Katarina Zovko Ištuk: Poruka za prijatelja
Javio se prijatelj iz tuđine daleke
i priča mi nejasne, svoje priče neke,
teško sebi povjerova, da me tako gleda,
da ja živim normalno, on to reći neda.
Što je s tobom prijatelju,
zašto pričaš takve priče,
riječi tvoje mnogo bole
i na tebe baš ne liče.
Živjeli smo zajedno u istome gradu,
da će opet tako biti, ja ne gubim nadu,
teška su vremena, al´ su teža bila,
želim pamtit samo lijepo, a loše sam
sahranila.
Bole tvoje riječi, bude stare rane,
prijatelju molim te, ne vraćaj te dane,
život ide dalje, treba ga graditi,
svako novo jutro, mora ljepše biti.
Nećemo dozvolit da se opet desi,
kad odlučiš da se vratiš,
potraži me slobodno,
na staroj sam adresi.
Vrati se u gnijezdo ovo
i ognjište staro svoje,
živi ovdje gdje si rođen,
tu je samo mjesto tvoje.
KATARINA ZOVKO - IŠTUK
MOSTAR 25. 04. 2015
Vezani članci