FOTO  Troje prijatelja iz Dubrovnika, Metkovića i Međugorja krenulo na biciklističko hodočašće dugo 272 kilometra

Troje prijatelja iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine proteklog je vikenda krenulo na zahtjevno biciklističko hodočašće dugo 272 kilometra, povezujući Metković, Sinj i Hercegovinu u pothvatu zamišljenom unutar 24 sata.

Na put su krenuli Ivica Marić iz Dubrovnika, Dragica Krmek iz Metkovića i Marsel Barać iz Međugorja, odnosno Mostara. Prvotno ih je trebalo biti šestero, no troje sudionika zbog obiteljskih i drugih obveza moralo je odustati prije polaska.

Barać je za Hercegovina.info ispričao kako su iz Metkovića krenuli u petak navečer te preko Vrgorca nastavili voziti tijekom cijele noći, uz povremena zaustavljanja i okrjepu koju su ponijeli sa sobom.

"Krenuli smo u petak navečer iz Metkovića preko Vrgorca, vozeći cijelu noć uz povremena stajanja. Prošli smo Tinov Vrgorac u smjeru Zagvozda, pod nebom punim zvijezda padalica. Bilo je nestvarno", kazao je Barać.

Nakon prolaska kroz tunel Turija stigli su do Zagvozda, a potom nastavili prema Šestanovcu i Cisti Provo. Ondje ih je dočekala zora pa su napravili nešto dužu stanku prije nastavka puta prema Trilju.

"U startu nas je trebalo biti šest, ali su troje zbog obiteljskih i drugih obveza morali otkazati. Nas troje nismo ni pomislili odustati. U Cisti Provo smo s dolaskom zore odmorili otprilike sat vremena, a potom nastavili prema Trilju", rekao je.

Put im nisu olakšavali ni vremenski uvjeti. Snažan vjetar i brojni usponi dodatno su iscrpljivali bicikliste, no dolaskom prema Trilju počeli su susretati sve veći broj pješaka i biciklista koji su također hodočastili prema Sinju.

"Sinj nas je dočekao s velikim kolonama automobila, ali bili smo sretni što smo stigli na vrijeme na misu u 7 sati. U crkvi je bila velika gužva. Pomolili smo se i zahvalili Bogu na sretnom dolasku te se pomolili i za sretan povratak kući", ispričao je Barać.

Nakon kratkog odmora krenuli su natrag, no upravo je na povratku fizički napor počeo uzimati danak.

Dragica Krmek počela se osjećati loše zbog iscrpljenosti, umora i jakog sunca. Nakon otprilike sat vremena naišao je njihov prijatelj automobilom pa je, kako ne bi dodatno riskirala zdravlje, povratak nastavila vozilom.

Marić i Barać nastavili su biciklima prema Cisti Provo, a potom prema Imotskom, gdje ih je dočekao prijatelj Miško Pojatina.

"Dočekao nas je, kako se kod nas kaže, s pićem, a zapravo je pripremio pun stol, ručak i sve što nam je trebalo da malo dođemo sebi. Svaka mu čast, pomogao nam je da uhvatimo daha prije nastavka", kazao je Barać.

Nakon prelaska granice pojavili su se novi problemi. Marić je počeo osjećati vrtoglavicu, ali je zajedno s Baraćem uspio stići do Ljubuškog. Ondje su odlučili da neće nepotrebno riskirati.

"Složili smo se da Ivica nastavi prema Čapljini i Metkoviću, gdje je cesta ravnija. Ispratio sam ga do Studenaca, a potom sam se sam okrenuo uzbrdo prema Međugorju", rekao je Barać.

On je potom bez većih poteškoća stigao do Međugorja, dok su prijatelji tijekom završnog dijela puta ostali u kontaktu telefonom.

"Bogu hvala, bez ikakvih problema stigao sam u Međugorje. Prijatelji su cijelo vrijeme bili uz mene kroz pozive. Sljedeći put bit ćemo zajedno do kraja, ali najvažnije je da smo svi sretno stigli kući", kazao je.

Kako ističe, ovaj pothvat za njih nije imao samo sportski karakter.

"Ovo hodočašće svima nam je bilo važno, i kao hodočašće i kao zavjet, ali i zbog sportskog duha, prijateljstva i ljubavi prema biciklizmu", zaključio je Barać za Hercegovina.info.