Hrvatska pobijedila Austriju, ali slavlje je bilo upitno do posljednjih sekundi

Vidi originalni članak
Očekivana je to pobjeda izabranika Slavka Goluže i šesta u šest susreta s Austrijancima. Ali daleko od toga da ćemo je pamtiti kao nešto maestralno.

Od samog početka sve je krenulo kako treba, poveli smo 3:0 unatoč čudnom isključenju Igora Vorija nakon svega 45 sekundi. Protivnici su nam uspjeli zabiti tek nakon šest minuta i cijelu su utakmicu gubili, iako je bilo prilika da izjednače.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Najviše smo vodili u 18. minuti, bilo je pet razlike (11:6) i sjajno je što se Slavko Goluža odlučio rotirati momčad, a ne da je umarao reprezentativce. Nažalost, kako je odmicalo prvo poluvrijeme, krenule su teške pogreške i nastavile se u drugom dijelu.

S igračem više smo primili čak devet pogodaka i to je nešto što se nikako ne bi smjelo događati. Obrana nije bila koncentrirana i već u 36. minuti nam je Austrija došla na samo minus jedan te se utakmica zakomplicirala. Srećom da je koncentriran bio igrač utakmice Ivan Čupić (11) i bez greške igrao u napadu te u obrani činio razliku. Duvnjak je pak nakon četiri pogotka u prvih deset minuta stao, isto kao i Alilović. Zato nije išlo. Bičanić i Kopljar zabili su ukupno dva gola i morali smo igrati bez vanjske linije.

Ali Austrija je ipak limitirana momčad, griješili su i oni, posebno nakon što je Hrvatska napokon zaustavila 36-godišnjeg Viktora Szilagyja (7). Činili su nepotrebne prekršaje, davali nam na vremenu i drhtala bi im ruka svaki od četiri puta koliko su mogli doći do izjednačenja. Morali smo to kazniti i moralo je krenuti. Alilović je u posljednjih deset minuta imao tri obrane, Duvnjak je dodao još dva pogotka i u posljednju smo minutu ušli s 31:28. Imali smo i napad, slavlje je moglo početi... Ili nije?

Uz dva igrača više poklonili smo Austrijancima dvije lopte u samo dvadesetak sekundi i morali drhtati u posljednjem napadu, da ne bi bilo još jednog poklona. Srećom, to se nije dogodilo već je Čupić zabio s crte za konačnih 32:30. No nema potrebe ni vremena za slavlje, igrali smo neuvjerljivo, protiv ozbiljne bismo reprezentacije izgubili i Slavko Goluža mora dobro pripremiti momčad za najopasnijeg protivnika - Tunis (17. siječnja, 17 sati).

vecernji.hr

Vezani članci