Katarina Zovko Ištuk: Ne krivite me ljudi zbog ljubavi ove

Vidi originalni članak

Pjesmu pročitajte u cijelosti:

Tekst se nastavlja ispod oglasa

 

I kada sam tužna, kad u duši nemir vlada,
ja odlazim tad´u šetnju ulicama moga grada.
Niti kiši ovoj, zbuniti se ne dam,
svoj ljepoti od Mostara, istog trena ja se predam.
Koliko je čaroban, zanosan i mio,
da prošeta tim prostranstvom,tko to ne bi poželio.
I dok tako šetam kroz ulice duge
ja osjetim neku nježnost, tad ´ nestaje tuge.
S Veleža se pogled po Mostaru širi
i na Hum se često popnem, da se gradu divim,
Radobolja vijuga, od Ilićkog vrela,
da bi se pod Starim mostom sa Neretvom srela.
Zelene se rijeke i obale njene,
dok ih gledam, bude mi se stare uspomene,
godine su prošle, sjećanje ne blijedi,
povratak u davnu prošlost, za ovaj grad to vrijedi.
Divim se mom gradu, sa sve četiri strane,
jer ovo je raj na zemlji, bez greške i mane,
zadivljena ovim prizorom ljepote
shvatam da je ovo gnijezdo, ljubavi i dobrote.
Popklonila ja sam njemu dušu, sebe,snove,
ne krivite me ljudi zbog ljubavi ove,
zaslužuje ovaj grad jako poštovanje.
on se mora voljet, svakim danom više,
a nikako manje ...

KATARINA ZOVKO - IŠTUK
MOSTAR 04. 12. 2014.

Vezani članci