Oglasio se odbjegli investitor s Grbavice: 'Nema džabe ni u stare babe'

Sanin Mirvić oglasio se opširnim otvorenim pismom u kojem je iznio niz tvrdnji o aktualnom stanju u FK Željezničar, financijskim obvezama kluba, mogućim modelima financiranja, ulozi neformalnih centara moći te širem položaju sarajevskog i bosanskohercegovačkog nogometa.

U pismu Mirvić tvrdi kako klub, bez izmjena Statuta i novih financijskih rješenja, nema realnih opcija za nastavak natjecanja osim posudbi ili kredita. Posebno se osvrnuo na, kako navodi, opstrukcije, kampanje dezinformacija i strah od uključivanja dijaspore i ozbiljnog kapitala u rad kluba.

Budući da se radi o izravnom obraćanju javnosti, pismo prenosimo u cijelosti, u izvornom smislu, uz jezičnu prilagodbu na hrvatski standard.

„Nema džabe ni kod stare babe.” Izreka je to koju je nemoguće prevesti na engleski jezik, a koja mi, dok sam poslovao u Americi, nije ni trebala jer se ondje podrazumijeva. Tek dolaskom u Bosnu i Hercegovinu i pokušajem da u FK Željezničar uspostavim održiv sustav shvatio sam da je to izreka koju se stalno mora ponavljati, jer je u nekom trenutku netko ljude ovdje uspio uvjeriti da će nešto doći samo od sebe i besplatno. A besplatno je najskuplje.

Tek nakon nekoliko mjeseci rada, tijekom kojih sam bio izložen sveobuhvatnim opstrukcijama, nakon što je moje povjerenje izigrano na najperfidniji način, a prema meni usmjerena kampanja dezinformacija, podmetanja i omalovažavanja, shvatio sam stvarnu tržišnu cijenu Nogometnog kluba Željezničar. Cijenu koju ću u nastavku podijeliti sa svim navijačima i simpatizerima Kluba, ljubiteljima nogometa u BiH općenito, ali i institucijama BiH.

Krenimo od osnovnih činjenica...

Osim ako na Grbavicu sutra ne padne zlatni meteor, izuzev sredstava koja Ministarstvo kulture i sporta KS doznači FK Željezničar, a kojima će se pokriti dio kratkoročnih obveza i koja, osim o dinamici isplate, ne ovise o tome tko je na čelu Kluba, FK Željezničar bez izmjena Statuta koje je blokirao federalni ministar s mostarskom adresom Vedran Škobić, inače dobar prijatelj ranijeg dopredsjednika UO FK Željezničar Stanislava Ćubele, čiji bliski srodnik vodi UniCredit banku, a drugi je osnivač HNK Zrinjski, nema drugih realnih opcija za nastavak natjecanja osim posudbi ili kredita.

Vrijeme će pokazati može li Klub odigrati predstojeću sezonu do kraja bez posuđivanja novca. Kao netko tko je dovoljno upoznat s financijskim tokovima u FK Željezničar, tvrdim da to nije moguće. Jedina moguća opcija jest da te posudbe, kao i mnogobrojne ranije, ostanu skrivene od javnosti. Tako se u ranijim godinama došlo do hipoteke nad imovinom FK Željezničar.

Da stvari ogolimo do kraja, Željezničar je već u dugu. Posuđivanje novca kako bi se platili dospjeli dugovi ne mijenja stanje u bilancama kluba. Razlika je samo u tome kome će Željezničar dugovati. Ponovit ću: Razlika je samo u tome kome će Željezničar dugovati.

Moj je prijedlog bio da se duguje bosanskohercegovačkoj banci koja bi dugoročno mogla pronaći interes u razvoju i napretku FK Željezničar ili barem taj napredak neće doživljavati kao prijetnju vlastitom poslovanju. Taj je prijedlog najprije pušten u javnost kroz sofisticiranu mrežu botova, iako se radilo o internom i povjerljivom dokumentu, a potom je izložen žestokim osudama iste mreže „vojnika Želje”. Svi „vojnici” kluba koji su čiste savjesti, a ima i takvih, neće biti uvrijeđeni ovim nazivom. Oni koji se osjete uvrijeđenima, vrlo dobro znaju zašto ih je to pogodilo u srce.

S druge strane, stalne posudbe od NFSBiH ili posudbe od širokobrijeških gospodarstvenika držane su u tajnosti, a u istim onim internim krugovima i među čuvarima Svetinje koji se „užasavaju” bankarskog kredita, kredit od Saveza bio je itekako dobrodošao.

Pitam se koliko košta posuđeni novac od Saveza i je li kredit od Saveza dugoročno zaista jeftiniji od klasičnog bankarskog kredita, te kome je u interesu da FK Željezničar bude dužnik centrima moći u Banjoj Luci i Mostaru?

Samo mali dio te cijene pokazao se u ranijem razdoblju kroz sudjelovanje, odnosno nesudjelovanje FK Željezničar u uspostavi zdravog Nogometnog saveza Kantona Sarajevo, koji bi konačno mogao predstavljati sarajevske klubove i dovesti ih za pregovarački stol s onima iz Republike Srpske i zapadne Hercegovine.

Pogledajmo cjenik detaljno...

Sustavno rušenje FK Željezničar

FK Željezničar nije doveden u sadašnje stanje slučajno niti preko noći. Godinama se ponavljaju isti obrasci: odgađanje ključnih odluka, blokiranje reformi, obeshrabrivanje investitora, opstruiranje donošenja zakonske regulative i zaštita postojećeg sustava. Bez obzira na motive, rezultat je isti – kontinuirano slabljenje Kluba na sportskom, financijskom i organizacijskom planu.

Sustavno rušenje sarajevskog sporta i sporta Federacije BiH

Sudbina FK Željezničar nije izoliran slučaj. Sarajevo, grad s golemim sportskim potencijalom, predugo proizvodi prosječnost umjesto izvrsnosti. Umjesto da se stvaraju uvjeti za razvoj institucija sposobnih biti regionalni lideri, prečesto se nagrađuju poslušnost, politička podobnost i očuvanje statusa quo.

Uništavanje baze razvoja igrača za reprezentaciju BiH

Svjetsko prvenstvo 2026. i sve ono što je reprezentacija BiH postigla u proteklih mjesec dana na ujedinjavanju stanovništva Bosne i Hercegovine, promociji pozitivnog imidža države i osnaživanju državotvornih simbola BiH nadmašilo je 30 godina nerada svih političkih aktera u BiH i u samo 15 dana poništilo višegodišnja ulaganja u razgradnju države.

Nakon što su nogometni centri u Tuzli i Zenici sustavno uništeni, a utjecaj B komponente prebačen u Cazin, Travnik, Goražde i slične tradicionalno nenogometne sredine, jedina potencijalna lokalna baza razvoja budućih reprezentativaca ostaje Sarajevo. Uništenje te baze prvi je zadatak za svakoga tko želi uništiti reprezentaciju BiH i time oslabiti državu BiH. Sve manji broj igrača poniklih iz Željezničara ili drugih premijerligaša koji imaju kvalitetu za reprezentaciju govori da su u tom zadatku i uspjeli.

Jak Željezničar može privući mlade igrače, potencijalne reprezentativce, koji bi iz redova Željezničara, bez pritisaka klubova iz Hrvatske, Srbije ili dijelova Bosne i Hercegovine koji BiH ne doživljavaju kao svoju maticu, lakše birali reprezentaciju Bosne i Hercegovine kao svoju.

Jak Željezničar mogao bi tražiti izbornika juniora ili kadeta iz svojih redova, umjesto iz Borca, Zrinjskog ili Širokog, a takav izbornik najbolje igrače ne bi usmjeravao prema drugim reprezentacijama. Slab Željezničar u dužničkom ropstvu nema pravo tražiti bilo što.

Razaranje mase u FK Željezničar

Najveća snaga Željezničara oduvijek su bili njegovi navijači. Upravo zato njihovo se jedinstvo mora oslabiti. Podjele, sukobi, dezinformacije i međusobno nepovjerenje nisu slučajne posljedice lošeg upravljanja – one postaju najučinkovitiji način da organizirana baza izgubi svoju moć i prestane predstavljati korektiv rukovodstvu.

Važno je da klub bude prosječan

Prosječan klub nikome ne predstavlja prijetnju. Ne postavlja visoke standarde, ne privlači ozbiljne investitore i ne zahtijeva odgovornost. Ambiciozan Željezničar mijenja odnose moći. Prosječan Željezničar ih čuva.

„Ljudi iz sjene” sve kontroliraju

Formalne funkcije često služe kao fasada iza koje se ključne odluke donose neformalno. Kada odgovornost nije ondje gdje se odluke donose, nestaje i transparentnost. Takav sustav omogućava da stvarni centri moći ostanu nevidljivi, dok posljedice njihovih odluka snosi Klub.

Ljudi se boje dijaspore

Dijaspora predstavlja kapital, znanje, međunarodne kontakte i financijsku neovisnost. Upravo zato njezino ozbiljno uključivanje može poremetiti postojeće odnose. Ljudi koji ne ovise o lokalnim strukturama mnogo teže prihvaćaju netransparentnost i mnogo lakše inzistiraju na odgovornosti.

Ljudi se boje troška, a bez troška nema napretka

Razvoj nikada nije besplatan. Klub koji odbija ulagati u infrastrukturu, stručne kadrove, tehnologiju i komercijalni razvoj unaprijed je prihvatio stagnaciju. Problem nije trošak. Problem je nerazumijevanje razlike između investicije koja stvara novu vrijednost i rashoda koji se nikada ne vraća. Još veći problem je prihvaćanje dužničkog ropstva prema izravnim konkurentima kao sasvim normalne stvari.

Ljudima iz sjene trebaju njihovi ljudi koje mogu musti i iskorištavati

Svaki zatvoreni sustav opstaje tako što ključne pozicije popunjava ljudima čija je najveća kvalifikacija lojalnost, a ne kompetencija. Takav model omogućava očuvanje privilegija, kontrolu nad resursima i nastavak praksi koje služe pojedincima više nego instituciji kojoj bi trebali služiti.

Zapošljavanje „poslušnih” domaćih kadrova

Kada poslušnost postane važnija od stručnosti, institucija prestaje biti meritokratska i postaje instrument očuvanja postojeće hijerarhije. Ljudi se ne biraju zato što mogu unaprijediti Klub, nego zato što neće postavljati neugodna pitanja niti dovoditi u pitanje odluke onih koji imaju stvarnu moć. Daj takvim ljudima malo crkavice i odmah si ih kupio.

Najjeftinije je da FK Željezničar bude prosječan

Prosječnost je najjeftiniji poslovni model. Ne zahtijeva ozbiljne investicije, ne zahtijeva profesionalizaciju, ne zahtijeva odgovornost i ne stvara velika očekivanja. Ali njezina stvarna cijena plaća se godinama kroz izgubljene titule, izgubljene prihode, izgubljene generacije igrača i izgubljeno povjerenje navijača.

Na kraju, ulaganja koja FK Željezničaru omogućavaju preživljavanje na šestom ili sedmom mjestu ljestvice WWin lige, bilo kroz posudbu, donaciju ili sponzorstvo, jeftinija su i manja od onih koja su potrebna da ga se, jakog i neovisnog, pobijedi na terenu.

Zavadi pa podijeli – masa im je jedan od većih problema

Organizirana i ujedinjena članska baza predstavlja najveći oblik demokratske kontrole u svakom članskom klubu. Zato je podjela mase najučinkovitiji način da se oslabi njezin utjecaj. Kada navijači ratuju jedni protiv drugih, oni koji upravljaju sustavom ostaju bez ozbiljnog nadzora.

Jaki nisu dobrodošli, samo poslušni

Institucije koje se boje sposobnih ljudi osuđene su na prosječnost. Neovisni pojedinci donose ideje, kapital, iskustvo i zahtijevaju odgovornost. Upravo zato često postaju najveći problem za sustav koji opstaje na poslušnosti. U takvom okruženju stručnost nije prednost – ona postaje prijetnja.

Manja većina, veća manjina

Paradoks upravljanja ogleda se u tome što formalna većina često predstavlja stvarnu manjinu kada je riječ o donošenju odluka. Sustav ne traži ljude prema njihovoj nacionalnosti, nego prema stupnju poslušnosti. Tako nastaje situacija u kojoj velik broj „poslušnih” zauzima funkcije i stvara privid većinske kontrole, dok stvarni utjecaj ostaje koncentriran u rukama uskog kruga pojedinaca koji nisu nužno nositelji formalnih funkcija.

Takav model proizvodi iluziju demokracije. Odluke se predstavljaju kao volja većine, iako većina nema stvarnu moć da ih oblikuje. Oni koji izvršavaju odluke često nisu oni koji ih donose. Formalna većina postaje instrument, dok stvarna manjina postaje centar moći. To je razlika između organa kluba koji imaju brojke i ljudi iz sjene koji posjeduju moć.

Zbog toga se ključna pitanja svode na odnos između neovisnosti i poslušnosti. U sustavu koji nagrađuje lojalnost pojedincima umjesto odgovornosti prema instituciji, brojnost prestaje biti važna. Moć ne pripada onima kojih ima najviše, nego onima koji kontroliraju procese, informacije i kadrove. Zato u takvom sustavu nastaje paradoks: što je formalna većina brojnija, to je njezin stvarni utjecaj manji, dok mala, dobro organizirana manjina upravlja smjerom u kojem se institucija kreće.

Koordinirani rad FK Željezničar i FK Sarajevo unutar institucija nikome ne odgovara

Najveća prijetnja svakom sustavu koji opstaje na podjelama jest zajedništvo. Dok god su FK Željezničar i FK Sarajevo predstavljeni kao neprijatelji u svakom društvenom, političkom i poslovnom pitanju, energija javnosti troši se na međusobne sukobe umjesto na zahtjeve za odgovornošću onih koji upravljaju institucijama.

Sportsko rivalstvo temelj je identiteta oba kluba i ono treba ostati na terenu. Međutim, izvan terena dva najveća sportska kolektiva u Bosni i Hercegovini dijele iste probleme: zastarjele modele upravljanja, političke utjecaje, nedostatak profesionalizacije, ograničen pristup kapitalu i stalno urušavanje vrijednosti sportskih institucija. Upravo zato suradnja na pitanjima od zajedničkog interesa sarajevskog nogometa predstavlja potencijalnu promjenu postojećeg poretka.

Kada bi dva najveća kluba zajedno inzistirala na transparentnijem radu saveza, modernijem zakonodavnom okviru, većim ulaganjima u infrastrukturu, zaštiti interesa članova i razvoju domaćeg nogometa, nastao bi kantonalni savez najvećeg centra u BiH koji bi bilo nemoguće ignorirati. Takvo partnerstvo ne bi ugrozilo rivalstvo na terenu, nego bi ojačalo bosanskohercegovački nogomet kao cjelinu.

Zato podjele postaju korisne onima kojima odgovara postojeće stanje. Dok se navijači međusobno iscrpljuju beskrajnim sukobima, izostaje zajednički pritisak za reforme. U tom smislu, najveća prijetnja statusu quo nije jači FK Željezničar ili jače FK Sarajevo pojedinačno. Najveća prijetnja jest trenutak kada dva najveća kluba shvate da, unatoč sportskom rivalstvu, imaju zajednički interes štititi integritet, profesionalizaciju i budućnost bosanskohercegovačkog nogometa.

Na kraju, Sanin Mirvić nikada nije bio niti će ikada biti bitan u ovoj priči. Ovo je priča o Željezničaru, gradu Sarajevu i Bosni i Hercegovini. Zato priču o budućem financiranju FK Željezničar treba shvatiti na ispravan način: nije pitanje hoće li se podići kredit ili uzeti posudba, to je neizbježno. Pitanje je do kada će se to raditi, kod koga će se to raditi i koliko će zaista koštati.

Hvala na svemu! Znam da će biti i negativnih komentara i manje-više ih poštujem. Isto tako znam da ima dosta ljudi koji sve ovo, ili barem dio toga, znaju, a javno nikada ne govore. Sretno svima i neka vam dragi Bog pomogne u tom okruženju.