Na današnji dan 1946. godine u Sarajevu je rođen Davorin Popović Pimpek

Vidi originalni članak
Pročitajte nekoliko crtica iz života nezaboravnog Pjevača, o ljubavi koju je za njega gajio i još uvijek je gaji Grad na Miljacki. „Slušaj, da ti Pjevač nešto kaže ...", započinjao bi Davorin svoje priče. I u ratna vremena - kad su pametni šutjeli, budale govorile, a fukara se bogatila - u gradu se znalo tko je Pjevač i kakav respekt prema njemu treba imati. Nadamo se da ćete iz ovog teksta naslutiti zašto bi nakon Pjevačevih riječi društvo zašutjelo, odnosno zašto je njegova riječ u Sarajevu važila kao malo čija.

Davorin Popović rođen je 23. rujna 1946. godine u Sarajevu. U užem krugu obitelji i prijatelja ime mu je bilo - Davor. Odmilja su ga zvali i Dačo, a nadimak Pimpek dobio je još u djetinjstvu zbog male izrasline kraj lijevog uha. Raja kao raja, taj Davorov biljeg prevela je u svoj jezik onako kako je sarajevskom duhu odgovaralo. Nadimak Pimpek za Davorina Popovića zalijepio se kako to već nadimci znaju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Sam sebe zvao je - Pjevač, a svoje priče započinjao je riječima: "Slušaj, da ti pjevač nešto kaže...". Sarajevo je to prihvatilo, a tko god poznaje kako diše Grad na Miljacki svjestan je kakvo priznanje je Čaršija na taj način Davorinu odala.

Studirao je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, a od rane mladosti bavio se rukometom i košarkom. U košarci je važio za jednog od najvećih talenata što ga je Sarajevo u to vrijeme imalo. Nosio je kapitensku traku "Mlade Bosne", košarkaškog kluba koji će kasnije biti preimenovan u KK Željezničar. Kao standardni prvotimac kluba odigrao je preko 500 utakmica. Sportom se prestao baviti 1968. godine.

U Sarajevu je bio omiljen kao malo tko. Njegov veliki prijatelj Kemal Monteno za tjednik Dani svojevremeno je ispričao jednu anegdotu koja ocrtava djelić Pjevačevevog karaktera: "Negdje u ratnim godinama, kad se u emigraciji 'širila istina o Bosni', zaglavili mi nakon nekog festivala. Ostalo se, popilo se, ujutro nikakvi u onim hotelskim sobama, kad čujem Davora koji stoji pred ogledalom i govori: 'Slušaj, Pjevač, da ti ja nešto kažem. Ne može ovo 'vako, ti si ozbiljan čovjek, da zaglavljuješ do nekih doba. Vidi ti očiju! Imaš li ti ikakvog karaktera?' Tu shvatim da Davorin ruži samog sebe i ne suspregnem smijeh. On me čuje i kaže: 'Šta se ti smiješ, ti da si pametan, i ti bi ovako utjec'o na sebe'."

Drugu crticu o Pjevaču, za isti tjednik, pripovjedio je njegov prijatelj iz Indexa Fadil Redžić: "Ratna je 1995, a mi putujemo na Evroviziju. Nakon Ljubljane, gdje smo završili snimanja i miksove, idemo za Zagreb, odakle treba da letimo za London, a zatim Dublin. Na pasoškoj kontroli na zagrebačkom aerodromu obojica smo, što bi rekli Dalmatinci, veseli. Rekao bih, on malo više nego ja. I, Dačo nadobudnoj policajki koja provjerava dokumente pruža bosanski pasoš. Ona, kao što je do tada bila praksa, razvlači proceduru i pravi se pametna, kao: 'Ko smo mi sa bosanskim pasošima da putujemo po svijetu. Mene već počinje hvatati nervoza jer se bojim da ćemo zakasniti na avion i šapćem Dači da joj pokaže hrvatsku putovnicu pa da nas budala pusti na miru. On me gura, neće da ona čuje da ima putovnicu. Inadžija ne odustane i na kraju nas policajka pušta da prođemo. Meni srce ogromno. Ponosan na njega, ponosan na sebe što imam takvog druga."

Beogradski novinar Petar Luković, opet, napisao je svojevremeno zgodu koju je doživio na koncertu Indexa u Londonu. Glazbom Indexa i Davorinovim glasom očarana Engleskinja, koja je na koncertu stajala do Lukovića, okrenula se u jednom trenutku beogradskom novinaru i rekla mu: "Da su ovi momci rođeni u Londonu bili bi veći od Beatlesa!" Luković joj je odgovorio: "Gospođo, ovi momci su u Sarajevu puno veći od Beatlesa". "Pero s onog sveta" nije lagao. Indexi su u Sarajevu bili veći od Beatlesa, a Pjevač je bio veći od Lennona. Dan prije nego će u njegovom rodnom gradu početi rat, Pimpeku i Safetu Sušiću javio se zloglasni Arkan i rekao im: "Bježite iz Sarajeva!". Davorin će o tome poslije reći: "Ja sam ostao. Pa gdje ću bježat? Šta bi bilo sa Sarajevom da sam ja otišao?"

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I u ratna vremena - kad su pametni šutjeli, budale govorile, a fukara se bogatila - u gradu se znalo tko je Pjevač i kakav respekt prema njemu treba imati. Govori o tome i ova anegdota: "U vrijeme policijskog sata naoružana policijska patrola zaustavila je Pjevača, koji je vozio tuđi auto. Otvorio je prozor i na prvu upitao: Da li je, gospodo, nešto sporno?". Nije bilo sporno. U Pjevačevom životu ništa nije bilo sporno. Znali su to svi, i raja i policija. Za razliku od mnogih Sarajlija, Pjevač nije zamjerio onima koji su u najtežim trenucima napustili grad. O tome je govorio: "Kad pukne, neko reaguje tako što se onesvijesti, a neko ne. To je sve individualno. Ne treba te ljude optuživat. Oni su jedan veliki kulturni potencijal. Glupo je sad ih tjerati. Treba gledat kako ih vratit u Sarajevo."

Na koncu, nadamo se da smo vam uspjeli dočarati zašto je u Sarajevu i šire Pjevač bio toliko voljen i zašto je ostao voljen i nakon smrti. Netko se ispisuje iz života da bi se upisao u mrtve, a Davorin Popović Pimpek iz života se 2001. godine ispisao da bi se upisao u vječnost.

Lupiga.Com

Vezani članci