Nakon što je izbornik rukometne reprezentacije Hrvatske reprezentacije Dagur Sigurdsson još prosincu s popisa igrača za svjetsko prvenstvo izostavio Igora Karačića, brojni navijači reprezentacije bili su pomalo razočarani.
S obzirom na to da Islanđanin Karačića ranije nije pozvao ni na Olimpijske igre, mislilo se kako je mostarski rukometni "virtuoz" svoju posljednju utakmicu za reprezentaciju već odigrao. I sam je mislio kako će Svjetsko prvenstvo pratiti preko malih ekrana iz Poljske, ali nije bilo tako, jer kako mu je rekao brat, nakon Francuske je "iz kreveta iskočio u finale Svjetskog prvenstva.
No, Igor Karačić svoju posljednju utakmicu odigrat će tek u nedjelju i to u finalu Svjetskog prvenstva. Tko je mogao zamisliti da će Karačić imati ovakav oproštaj. Kada je u utakmici s Argentinom s terena šepajući i sa suzama u očima teren napustio zbog ozljede lista kapetan Domagoj Duvnjak, a i s obzirom na načetog Cindrića, odmah se krenuo spominjati "jocker zovi" Igor Karačić.
Nakon utakmice ni Sigurdsson nije mogao dočekati kraj press konferencije kako bi ga pozvao.
"Ako Duvnjak ne bude mogao, zvat ću Karačića. On je iskusan igrač s puno utakmica za Hrvatsku. Zadovoljan sam nastupom i pobjedom. Hvala navijačima, bila je sjajna atmosfera. Pokušavam izaći s ove press konferencije kako bih mogao nazvati Karačića", kazao je Sigurdsson.
Igor Karačić oduvijek je slovio za jednog od najpožrtvovnijih reprezentativaca koji se uvijek "bacao na glavu" za sveti dres. Možda bi neki drugi igrači razmišljali bi li "uskočili Sigurdssonu", no Karačić nije dvojio. Spakirao je prtljagu i prvim jutarnjim letom stigao iz Poljske. U tim trenutcima jedna od najvažnijih hrvatskih Instagram stranica 'Volim Hrvatsku' objavila je fotografiju Igora Karačića uz stihove: "Mene zove Domovina".
No, nije to "uskakanje Sigurdssonu". Kako je to rekao i njegov otac Ante, Igor Karačić nikada nije igrao za niti za jednog izbornika nego isključivo za Hrvatsku.
"Igor je zaslužio da bude pozvan na Olimpijadu, a nije. Pa nije bio pozvan ni ovdje. Bio je kod nas u Mostaru za Božić i Novu godinu, nakon toga se vratio u Poljsku. Stigao mu je poziv od Sigurdssona iza ponoći. Čuli smo se i on je ujutro u 5 sati išao za Varšavu i letio za Zagreb. Igor bi dao srce za Hrvatsku. Ne za Sigurdssona, ne za trenera, već za Hrvatsku. I mene je osobno puno povrijedilo to što nije bio pozvan. Ali, on će uvijek doći i dati sve za Hrvatsku. Kao i ja. Rekao sam, ako on dolazi pješke, ja dolazim na rukama", zaključio je Ante Karačić.
Nije Karačiću bilo ni teško biti glavni navijač protiv Mađarske kada se Sigurdsson odlučio za Ljubušaka Ivana Pavlovića. Ruku na srce Karačić imao problema s gležnjom, no svejedno.
Svoj oproštaj Karačić je najavio nakon utakmice s Islandom. Kazao je kako on i Duvnjak žele uživati u posljednjim utakmicama za reprezentaciju.
Na pitanje novinara da kaže kako ovo ipak nije njegov posljednji turnir Karačić je odgovorio: "Mislim da sam dao puno toga, a mislim i da će reprezentacija trebati nešto drugo, neke mlađe igrače. Ja sam bio tu svaki put, kad je god trebalo. Ne znam baš koliko bi bilo snage za dalje, ali želim ovaj turnir odraditi, odigrati do kraja, maksimalno koliko mogu dati za reprezentaciju. Je li to minuta, 5 ili više, spreman sam srce ostaviti, ali mislim da će ovo biti kraj", rekao je Igor Karačić.
Prevelika je reprezentativna karijera Igora Karačića da bi završila bez velikih stvari, a velika stvar je nedjeljno finale Svjetskog prvenstva. Može li biti veće? Može u slučaju da Hrvatska dođe do zlatne medalje.
No, iako ne dođe do toga Igor Karačić u reprezentativnu mirovinu odlazi s medaljom oko vrata, baš kao i Domagoj Duvnjak. Bez obzira na ishod finala, Karačić i Duvnjak će se oprostiti na najbolji mogući način u Oslu, a potom i na trgu Bana Jelačića dok se iz stotina tisuća grla bude orilo: "To pitaj milo moje putem do Mostara..."
Vezani članci