‘Tko glasa za mene, moj Garonja mu oplodi kravu’

Hercegovina.info
Vidi originalni članak
Taj Mislav je iz plemenite loze Sučića, čiji je predak fra Mihovil (1820. - 1865.) službeno priznat kao utemeljitelj kirurgije u BiH pošto je 1865. godine porodio u Šujici carskim rezom jednu (muslimansku) ženu, a potom dobio upalu pluća i umro.


A sada ćemo o zastupniku Mislavu, agronomu po diplomi, a čovjeku po pozivu, tvrdoglavom svojeglavcu koji se bavio stočarstvom i stalno se družio s ljudima na stočnim pazarima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

- Meni politika nije padala na pamet - priča mi Mislav i nastavlja:

- Sve do 2004. godine, kada mi dođe Zele Romić iz HSS-a i reče da su mene stavili na listu za općinske izbore. Nosi te đava, kažem ja Zeli, di li ja, di li politika. Ja imam svoju farmu, ovce i krave, pa me politika ne zanima. Kad tamo, ja s petnestog mista uđem u Općinsko vijeće.

Tu vidim da politika i nije neka mudrost. Kaži što misliš, pa kako bude. Nakon dvije godine događaju se opći izbori. Mislav se već pokazao u Općini, ali je trebalo napraviti iskorak prema široj javnosti - smije se Mislav.

Faljen Isus, Selam alejkum

- Kako ću dobiti glasove? Ja u HSS-u, a to zauzeli Lijanovići. Onda ja smislim foru sa svojim rasplodnim bikom Garonjom. Naprosto sam objavio da će moj Garonja oplodit svaku kravu besplatno. Lijanovići plaćali sto maraka za glas, a ja kazao: Skok - glas. Garonja skoči na kravu, a meni glas. I svi zadovoljni - bik, krava, njezin vlasnik, ja... - nastavlja Mislav.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tako je uz pomoć Garonje i svoje karizme Mislav 2006. godine dospio u Dom naroda Federacije BiH. Tu je na svoj način postavio mnogo amandmana, neki su i usvojeni, a za pamćenje je najviše ostao njegov govor nakon nastupa Vahida Heće i Ibrahima Nadarevića.

- Dođe Hećo za govornicu i veli: Selam alejkum, priča Mislav. Istim načinom zastupnike pozdravi moj prijatelj Nadarević iz Bihaća. Onda ja izađem za govornicu i kažem: Faljen Isus i dobar dan. Neki su prosvjedovali, a Mislav im je ispričao svoju priču iz komunizma.

- Moja tetka Marija bila učiteljica i velika katolkinja. Ja krenuo u školu i sretnem je u gradu, pa nazovem Faljen Isus. Ona me odalami po obrazu i prosikće da se kaže Dobar dan. Ja navečer dođem u kuću i kažem Dobar dan, a tetka mi složi još žešću. U kući se kaže Faljen Isus, veli ona.

Sve je ovo Mislav ispričao iza saborske govornice, pa otada nema vjerskih pozdrava u državnom parlamentu. Kada su Mislavovi politički protivnici saznali da je njegov glavni izborni adut Garonja ostario, izgubio seksualnu energiju i postao bezopasan, opet su podcijenili Mislava.

Zbog toga i sukoba u njegovom HSS-u računali su da je bezopasan politički protivnik. Posebice Lijanovići, koji su računali na seljake kao glasače. I koji su imali glavnu riječ u HB županiji.

Radio na crno u zatvoru

- I privarili se - kroz smijeh će Mislav.

- Oni plaćaju sto maraka za glas, a ja uzgojio Garonju Drugog, bika nad bikovima koji more napravit tele u jalovoj kravi. Kad taj skoči?! Pa sam kazao klijentima da će Garonja Drugi svaku kravu oplodit, za razliku od umjetne oplodnje, te da ne naplaćujem onima koji neće glasovat za Lijanoviće, to se pokazalom ispravnim.

Lijanovići izgubili tri zastupnika, a ja opet pobjednik. Premda je inženjer agronomije, Mislava na sve načine žele diskreditirati.

- U Parlamentu mi nerijetko viču: Čobane, seljačino, primitivče..., a ja se samo smijem - veli Mislav. - Ja se odlučio za istinu. Zapravo, ja ne mogu funkcionirati bez istine. Oni meni ne viruju da sam se prvi put zaposlio kao zastupnik u Parlamentu.

U Livnu nisam mogao dobiti posao, pa sam deset godina radio na crno. I tako se skućio. I žena mi radilo na crno u Frankfurtu. Ja sam zidar nad zidarima, a imam 80 krava i 50 ovaca. Još ide i plaća. Kud ćeš bolje.

vdje radi na crno, ja sam mu kazao da sam sve novce zaradio na crno u Njemačkoj. Dakle, i tu zakoni nisu Bog zna što. Barem provedba zakona. Ja sam na crno pregrađivao zidove u Arbetsamtu, u Deutsche bank i u zatvoru u Frankfurtu - kaže Mislav.

Inače je Mislav Sučić snažne građe, visok, širokih ramena, zdrav..., pravi bik u ljudskoj spodobi. Pa nema potrebe biti kavgadžija.

- I nisam kavgadžija - kaže Mislav. Ali, kada me je jedan zastupnik nazvao čobanom, primitivcem i Garonjom, ja sam počeo nogama kopati ispod sebe, rikati i okretati glavu poput vola, tako da je on pobjegao. Uplašio se kad me poslije ugledao u kantini, ali sam ga osokolio osmijehom i tapšanjem po ramenu. Ne boj se mene, rodijače, boj se sebe, kazao sam mu.

Zaradio na magarici

Naravno da smo otišli na Pašnjak niže Potočana i tu uslikali Garonju Drugog i njegove ljubavnice, te magaricu Severinu koju je lani kupio od prijatelja Rimca. - A žena na mene da sam je skupo platio - priča Mislav.

Znam i ja da je 400 maraka skupo, ali se sjetim da će brzo maškare. Pa ti moja i bratova djeca nabave maske, na magarici ispišu: PROSJAKINJA IZ DICMA i dok su prošli kroz Livno zaradili 400 maraka. Di je moja pamet?!

U ratu godinu dana čuvao srpsko dijete

Premda o tomu nerado priča, ipak mi je Mislav kazao jednu sjajnu priču iz rata. Pošto se bavio stočarstvom, to je imao prijatelja Stevana Kanlića iz Kupresa. I kad je zaratilo, Stevan se našao s dvoje djece, Željkom od četiri godine i Nenadom od tri mjeseca, kod punice na domak Mislavove kuće. Pa je Stevan otišao u Kupres, ali je ostavio novorođenca Nenada kod punice u susjedstvu.

- Ne volim o tome pričati - kaže Mislav - ali što sam mogao učiniti u tim jebenim vremenima? Naprosto sam uzeo Nenada i držao ga u svojoj kući. On i baka mu noću su kod mene spavali. Sada je veliki momak. Tako je bilo i u Drugom svjetskom ratu. Mi spašavali Srbe Gradine, a oni nas.

Nećeš se privarit ako spasiš čovika, nego ako nevina pripustiš da ga ubiju. Politika je politika, rat je rat, ali uvik ima mista bit čovik. Mali godinu dana bio kod nas, onda došli unproforci i odveli ga roditeljima - završava Mislav.

petar miloš/ slobodna dalmacija

Vezani članci