Zanimljivo

Reagiranje na tekst ‘Potresna priča dvojice novih hrvatskih doseljenika u Njemačku’

posao, krediti, posao, posao, nezaposlenost, posao, karijera, posao, FBIH, posao, posao, nezaposlenost, studenti, poslodavci, posao, nezaposlenost, posao, posao, karijera, nezaposlenost, posao, FZZ, grčka, nezaposlenost, Livno, posao, Livno, posao, radnici, praznici, blagdani, neradni dan, posao, učenici, studenti, nezaposlenost, posao, nezaposlenost, posao, BIH, oglas, štela za posao, posao, posao, nezaposlenost, posao, zapošljavanje, nezaposlenost, posao, posao, biro, BIH, nezaposlenost, Mladen Bošković, nezaposlenost, posao, BIH, omladina, posao, Rama, prozor/rama, nezaposlenost, posao, posao, nezaposlenost, poduzetnik, javna poduzeća, posao, zapošljavanje, mostarski crnjaci, zanimanja, popis, nezaposlenost, posao, razgovor za posao, posao u inozemstvu, nezaposlenost, HNŽ, zavod za zapošljavanje, posao, inžinjeri, Hrvati, posao, želje, Njemačka, priča, gastabajter, demant, Fra Zvonko Tolić, posao, nezaposlenost, posao iz snova, posao, BIH, dijaspora, odlazak, odlazak na rad u inozemstvo, odl
Ovo pismo ne pišem anonimno niti želim da podaci budu poznati samo uredništvu, već svim poštovanim čitateljima Vašega portala. Budući da su hrvatske misije/zajednice, institucije koje stoje na usluzi hrvatskim katolicima, i da smo prozvani,(od dvojice novih hrvatskih iseljenika op.u.) ne smatram potrebnim štititi nečiju anonimnost nego zaštititi i sebe i svoje vjernike.

Osjećam se djelomično prozvanim i pozvanim osvrnuti se i demantirati iznesene, na žalost, laži i poluistine koje ne diskreditiraju samo nas svećenike nego i poštene i dobronamjerne Hrvate ovdje u Stuttgartu.

Pismo je pisano kao potresna priča i, kad bi bila istinita, doista je srceparajuća. Međutim, istina je sasvim drugačija i volio bih da me netko demantira.

Ja ću u pismu pisati samo ono što mi je poznato, a o ostalom što mi je nepoznato, sudit ću osobno kao moj osobni stav u kojem imam pravo sumnjati u objektivnost i ostalog iznesenog.

Jedno jutro, u 8 sati, 28.4.2014. ispred naše Misije čekala su dva mladića s koferima i s pričom o prevarenosti oko posla, a o tome i sami pišu. Molio bih pošteno čitateljstvo da doista prosuđuje i moje i njihovo pisanje. Odmah sam iuputio u hotel, koji sam prije kontaktirao, i rekao da je cijena 50 €. Samo, nije mi jasno zašto nisu našli potrebnim spomenuti da je za njih obojicu bila ta cijena od 50 € i da sam dobio 50 % popusta i da sam im ja rekao da ću ja to platiti. I mislio sam da su otišli tamo, ali su mi tek sutradan došli s pričom koju dolje spominju o gospođi u Zuffenhausenu. Na moje pitanje, zašto nisu išli u hotel i da je meni sad opet neugodno tamo zvati i tražiti smještaj, nisu mi dali konkretan odgovor.

Tada je došla i naša čistačica te časna sestra. Časna sestra se jako angažirala i puna sućuti im htjela pomoći, a jedan je i iz njezina kraja. Njima je čistačica ponudila besplatan smještaj narednih mjesec dana, dok se ne snađu. Ako se ne snađu, onda bi trebali plaćati. To je i meni rekla. I sigurno nije cijena bila 400 € kao što spominju, nego manja, naravno s režijama. Sad točno ne znam kolika, ali mogu i to provjeriti.

U međuvremenu su se angažirali u folkloru i životu susjedne nam zajednice Bad Cannstatt. Kod mene su dolazili raspitujući se o mogućem poslu u nekoliko navrata. Tako su jednom došli s molbom da im dadem novaca i da će to vratiti čim se zaposle, a posao će, koliko su mi rekli, „početi u ponedjeljak u jednom lageru u Königstrasse". Dao sam im 500 €, iskreno ne misleći da će mi ih ikada vratiti, ali želeći im pomoći. I moj kolega fra Jure, voditelj zajednicae u Bad Cannstattu, im je dao još više novaca, a oni sad neljudski prozivaju i mene i njega i voditeljicu folklora i mnoge poštene i dobronamjerne Hrvate.

Ne znam zašto nisu spomenuli da su iz te male 8 - kvadratne sobice pobjegli, ostavljajući neplaćen najam? Na moje pitanje jednom od njih preko facebooka ovog ljeta kad sam već bio na odmoru, zašto su to učinili i da se ja zbog njih trebam blamirati, napisao mi je da je to istina i da će troškove podmiriti kad budu imali novaca.

Zašto novaca nemaju, ne znam. Znam samo da su se mnogi oko njih angažirali, da su im ponudili barem 5 poslova, da su tamo gdje su počeli raditi osramotili one preko kojih su došli, da su bili čest remetilački faktor među ljudima s kojima su se družili, da su im mnogi davali novaca, pozivali ih kući na ručak, večeru, pomagali na različite načine,... Sada pljuvati po tim ljudima u najmanju je ruku nekulturno, da ne ulazim u različite moralne kvalifikacije koje mi padaju na pamet. Možda su oni očekivali da će lakše doći do novaca.

Blasfemično je govoriti da se sve gleda kroz novac ljudima koji su s na različite načine angažirali oko njih, ali neka oni rješavaju sa svojom savješću. Ja ću se za njih iskreno pomoliti. To molim i ostale koji se osjećaju nepravedno i neobjektivno prozvanim.

Žao mi je što će mnogi koji nam se obraćaju za različite vrste stvarnih potreba nailaziti na rezerviranost Hrvata u Stuttgartu, Njemačkoj ili bilo gdje tamo gdje žive i imaju situiran život.

Niti mogu niti želim dozvoliti da netko ono što je dobro i vrijedno u mom narodu, u ovom slučaju srce i otvorenost za mnoge potrebne, dovodi na ovakav način u pitanje. I među nama Hrvatima ima svakakvih ljudi, loših karaktera, u Domovini i iseljeništvu, ali generalno govoreći, dubokog sam uvjerenja da su Hrvati čestit, radišan, socijalno osjetljiv i solidaran narod. Toliko smo to puta pokazali.

Stoga mi je dužnost, potreba, ali i čast stajati na braniku moga naroda, vjernika koji su mi povjereni.

Fra Zvonko Tolić, voditelj Hrvatske katoličke misije/zajednice Stuttgart Zentrum.

fenix-magazin.com

demant Fra Zvonko Tolić
Vezani članci
Najnovije
Vezani članci