Mlada odbojkašica Marija Ivanković svoj životni cilj živi u SOK Mostar i sanja reprezentativni dres

Mlada odbojkašica Marija Ivanković svojim radom, disciplinom i jasnim sportskim ambicijama sve više skreće pažnju na sebe. Članica SOK Mostar odbojku ne doživljava samo kao sport, već kao dugoročni put na kojem strpljenje, zajedništvo i svakodnevni rad imaju ključnu ulogu.

Od igre do ozbiljne odluke

Marijin ulazak u svijet odbojke bio je prirodan i spontan. Kako sama kaže, sve je započelo iz čiste ljubavi.

"S odbojkom sam započela dosta prirodno, iz čiste ljubavi prema sportu i kretanju. Već na prvim treninzima osjetila sam da me odbojka posebno privlači, timska atmosfera, dinamika igre i osjećaj kad zajedno s ekipom postižeš uspjeh", govori Marija.

U početku je odbojka bila igra i razonoda, no s vremenom su došli turniri, rezultati i ozbiljniji treninzi.

"U početku je to bilo iz zabave, ali vremenom sam shvatila da se odbojkom želim baviti ozbiljno i da u njoj vidim svoju budućnost", dodaje.

SOK Mostar kao druga obitelj

Igranje za SOK Mostar za Mariju ima posebno emocionalno značenje.

"Igranje za SOK Mostar za mene ima posebno značenje. To nije samo klub, nego druga obitelj", ističe.

Naglašava kako je upravo u klubu naučila važne životne i sportske lekcije.

"Ovdje sam puno naučila, ne samo o odbojci, nego i o disciplini, odgovornosti i zajedništvu. Nositi dres SOK Mostara za mene je velika čast i motivacija da na svakom treningu i utakmici dam svoj maksimum."

Balans škole i sporta

Usklađivanje školskih obveza i sporta nije uvijek jednostavno, ali Marija smatra da je dobra organizacija ključ svega.

"Nije uvijek lako, ali uz dobru organizaciju sve je moguće. Naučila sam planirati svoje vrijeme i postaviti prioritete", kaže.

Dodaje kako joj je škola jednako važna kao i sport, a veliku ulogu u tome imaju ljudi oko nje.

"Podrška profesora, trenera i obitelji u tome mi jako pomaže."

Reprezentacija kao san i motivacija

Iako još nije imala priliku obući reprezentativni dres, taj cilj za Mariju predstavlja snažan motiv.

"Iako još nisam imala priliku biti pozvana u reprezentaciju, taj cilj mi predstavlja veliku motivaciju. Reprezentacija mi je san i dodatni poticaj da nastavim raditi na sebi", iskreno govori.

Svjesna je da svaki trening i utakmica mogu biti korak bliže tom cilju.

"Smatram da je svaki trening i svaka utakmica korak bliže tome i da moram biti spremna kada prilika dođe."

Pritisak i odgovornost

Govoreći o pritisku, Marija razlikuje klupsku i reprezentativnu razinu.

"Vjerujem da igranje za reprezentaciju nosi poseban osjećaj odgovornosti jer predstavljaš cijelu državu. U klubu je pritisak prisutan svakodnevno jer si stalno dio ekipe i očekivanja su kontinuirana."

Ipak, smatra da je ključno naučiti nositi se s tim.

"Važno je znati nositi se s pritiskom i pretvoriti ga u motivaciju za napredak."

Pozicije, snage i uzori

Najviše joj odgovaraju pozicije primača i korektora, a jasno prepoznaje vlastite kvalitete.

"Smatram da su moja najveća snaga borbenost, napadačka igra i želja da preuzmem odgovornost u važnim trenucima", kaže Marija, dodajući kako uvijek nastoji pozitivnom energijom pomoći ekipi.

Uzor pronalazi u igračicama koje su uspjeh gradile dugotrajnim radom.

"Divim se igračicama koje su uporne, disciplinirane i koje su svoj uspjeh izgradile dugogodišnjim radom. One su mi motivacija da nikada ne odustanem."

Obitelj kao temelj

Posebno mjesto u njezinoj sportskoj priči ima obitelj.

"Podrška moje obitelji je ogromna. Oni su uz mene i kad ide dobro i kad je teško. Bez njihove podrške moj put u sportu sigurno bi bio puno teži."

Pobjede, porazi i snovi

Najljepše trenutke veže uz pobjede, važne nastupe i zajedništvo ekipe, dok su najteži oni koji najviše uče.

"Najljepši trenuci su pobjede i zajedništvo s ekipom, a najteži su porazi, umor i trenuci sumnje, ali upravo su me oni najviše naučili i ojačali."

Gledajući prema budućnosti, Marija ima jasne ciljeve.

"Moj najveći sportski san je stalno napredovati i igrati na što višem nivou. Cilj mi je izboriti igranje u Premijer ligi i jednog dana, ako se ukaže prilika, izboriti i poziv u reprezentaciju."

Na kraju, posebnu zahvalnost upućuje ljudima koji su obilježili njezin dosadašnji put.

"Posebno bih se zahvalila predsjednici kluba Aniti Glibić i treneru Darku Drmću na povjerenju i prilici, kao i Igoru Arbutini i Draganu Popoviću, čiji savjeti i iskustvo puno znače nama curama."