Jednu mračnu činjenicu o Modriću ignoriraju svi, a užasavajuća je!
Priznajmo, i protiv Azerbajdžana Modrić je bio prvi hrvatski igrač, toliki trud i energija uz neospornu kvalitetu daje nam pravo i za upitati se - zašto najbolji igrač mora biti i najborbeniji. Jer, najčešće to nije tako. U hrvatskoj nacionalnoj vrsti, eto, jest.
Luka Modrić je takav igrač, čovjek, on gine, jer ako ne gine onako sitnog i krhkog pojeli bi ga suparnički braniči i zadnji vezni "psi", no naoko onako malecki on je naspram njih - gorostas.
S istim žarom i energijom odigrao je prvu utakmicu za Hrvatsku prije 14 godina protiv Argentine i tada isto mladog Messija, i tada je umro na terenu, navla isto kao protiv Azerbajdžana. U međuvremenu odigrao je stotinjak partija, uvijek s istom količinom znoja, trseći se kao da će zbog jedne pogreške vječno izgubiti mjesto u momčadi.
Da, doći će dan kad će se Modrić oprostiti i od nogometa, reprezentacije, Hrvatska više nikad neće biti tako jaka. Ostati će priča, legenda, mit o igraču kojem se poklonio svijet, koji je Hrvatsku vodio na svjetski vrh i koji je bio nenadmašan.
Ustvrdili smo to nebrojeno puta, ali Modrić je nešto najbolje i najveće što je hrvatski nogomet ikada dao. Zato će priče o vukasima, zebecima, bobekima, bobanima i prosinečkima biti crtice prema veličanstvenom djelu Luke Modrića.
Njegov izlazak u zadnjoj minuti dvoboja protiv Azerbajdžana i ovacije cijelog stadiona samo su jedna rečenica u tom djelu, ali neosporan pokazatelj što ljudi misle o sportskoj sudbini, umijeću, trudu i dosezima ovog sportaša.
Zato ćemo, ako ostarimo, a nismo više ni mladi, dolazećim naraštajima pričati - bio jednom jedan Luka. Kakav je bio, pitati će dječaci i djevojčice?
"Impresivan, boljeg nikad nitko nije u Hrvatskoj vidio"!
Vezani članci