnog listopada, i umjesto da s njim provodim dragocjene trenutke, bio sam prikovan za bolnički krevet u drugoj zemlji, ne znajući što me čeka", ispričao je Džumhur.

Potom je, kaže, zatražio premještaj u Beograd.

"Pronašli smo odličnog liječnika o kojem smo čuli mnogo pozitivnih stvari, a želio sam biti bliže obitelji. Liječnici u Parizu bili su protiv toga jer su smatrali da nisam sposoban putovati. Nisam tada shvaćao koliko je situacija ozbiljna. Ti liječnici doslovno su mi spasili život – nikada im neću moći dovoljno zahvaliti. Ali u takvim trenucima u glavi je samo jedno – da budeš uz one koje voliš. Imao sam snažnu potrebu biti kod kuće.

U Beogradu sam proveo još dva i pol tjedna u bolnici, ali tada sam doživio jedan od najljepših trenutaka u životu – ponovni susret sa sinom. Kada su mi dopustili posjete, vidjeti Luku bio je trenutak koji ću pamtiti zauvijek. Rođenje sina bio mi je najsretniji trenutak u životu, a ovaj susret odmah iza njega.

Bilo je to teško razdoblje, ali kad znaš da živiš za nešto, sve dobije drugo značenje. Djeca su posebna – daju ti snagu i energiju kakvu ništa drugo ne može. Jedan od razloga zašto se i dalje natječem jest to što sada imam nekoga za koga se borim i o kome stalno mislim, čak i kada nije sa mnom na turnirima. Uvijek je u mojim mislima – i to je najveći dar koji netko može imati.

Nakon više od 20 dana, pušten sam iz bolnice, ali tada je tek počeo pravi oporavak. Liječnicima se činilo da napredujem brzo, ali meni je to išlo sporo. Izgubio sam 11 kilograma i kad sam izašao imao sam samo 55 kilograma", rekao je.

Dodaje da tada nije razmišljao o tenisu niti znao hoće li se ikada vratiti.

"Mi tenisači navikli smo biti fokusirani na igru i rezultate, ali ja sam tada bio samo sretan što sam živ.

Kada sam se počeo osjećati bolje i vratio dio težine, počeo sam razmišljati o povratku na teren. Jednostavno, natjecanje mi je u krvi. Volim se boriti i davati sve od sebe da pobijedim.

U kolovozu te godine pao sam na 243. mjesto ATP ljestvice, ali najvažnije je bilo da sam se vratio na teren. Tada je počeo moj put povratka, razdoblje koje nazivam 'godine povratka', kada sam radio sve kako bih se vratio tamo gdje sam već bio", zaključio je Džumhur.