Neka nam Gospodin daruje radosnu strpljivost

„Strpljenje nije predaja, već nešto drugo", rekao je Papa komentirajući Poslanicu sv. Jakova, koji piše: „Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje" (Jak 1,2). Papa primjećuje kako „ovo zvuči kao poziv da postanemo fakiri" no nije tako. Strpljivost u kušnjama, tj. „ono što ne želimo" dovodi nas do zrelosti.

„Nestrpljivi žele sve, odmah i brzo. Čovjek koji ne poznaje mudrost strpljivosti jest hirovita osoba, koja poput hirovitog djeteta s ničim nije zadovoljna. Nestrpljiva osoba, ne raste, ostaje u dječjim hirovima, ne zna prihvatiti život onako kako dolazi", rekao je Papa te ilustrira kako se nestrpljivi postavljaju isključivo: „Ili to ili ništa. To je jedna od kušnji, postati hirovit".

Druga kušnja nestrpljivih je svemoć, nastavlja Papa, htjeti nešto odmah, kao što farizeji traže da im Isus istoga časa pokaže znak s neba: „Htjeli su spektakl, čudo" (usp. Mk 8,11-13).

„Zamijenili su Božji način djelovanja s djelovanjem vrača. A Bog se ne ponaša kao vrač, Bog ima svoj način. Božje strpljenje. I Bog je strpljiv. Svaki put kad idemo na sakrament pomirenja, pjevamo himan Božjoj strpljivosti. Kako nas samo Gospodin nosi na svojim ramenima, s kakvim samo strpljenjem, s kakvim strpljenjem! Kršćanski život mora se odvijati po ovoj glazbi strpljivosti, to je bila glazba naših očeva, Božjeg naroda, koji je povjerovao Božjoj riječi, i slijedio zapovijed danu našem ocu Abrahamu: 'Idi preda mnom i budi besprijekoran".

Božji je narod, potvrđuje Papa citirajući poslanicu Hebrejima mnogo trpio, bili su proganjani, ubijani, ali primili su radost da izdaleka pozdrave Božja obećanja (usp. Heb 11,13.37). „Takvo strpljenje moramo i sami pokazati u kušnjama: strpljenje odraslih osoba, strpljenje Boga koji nas nosi na ramenima. Takvo strpljenje našeg naroda".

„Kako je samo strpljiv naš narod! Još uvijek! Kad pohodimo župe, susrećemo ljude koji trpe, u teškoćama, ljude koji imaju dijete s teškoćama u razvoju, ili su sami bolesni, no strpljivo nose teret života. Ne traže znakove, poput ovih iz evanđelja, koji su htjeli znak, govoreći: 'Dajte nam znak!'. Ne, ovi ne traže znak, već znaju čitati znakove vremena: znaju da proljeće dolazi kad smokva propupa. Oni pak nestrpljivi, u današnjem Evanđelju, traže znak, nisu znali čitati znakove vremena, te stoga nisu prepoznali Isusa".

Papa zaključuje svoju homiliju hvaleći „ljude našeg naroda, ljude koji trpe, koji pate iz mnogih razloga, ali ne gube osmijeh vjere, radost vjere". „Ti mnogobrojni ljudi, naš narod, u našim župama, u našim institucijama: oni nose Crkvu, u njenoj svetosti, svo vrijeme, svakoga dana. 'Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka. ' (Jak 1,2-4)

Neka nam Gospodin svima udijeli strpljivost, radosnu strpljivost, strpljivost rada, mira, neka nam da Božje strpljivosti, Njegove strpljivosti, i neka nam da strpljivosti po velikom primjeru našeg vjernog naroda".

Radio Vatikan