Priče iz Ljubuškog kraja: Marljiva Mara

Hercegovina.info
Vidi originalni članak
Međutim žensko ime Mara ili Marica slično tome marljiva ili nešto drugo. Želim vam ispričati jednu priču o baki Mari, rođ. 1926. godine u obitelji Mate Džajo na Kokotu-Ljubuški. Otac Mate prije više od 100 godina otišao trbuhom za kruhom kao i mnogi u Ljubuškom u Ameriku. Vrativši se osnovao je obitelj sa petero djece , četiri kćeri i sina. Mara je bila treće dijete.

Kakav je bio život na Kokotu?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Mukotrpan sa mnogo rada, sadeći duhan, mnogo stoke što sitne i krupne, berući i sušeći po 1t suhih smokava, vinograd i dr. U Džaja je bio običaj ustati u ljetno doba oko jedan sat poslije ponoći, pozdraviti Gospu i u berbu duhana-ravnjaka, poslije je trebalo donijeti vode sa dva poznata izvora Kokot i Džuberin, burilama ili u kantama, uza stranu i niz stranu, bez puta,struje i dr..

Početkom pedesetih godina prošlog st. Mara se udala u D. Radišiće-Sadine u obitelj Tomić za Marka. Tomići bar ovaj ogranak je u G.Radišiće došao iz Pogane vlake-Grude., gdje se i rodio Milan Bandić., zna se poduzetnički duh. Mara je rodila osmero djece od kojih danas petero živih, a trenutno živi sa najmlađim sinom Marinkom kome je potrebna pomoć. Mara živeći na Sadinama sa mužom i djecom donosi plan kako kupiti zemljište za gradnju obiteljske kuće. Nije to bilo kao danas , podigneš kredit u banku te kupiš zemljište i napraviš kuću nego posve drugačije,štedeći od prodaje mlijeka i prodaje duhana. Osim toga treba spomenuti da je Mara u svoje vrijeme bila vrsna krojačica, koja je šivala za mlado, staro i nejako po cijelu noć. Zatim se 1950 godine zapošljava na Voćno-Lozni rasadnik i to na poslovima vrlo odgovornim, što su tadašnji rukovodioci i primijetili kod Mare. Ona je bila ne samo marljiva nego i odgovorna. Kod kalemljenja Mara je radila na poslovima stratifikale, kao što je rečeno vrlo zahtjevan posao. Danas je ova žena jedini živi svjedok rada Voćnog-Loznog rasadnika, jer svi drugi su pomrli.

Poslije toga prelazi u Vinariju Ljubuški i opet radi odgovoran posao . Zimi na flaširanju, a ostali dio godine na plantaži vrlo stručan rad rezidbe blatine i žilavke. Mara priča sa mužom Markom sam jedne sezone orezala preko 100 000 čokota. Kao radnica je bila u komisijama i dugogodišnji tada član radničkog savjeta. Međutim 1974 godine zbog problema sa čirom, odlazi u prijevremenu mirovinu,ali ne prestaje sa aktivnim radom. I tako ova vrijedna žena kako kaže u 24 sata možda sam spavala 2-3 sata. Muž i djeca su mi bila velika podrška da odgojim djecu,da dobiju fakultetske diplome i dr.

Danas sam ja sretna majka ali ne mirujem. U 87 godini održavam jedan plastenik, povrtnjak,voćnjak, kokoši i dr., pokazujući mi knjigu kako uzgojiti povrće u plasteniku. Kod ove žene sam primijetio da u detalje prati uzgoj povrća, a posebno zaštitu. Danas vi možete vidjeti kod nje raštiku tako zdravu kao da svaki dan kiša pada i sve je tako. Kažu da je na ženi tri zida od kuće, međutim Mara nosi zgradu. Pitam je što misliš o današnjem vremenu, ona odgovara ludilo,život na kredit. Ja joj odgovaram i država je na kredit, međutim ona je odmahnula rukom kao da se ne slaže.

Na kraju da kažem koliko je ovakvih žena, nositelja obitelji sigurno da ih ima još. Neka nama svima ova priča bude poticaj u ovim vremenima ,sigurno financijski teškim da opstanemo poput naše junakinje Mare, a ona je svijetli primjer u kriznim vremenima kako je uspjela.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

ljubuski-online

Vezani članci