Sergej Jakirović pobjeđuje velikane, a otac nije otišao ni na Wembley: 'Kupi mi veliki televizor'

Enver Jakirović, otac nogometnog trenera Sergeja Jakirovića, u razgovoru s novinarom Arminom Pašićem za portal Reprezentacija.ba govorio je o sinovoj karijeri, vlastitim vratarskim danima u Veležu, životu u Metkoviću i obiteljskoj tragediji zbog koje više nema želju odlaziti na stadione.

Dok njegov sin u Engleskoj niže uspjehe, među kojima je i nedavna pobjeda nad Manchester Unitedom, Enver utakmice prati iz svojeg doma. Na Wembley nije otišao ni kada je Hull izborio plasman u elitu.

Razlog je smrt supruge Jelene, s kojom je proveo 50 godina.

„U posljednje sam vrijeme pomalo tužan, točnije otkako sam ostao bez supruge koja mi je bila sve. Na njoj su bila četiri stupa kuće“, kazao je Enver za Reprezentacija.ba.

Prisjetio se i trenutka kada ga je Sergej, nakon majčine smrti, pitao treba li napustiti momčad i vratiti se kući.

„Rekao sam mu: ‘Ništa, sine. Vratiti je ne možemo. Profesionalac si. Idi u Rijeku, pobijedi i prvak si’“, ispričao je.

„Ni na jednoj njegovoj utakmici nisam bio“

Iako je uz nogomet proveo šest desetljeća, Enver kaže da nije gledao nijednu Sergejevu utakmicu na stadionu – ni dok je vodio Zrinjski, Rijeku i Dinamo, niti sada u Engleskoj.

„Rekao sam mu: ‘Kupi mi veliki televizor, ja ću to polako gledati od kuće.’ Kada nisam otišao na Wembley, što ću sada? Nemam volje“, kazao je.

Enver je rođen u mostarskom Starom gradu, gdje se i danas nalazi obiteljska kuća Jakirovića. Kao dječak stao je na vrata Veleža, a do 18. godine branio je za mostarski klub.

Potom je zajedno s Vahidom Halilhodžićem otišao na posudbu u metkovsku Neretvu. Halilhodžić se vratio u Mostar, dok je Enver ostao u Metkoviću, gdje je zasnovao obitelj, dobio posao i stan te izgradio novi život.

Osam godina bio je član amaterske reprezentacije Hrvatske, a jedno vrijeme i njezin kapetan. Radio je i kao trener vratara u šampionskoj generaciji Brotnja, koja je osvojila naslov prvaka i nastupala u europskim natjecanjima.

Tada se zbližio s Blažom Sliškovićem, koji je poslije odigrao važnu ulogu u Sergejevu dolasku do reprezentacije Bosne i Hercegovine. Sergej Jakirović za reprezentaciju BiH odigrao je pet utakmica.

Od požara i oskudice do velikih stadiona

Govoreći o sinovu putu, Enver ističe da mu nikada nije nametao odluke.

„On je svoj. Nisam ga prisiljavao ni na što. Saslušat će svakoga, ali na kraju sam donosi odluku“, kazao je.

Smatra da je za Sergejev današnji angažman u Engleskoj važna bila odluka da nakon Dinama preuzme turski Kayserispor. Ondje je privukao pozornost vlasnika Hulla, koji također dolazi iz Turske.

Obitelj Jakirović na putu do uspjeha prošla je i kroz teška razdoblja. Enver se prisjetio požara koji je 1979. godine zahvatio njihov stan.

„Uzeo sam tada trogodišnjeg Sergeja i s njim skočio s drugoga kata“, ispričao je.

Kada je Sergej poslije otišao igrati za slovački Spartak, obitelj je teško skupila novac za avionsku kartu.

„Sve što je napravio, napravio je vlastitim radom i zato su plodovi danas posebno slatki“, poručio je Enver.

Nogometna priča traje već tri generacije

Osim Sergeja, Enver i njegova pokojna supruga Jelena dobili su kćer Petru i sina Tea, nekadašnjeg vratara koji je dio karijere proveo i u Šahtaru.

Nogometnu priču obitelji Jakirović danas nastavlja i treća generacija. Sergejev sin Leon igra na poziciji stopera za milanski Inter i hrvatsku reprezentaciju do 19 godina, dok je mlađi Matija vratar Dinama.

Enver ni nakon više od pola stoljeća nije zaboravio rodni Mostar. Ondje posjećuje mezarje svojih roditelja, a u gradu i dalje živi njegova sestra. Ipak, Metković je postao njegov dom – grad u kojem je osnovao obitelj i tijekom rata godinu i pol vozio sanitetsko vozilo.

Danas najveće nogometne trenutke svoje obitelji prati ispred velikog televizora, daleko od stadionske vreve, ali u stalnom kontaktu sa sinom.