Šejtan pohodi duvanjska sela - vide ga muslimani, ali i katolici

Hercegovina.info
Vidi originalni članak

A ja ništa ne znam, pa odem po vijesti u duvanjske kafiće. Kad tamo, samo se o “šejtanu” priča. Jozo veli da je bez lica i da nosi šešir na glavi, Matko kaže da je bez glave, odjeven u veliki kaput.

Miće dodaje da dolazi među ljude, šuti nekoliko minuta i odjednom nestane. Neki tvrde da se đavao ukazuje samo muslimanima, a drugi govore da su ga viđali i katolici.

Pitam ih otkud sve to znaju, oni vele da su čuli od nekih ljudi koji ne lažu. Ne zna se također kako su u toj spodobi prepoznali vraga, ako je stalno šutio. Na kraju sam ipak odlučio nazvati policiju jer se čulo da su se vidioci obraćali hodžama, fratrima i policiji.

 - Nema od toga ništa, to je netko provalio, veli mi šef tomislavgradske policije Jozo Gudelj. Bit će da u besposlici ljudima na pamet padaju svakakve ideje. A budući da je sve otišlo k vragu, zašto se on ne bi osobno pojavio među ljudima?

Ne bi to u duvanjskom kraju bio prvi takav slučaj. U vrijeme moga djetinjstva, dakle tamo pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, đavao se ukazivao i nekoliko puta godišnje, na raznim lokacijama.

I danas me strah noću proći ispod Zenzine kuće, pokraj Perina mlina, pored groblja nekrštene djece... gdje su neki mještani svojedobno imali susret s nečastivim. Barem su tako pričali.

A najviše mi je u glavi ostala priča da se vrag ukazao u Tominoj kući. I posrao mu se u dimnjak. Doduše, nitko ga nije vidio, ali je Tomina žena Zora ujutro našla čudnovato govno u štednjaku.

 - Nije ljudsko, nije galeba, nije brabonjak, nije ćuketije... nema čije bit nego đavlije. Ko se more popet na dimnjak nego đava, pričala je Zora po selu, a seljani to prihvatili kao živu istinu.

 - Srića Issova pa se ukaza u Tominoj kući, prokomentirao je stari Bikan. Toma ima brata pratra, pa će se nekako obračunat s njim. A šta bi bilo da se naselio u moju kući s onim mojim đavlim. Đava bi ga istra.

Kad smo već kod “šejtana”, spomenut ću i staru uzrečicu: “Đava nit ore nit kopa, nego samo napastuje kršćene duše.” Rodijak Ćipa je to prokomentirao riječima da u paklu i nje tako loše kad se može živjeti bez oranja i kopanja.

I došlo to vrijeme. Koliko ih je oko nas što ne oru ni kopaju, nego samo napastuju i bogato žive. Možda takvi žele ulagati u sotonski turizam.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

petar miloš

Vezani članci