Pogled u prošlost: Kako je HŠK Zrinjski dobio ime?

Vidi originalni članak

To je razumljivo pošto se radi o najuspješnijem klubu u Premijer ligi, ali i klubu koji je imao izrazito burnu povijest. Po tomu se malo koji nogometni klub u svijetu može usporediti s našim plemićima. A upravo je po plemićima HŠK Zrinjski i dobio ime. Dakako radi se o velikaškoj obitelji Zrinski iz čije loze je proizišlo šesnaest hrvatskih banova. Međutim da bi cijela stvar bila jasnija potrebno se vratiti još malo, natrag u prošlost. Hrvatski narod stoljećima je vodio rovovsku bitku za svoju neovisnu i samostalnu državu. Premda je na tom trnovitom putu bilo brojnih neuspjeha i premda su raznoraznim spletkarenjima, prijevarama i praznim obećanjima Hrvati često bili izvarani nikada nisu odustali od svoga cilja, od svoje države.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Pojedini su za tu bitku dali sve što su mogli dati, pa čak i svoje živote. Simboli ove bitke pored ostalih velikaša iz roda Zrinski svakako su braća Nikola i Petar Zrinski, kao i Petrov šogor Frankopan. U jednom razdoblju povijesti oslobađanje hrvatskih krajeva od Osmanlija predvodio je hrvatski ban Nikola Zrinski, a nakon njegove tragične smrti tijekom lova borbu su nastavili Petar Zrinski i njegov šogor Frankopan. To nije bilo drago caru Leopoldu koji je iz Beča pomno osmatrao kako Hrvati oslobađaju sve više hrvatskih krajeva pa sklopi pakt s Turcima. Zrinski i Frankopan pobuniše se protiv Hasburgovaca da bi nakon niza peripetija bili pozvani u Beč gdje im je zajamčena potpuna sloboda i sigurnost. Naprotiv desilo se nešto sasvim suprotno. Odmah su zatvoreni i bačeni u tamnicu. Tamo su proveli godinu dana da bi na koncu bili osuđeni na smrt. I to kako okrutnu smrt. Presuda je bila odsjecanje ruke i glave. Ipak, pošto se radilo o plemićima dijelom su uvažili njihovu žalbu te su im dana 30. travnja 1671. godine u Bečkom Novom Mjestu odsjekli glave mačem, a naknadno su im zaplijenili svu imovinu i dvorove. Prije smrti dozvolili su im da se ispovijede i pričeste, a živote su skončali s krunicom u ruci. Prije smrti nisu proklinjali svoje egzekutore niti su molili za milost već su se glasno molili Bogu, zazivajući Isusa i Mariju.

Takav herojski čin i nepokolebljiv plemićki duh Hrvati Mostara nisu zaboravili. Redovito su, svake godine u njihovu čast održavali Zrinjsko-Frankopansku proslavu na kojoj je prvo služena sveta Misa, a nakon toga i održavana svečana akademija u dvorani „Hrvoja". Akademiju je organiziralo Hrvatsko kulturno društvo „Napredak", a na njoj su se prikazivale predstave inspirirane spomenutim plemićima, recitirale su se pjesme na temu njihovog nepokolebljivog duha te su brojnim nazočnim Mostarcima lokalni intelektualci i povjesničari govorili o njihovom životu i plemenitu životnom cilju. Danas, pojedini jezikoslovci znaju istaknuti da se naš najtrofejniji nogometni klub trebao zvati Zrinski. Međutim, kako je ranije navedeno u Mostaru se održavala Zrinjsko-Frankopanska proslava, a Petar je u tadašnjim tiskovinama često potpisivan kao Zrinjski. Uostalom, službeno glasilo Pučke stranke „Narodna sloboda" u razdoblju prije Prvog svjetskog rata poziva Hrvate i građane Mostara da se na proslavu u čast na hrvatske mučenike Zrinjskog i Frankopana odazovu u što većem broju te da se priključe povorci koja će proći kroz grad, kao i da na svoje prozore istaknu hrvatske barjake. Kako je Petar redovito u javnom diskursu označavan kao Zrinjski tako je i naš HŠK dobio istoimeni naziv, a kako se radilo o plemićima tako i naše nogometaše od milja nazivamo prema ovoj velikaškoj tituli.

Spomenute Zrinjsko-Frankopanske proslave su se u Mostaru tradicionalno održavale do Drugog svjetskog rata, a u novije vrijeme upriličuju se ponajviše zahvaljujući inicijativi Udruge prijatelja športske obitelji Zrinjski. Osim sa spomenutim hrvatskim velikašima HŠK Zrinjski neraskidivo je vezan i za nekadašnji Hrvojev dom, gdje je i osnovan. Dvorana Hrvoja bila je dom i svim ostalim hrvatskim društvima i kolektivima odnosno mjesto gdje se odvijala povijest Mostara jednog doba.

U prostorijama „Hrvoja" održavane su svečane proslave Đačkog dana, godišnje zabave Hrvatskog Radničkog Saveza, godišnje zabave dječijeg zabavišta sestara sv. Franje, svečane akademije u čast braće Radića, skupštine građana Hrvata Mostara, gimnastičarski nastupi svih razreda škole sestara Milosrdnica, a „Hrvoje" je čak bio i mjesto održavanja glavne skupštine Društva hercegovačkih sadilaca duhana. Ne treba ni napominjati da je HŠK Zrinjski svake godine u prostorijama „Hrvoja" organizirao zabave na koje su osim igrača i članova uprave redovito dolazili najugledniji građani Mostara i to ne samo hrvatske nacionalnosti. Stječe se dojam kako bi se Mostar trebao odužiti Hrvoju i na sličnom principu, na prikladnoj lokaciji napraviti sličan dom u kome bi stalno mjesto trebao imati i muzej HŠK Zrinjski, kako su to svojevremeno predlagali pojedini simpatizeri ovog športskog kluba.

Nino Rotim/HERCEGOVINA.info

Vezani članci