Bojan Bogdanović objavio kraj karijere

Jedan od najboljih hrvatskih košarkaša posljednjih desetljeća, Bojan Bogdanović (36), objavio je kraj svoje profesionalne karijere. Emotivnu oproštajnu poruku podijelio je na Instagramu, gdje je s pratiteljima podijelio razloge svoje odluke nakon 20 godina na vrhunskoj razini.

„Ponekad u životu ne biraš trenutak. On izabere tebe“, započeo je Bogdanović, koji je posljednjih 14 mjeseci vodio tešku borbu s ozljedom stopala, prošao dvije operacije i brojne pokušaje povratka na parket.

U poruci se osvrnuo na svoj dug i bogat put – od djetinjstva u Mostaru, preko Zrinjskog, Real Madrida i Cibone, do europske i NBA karijere koja ga je odvela u Brooklyn, Indianu, Utah, Detroit i naposljetku New York.

„Svaki dres imao je svoju težinu“, napisao je, zahvalivši svim klubovima za koje je igrao te posebno istaknuvši igranje za hrvatsku reprezentaciju kao čast i identitet, a ne samo obvezu.

Bogdanović je nosio hrvatski dres na svim razinama – od kadetske do seniorske – i bio ključna figura reprezentacije na europskim i svjetskim prvenstvima te Olimpijskim igrama.

U poruci nije propustio zahvaliti trenerima, suigračima, liječnicima i navijačima, a posebnu zahvalu uputio je svojoj obitelji:

„Vi ste bili temelj u svakom usponu i svakoj sumnji.“

Iako odlazi iz profesionalne košarke, zaključio je poruku riječima koje pokazuju koliko mu igra znači:

„Zatvaram jedno poglavlje, ali ljubav prema igri ostaje. Nisam stigao do kraja. Stigao sam do druge strane početka.“

Košarkaški put

Bojan Bogdanović svoju je košarkašku priču započeo 2004. godine u rodnom Mostaru, noseći dres Zrinjskog sa samo 15 godina. Njegov talent ubrzo je privukao pažnju, a već godinu dana kasnije potpisao je za Real Madrid. Španjolski velikan uplatio je 800.000 eura odštete, no Bojan je ostao u Mostaru još jednu sezonu na posudbi.

U redovima Reala proveo je ukupno četiri godine, ponajviše igrajući za drugu momčad u natjecanju Liga EBA, dok je kratko nastupao i za seniorski sastav. Tijekom sezone 2008./09. bio je na posudbi u Murciji, gdje je prvi put dobio ozbiljniju priliku u seniorskoj košarci.

Pravi iskorak dogodio se 2009. godine kada potpisuje za zagrebačku Cibonu. U dvije godine provedene u Draženovu domu Bogdanović je izrastao u jednog od najperspektivnijih europskih košarkaša. U sezoni 2010./11. bio je najbolji strijelac ABA lige, a Cibonu je predvodio i u Euroligi, unatoč brojnim financijskim problemima kluba.

Uslijedio je transfer u Fenerbahçe, gdje je u tri godine dodatno sazrio i afirmirao se kao igrač vrhunske klase. S istanbulskim velikanom osvojio je tursko prvenstvo, Kup i Superkup, te nastupao u Euroligi.

Iako je izabran na NBA draftu 2011. kao 31. pick (prvo od strane Miamija, a zatim razmjenom stigao do Netsa), svoj NBA debi ostvario je 2014. u dresu Brooklyn Netsa. Već u prvoj sezoni izabran je u drugu najbolju momčad novaka, a pamtit će se utakmica iz ožujka 2016. kada je s 44 poena izjednačio rekord Dražena Petrovića u dresu Netsa.

Nakon kraće epizode u Washington Wizardsima, svoje najbolje NBA sezone odigrao je u dresu Indiana Pacersa. U sezoni 2018./19. bio je jedan od najboljih šutera lige s prosjekom od 18 poena i izvanrednih 42,5 posto šuta za tricu.

Godine 2019. prelazi u Utah Jazz i potpisuje četverogodišnji ugovor vrijedan 73 milijuna dolara, čime je postao prvi hrvatski košarkaš s ukupnom NBA zaradom većom od 100 milijuna dolara.

Karijeru je zaključio nastupima za Detroit Pistonse i New York Knickse. U Detroitu je ostvario statistički najbolju sezonu karijere, s prosjekom od 21,6 poena po utakmici, i pritom postao najbolji hrvatski NBA strijelac u povijesti, preskočivši Tonija Kukoča.

Simbol reprezentacije

Bogdanovićev značaj za hrvatsku reprezentaciju bio je golem. Od mlađih uzrasta pa sve do seniorskih dana, uvijek je bio lider – igrač kojemu su suigrači vjerovali, a navijači se nadali.

Na EuroBasketu 2013. u Sloveniji, gdje je Hrvatska osvojila četvrto mjesto, uvršten je u idealnu petorku turnira s prosjekom od 17,4 poena. Još dojmljiviji bio je na Olimpijskim igrama u Riju 2016., gdje je s 24,8 poena po utakmici bio najbolji strijelac cijelog turnira. U četvrtfinalu protiv Srbije ubacio je 28 poena, ali Hrvatska je nesretno ispala porazom 86:83.

Ukupno je za reprezentaciju nastupio na dva Svjetska prvenstva (2010. i 2014.) i tri EuroBasketa (2011., 2013., 2015.), a na svakom turniru bio je najistaknutiji igrač Hrvatske – i po brojkama i po utjecaju na igru.