Ovo su zemlje s najdužim i najkraćim radnim tjednom u Europi

Ljudi u nekim europskim zemljama rade gotovo osam sati tjedno više nego u drugima, prema podacima Eurostata. Stručnjaci kao ključne uzroke tih razlika navode kolektivno pregovaranje, udio rada na nepuno radno vrijeme i gospodarsku strukturu. Novi podaci Eurostata otkrivaju velike razlike u radnim satima diljem Europe.

Stanovnici EU-a u prosjeku rade 35,9 sati tjedno, prema najnovijim podacima o stvarno odrađenim radnim satima koje je objavio statistički ured Europske unije. Podaci obuhvaćaju zaposlene osobe u dobi od 20 do 64 godine, uključujući radnike s punim i nepunim radnim vremenom, u njihovom glavnom poslu, piše Euronews.

Podaci također pokazuju značajne razlike među državama, što otvara pitanje zašto neki Europljani rade znatno dulje od drugih.

Balkanske zemlje bilježe najduže radno vrijeme

Unutar EU-a, stvarno odrađeni tjedni radni sati kreću se od 31,9 sati u Nizozemskoj do 39,6 sati u Grčkoj. Hrvatska je također visoko, s 37,7 radnih sati. Kada se uključe zemlje kandidatkinje za članstvo u EU-u i članice EFTA-e, brojka raste na 42,4 sata u Turskoj. Slijede Bosna i Hercegovina (40,9 sati) i Srbija (40,6 sati).

To su jedine zemlje u kojima prosječno radno vrijeme prelazi 40 sati tjedno, što odgovara više od osam sati dnevno tijekom petodnevnog radnog tjedna.

Nakon njih dolaze Grčka (39,6 sati), Sjeverna Makedonija (39,5 sati) i Bugarska (38,7 sati). Balkanske zemlje dominiraju ljestvicom najdužih radnih tjedana, pri čemu se Grčka i Turska često smatraju dijelom šire balkanske regije.

„Ni u jednoj zemlji radnici ne ‘biraju’ koliko će sati raditi; oni rade uobičajeni broj sati koji je uvelike određen od strane poslodavaca. Niža produktivnost može objasniti dulje radno vrijeme u navedenim zemljama, kao i manjak pregovaračke moći radnika“, rekao je profesor David Spencer sa Sveučilišta u Leedsu za Euronews Business.

Jorge Cabrita, viši istraživački menadžer u Eurofoundu, smatra da razlike u sustavima određivanja radnog vremena također mogu pomoći objasniti zašto neke zemlje bilježe dulje radne tjedne od drugih.

Nizozemska ima najkraće radno vrijeme

Nizozemska se ističe kao zemlja s najkraćim prosječnim radnim tjednom u Europi, s tek 31,9 sati rada tjedno.

Cabrita ističe da radnici s nepunim radnim vremenom čine gotovo 43 % ukupne zaposlenosti u Nizozemskoj, što je znatno više nego u bilo kojoj drugoj članici EU-a. Zemlja također ima jedan od najkraćih kolektivno ugovorenih radnih tjedana u Uniji.

„Nizozemska je prešla na veći udio rada na nepuno radno vrijeme, što je smanjilo prosječno trajanje radnog tjedna. Ipak, radni tjedan zaposlenih na puno radno vrijeme i dalje je bliži 40 sati“, rekao je Spencer.

Njemačka, Norveška i Danska slijede s prosjekom od 33,9 sati tjedno, što znači da Nizozemci rade oko dva sata manje tjedno od zaposlenih u sljedećim zemljama na ljestvici.

Prosječno radno vrijeme kraće od 35 sati tjedno bilježi se i u Austriji (34,0), Belgiji (34,3) i Finskoj (34,7). U tih sedam zemalja prosječan radni dan iznosi manje od sedam sati tijekom petodnevnog radnog tjedna.

Njemačka radi manje od Francuske, Italije i Španjolske

Njemačka bilježi najkraći radni tjedan među četiri najveća gospodarstva EU-a, s prosjekom od 33,9 sati. Njemački radnici rade 1,7 sati manje tjedno od francuskih radnika (35,6 sati).

Španjolska (36,3 sata) ima najduži radni tjedan među tim gospodarstvima, dok je Italija (36,1 sat) također iznad prosjeka EU-a od 35,9 sati. Razlika između Njemačke i obje zemlje prelazi dva sata tjedno.

„Kraće radno vrijeme u Njemačkoj djelomično odražava snagu sindikata i pozitivan učinak kolektivnog pregovaranja“, rekao je Spencer.

U ostalim zemljama prosječno tjedno radno vrijeme iznosi 38,7 sati u Poljskoj, 38,2 u Rumunjskoj, 37,5 u Češkoj, 37,4 u Mađarskoj, 35,9 u Švicarskoj, 35,4 u Švedskoj i 35,1 u Irskoj.

Zašto se radni sati toliko razlikuju?

Općenito, zemlje sjeverne i zapadne Europe imaju kraće radne tjedne od zemalja istočne i srednje Europe.

Cabrita kao ključne čimbenike navodi sustave određivanja radnog vremena, strukturu zaposlenosti i širu gospodarsku strukturu.

Uloga sindikata i kolektivnog pregovaranja

Prema Cabriti, zemlje u kojima sindikati i kolektivno pregovaranje imaju veću ulogu u određivanju ograničenja radnog vremena uglavnom imaju kraće stvarno odrađene radne sate.

Dodao je da je snažnije kolektivno pregovaranje povezano i s manjim brojem prekovremenih sati te boljim poštivanjem radnog zakonodavstva.

Utjecaj rada na nepuno radno vrijeme i samozapošljavanja

Struktura zaposlenosti, uključujući raspodjelu radnika po zanimanjima, sektorima, vrstama zaposlenja i ugovora, također igra važnu ulogu.

Cabrita ističe da veći udio rada na nepuno radno vrijeme obično znači i kraće prosječno radno vrijeme.

Samozaposleni radnici, koji uglavnom imaju veću autonomiju u organizaciji rada, u pravilu rade dulje od zaposlenika, osobito ako zapošljavaju druge osobe.

Važna je i gospodarska struktura. Udio pojedinih sektora u gospodarstvu može utjecati na prosječno radno vrijeme jer neke djelatnosti tradicionalno zahtijevaju dulje radne sate od drugih.

Radni sati znatno se razlikuju među sektorima

Kvalificirani radnici u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu imaju najduži radni tjedan u EU-u, s prosjekom od 42 sata. Slijede menadžeri (40,6 sati) i pripadnici oružanih snaga (39,4 sata).

Na drugom kraju ljestvice nalaze se radnici u jednostavnim zanimanjima, koji prosječno rade 31,8 sati tjedno. Slijede administrativni službenici (34,0 sata) te radnici u uslužnim djelatnostima i prodaji (34,5 sati).