Kako je lijepo u mom gradu, a mene tamo nema
KAKO JE LIJEPO U MOM GRADU
A MENE TAMO NEMA
A MENE TAMO NEMA
Na rastanku plakala je,
grlila me majka stara,
pa drhtavim glasom reče:
Ne odlazi dragi sine,
ne odlazi iz Mostara.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Moram majko, težak život,
moram poći u tuđinu,
rastanak je ovaj bolan,
pa oprosti svome sinu.
Boli svaka suza tvoja,
ko oganj mi dušu prži,
al povratak svome gradu,
na životu mene drži.
Vratit ću se jednog dana,
da zagrlim opet tebe,
odlazak mi teško pada,
zbog toga mi srce zebe.
Neću moći dugo gledat,
sve ljepote od Mostara,
al u srcu nosim slike,
da me tješe majko stara.
Najteže je u proljeće,
kad priroda čari sprema
i stalno ću mislit o tom:
Kako je lijepo u mom gradu,
a mene tamo nema.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 08. veljače 2019.
Vezani članci