Katica Kiš: PROPOVIJED C 26. Nedjelja kroz godinu

Nebo i pakao

Prije otprilike dvije nedjelje gledao sam u kinu film s nazivom «Grad anđela». Ovaj film priča o anđelima koji prate ljude. Jedna od zadaća anđela u ovom filmu bila je da čovjeka poslije smrti dovedu k Bogu.
U današnjem evanđelju smo upravo čuli jednu rečenicu koja nam priča o anđelima koji su nosili siromašnog Lazara poslije njegove smrti k Abrahamu.
Možda se netko pita, koji je vidio spomenuti film ili netko od nas poslije slušanja evanđelja: Postoji li jedan grad anđela? Postoji li jedan drugi svijet? Postoji li život poslije smrti...?

Da, možda postoji nebo... Konačno svi se mi nadamo tomu. Mi vjerujemo u život poslije smrti. Inače ne bi danas došli u crkvu. Ali pakao... Tko vjeruje još danas u pakao? Izgleda čak i da su svećenici u svojim propovijedima zaboravili na pakao. Moderna kultura zabranjuje da se govori o nečemu tako strašnom. Nitko nas ne smije uznemiravati....
Ako sam ja već nešto čuo o paklu, onda su to bili samo vicevi. Čuo sam veliko mnoštvo priča u kojima poneki (ljudi) hvale veseli i zabavan život u paklu, a podcjenjuju dosadan i jednoličan život u nebu. Uvijek kada tako nešto čujem, nisam siguran, da li je to samo šala, ili je to zaista uvjerenje ljudi. U jedno sam siguran. Oni koji pričaju takove priče, njima je blagovijest evanđelja strana.
Ja vjerujem da Isus u današnjem evanđelju ne pravi šalu. Ali on nas neće niti uplašiti. On nas hoće samo opomenuti na pakao, onako kao što je bogataš htio opomenuti svoje petero braće.
U ovoj pripovijesti koju nam je danas Isus isprčao, htio nam je jasno reći, da postoji nebo, ali također i pakao. Sigurno nije u tom nebu i u tom paklu onako kako mi zamišljamo. To je tajna koja prevazilazi svaki razum i predpostavku. Biblija priča nama o tome u slikama. Sveti Pavao je rekao: «Što ni jedno oko nije vidjelo, niti uho čulo, što niti jednom čovjeku nije došlo u svijest», čeka na nas.
Što je zapravo nebo i pakao? To sigurno nije mjesto. To je prije jedno stanje. U katekizmu katoličke crkve čitamo: «Nebo je zadnji cilj i ispunjenje najdubljih čežnji ljudi, stanje najveće, konačne sreće.»
A «stanje zaključnog vlastitog isključenja iz zajedništva s Bogom i svetima naziva se pakao». Najteža muka pakla postoji u vječnoj odvojenosti od Boga, jer samo u Bogu može čovjek pronaći život i sreću.

Često se netko pita: Da li nas Bog ne ljubi te nam je priparavio pakao? Nije li On milodrdan? Ne, Bog nije pripravio ljudima pakao. Također nije nitko od Boga za to predodređen da dođe u pakao. Ovu odluku može samo čovjek posve slobodno sam donijeti. Mi smo također u današnjem evanđelju čuli, da je bogataš sam odlučio kuda će ići.
Bog nas ljubi sve i hoće da «se svi obrate i da žive», ali on respektira također i našu slobodnu odluku. Zadnja odluka leži naime u srcima ljudi.

Drage sestre i braćo!
Mi ne znamo tko je u nebu, a tko je u paklu. Ali postojali su ljudi u svijetu koji su bili toliko dobri, čiji život je bio tako kristalan, da je Crkva dopustila njih nazvati «svecima». Drugačije rečeno, oni se nalaze u nebu. Ali još se nije dogodilo da je Crkva najavila, da se netko nalazi u paklu. I ovdje leži naša nada u jedan prazan pakao. Ali pakao postoji sigurno i Isus nas opominje na to. Zadnja odluka ostaje pri meni. Amen.

Bonach Piotr