Francuzi su htjeli da dan ima 10 sati. Otkud ovakvo računanje vremena?

Način na koji danas mjerimo vrijeme nije rezultat moderne znanosti, nego naslijeđe drevnih civilizacija čiji su matematički sustavi opstali do današnjih dana.

Jedna odluka stara oko 5.000 godina i danas utječe na to kako mjerimo vrijeme. Tijekom Francuske revolucije 1793. godine uveden je pokušaj decimalnog vremena. Dan je trebao imati 10 sati, svaki sat 100 minuta, a svaka minuta 100 sekundi.

To je bio dio šire reforme društva i kalendara, s ciljem da sve bude "logičnije" i jednostavnije. Ipak, sustav je brzo napušten jer je bio nepraktičan, teško se uklapao u svakodnevni život i izolirao Francusku od ostatka svijeta.

Današnji sustav vremena, s 24 sata, 60 minuta i 60 sekundi, potječe iz drevne Mezopotamije. Sumerani su koristili brojčani sustav temeljen na broju 60, vjerojatno zato što je vrlo praktičan za dijeljenje jer se može podijeliti na mnogo brojeva bez ostatka. Taj sustav kasnije je snažno utjecao na razvoj matematike i astronomije, piše BBC.

Babilonci su preuzeli ovaj način računanja i dodatno ga razvili, osobito u astronomiji, gdje su dijelili vrijeme na manje jedinice. Egipćani su, s druge strane, uveli podjelu dana na 12 sati, a kasnije ukupno 24 sata, vjerojatno na temelju promatranja zvijezda ili načina brojanja na prstima.

Stari Grci kasnije su preuzeli i kombinirali ta znanja, a kroz stoljeća su se ti sustavi zadržali. Tek s razvojem preciznih satova u novijem dobu minute i sekunde počinju se koristiti u svakodnevnom životu.

Danas se vrijeme mjeri pomoću atomskih satova, koji su iznimno precizni, ali osnovna podjela vremena i dalje potječe iz tih drevnih sustava. Iako je bilo pokušaja da se vrijeme modernizira, poput francuskog decimalnog sustava, oni nisu uspjeli jer je postojeći način mjerenja duboko ukorijenjen i dovoljno praktičan za svakodnevnu uporabu.