Sport u Mostaru: Tapšanje po leđima i lažna obećanja

..., ali i grad poznat po tapšanju po leđima i lažnim obećanjima. Nije lako biti sportaš u Mostaru, a puno je teže biti djelatnik u nekome od naših dvoranskih sportova.

Godinama je dvoranski sport u Mostaru bio na margini zbivanja, a onda su se kao feniksi iz pepela podigli rukometaši, a zatim i košarkaši Zrinjskog. Ljudi iz klubova svjesni da grad nikada neće dobiti sportsku dvoranu potrudili su se da vrhunskim rezultatima pokažu da se sve može kada se hoće, čak i u gradu koji nema ni minimalne uvjete za bavljenje dvoranskim sportovima.

Rezultat rada i truda u kojem su ljudi iz naših klubova doslovno krv ispišali su titule koje su stigle u Mostar. Naravno kada stignu titule svi su uz tebe. Sijevaju foto aparati, organiziraju se primanja, tapše se po leđima i obećaju se brda i doline.

Ta euforija kratko traje i nakon svega ljudi iz klubova opet ostaju sami sa svojim problemima. Ljeto jeste vrijeme odmora, ali odmora nema za sportske djelatnike koji moraju misliti kako ući u narednu sezonu. Ljudi su osobno dali i ono malo crno iza nokata što imaju da bi održali klubove na nivoima koji zaslužuju i da se u Mostaru igraju vrhunski rukomet i košarka. Vjerojatno bi da mogu i kožu dali za Zrinjski, a iz te svoje kože nažalost ne mogu.

Ljeto će brzo proći i nakon odmora kreću natjecanja. Klubovi iz športske obitelji Zrinjski zaslužuju mnogo više nego što im sredina u kojoj rade pruža. Da su klubovi u nekom drugom gradu koji ima smisla za sport vjerojatno bi imali i ptičjeg mlijeka, a čelni ljudi bi bili na zasluženom odmoru bez teških misli na kako dalje i kako sutra.

Ne tako davno sam pisao da skidam kapu do poda čelnim ljudima iz HMRK Zrinjski i HKK Zrinjski. Oni se ne bore samo protiv protivnika na parketu, nego i protiv vjetrenjača u svom gradu. Izvojevali su oni mnoge pobjede, pa će i iz ovoga izađi i jači, ali i puno pametniji.

Mostaru nakon svega ostaje da se stidi. Jedan grad koji u svojim promo materijalima ističe da je ekonomsko, kulturno i sportsko središte regije morao bi više ulagati u sport. Upravo su sportaši glavni veleposlanici Mostara u svijetu i zahvaljujući sportašima za Mostar se zna u svakom kutku zemaljske kugle. Cijeli svijet za Bojana Bogdanovića i Igora Karačića, dok za ove koji u gradu odlučuju o sportu ne znaju ni u njihovoj ulici. Nema dalje...

Zbog svega nabrojanog najbolji sinovi naših klubova razočarani odlaze is svojih klubova i iz svog grada koji za sve ima sluha osim za sport, pogotovo ovaj dvoranski...

HERCEGOVINA.info