Katica Kiš: Marijin san

vjera, molitva, RAK, pobjeda, duhovnost, zdravlje, uticaj na zdravlje, zdravlje čovjeka, molitva, molitva za zdravlje, molitva krunice, religija, religija, vjera, molitva, 40 dana za život, Mostar, molitva, molitva, vjera, čovjek i vjera, religija, vjera, spoznaja, religija, čovjek i vjera, Papa Franjo, homilija, vjera, čovjek i vjera, život u vjeri, put Isusa Krista:, Isus, evanđelje, Njemačka, crkva, vjera, katica kiš, duhovna obnova, Gorica, Grude, katica kiš, mir, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, molitva, katica kiš, strah, katica kiš, katica kiš, katica kiš, molitva, očenaš, Papa, Papa Franjo, katica kiš, propovijed, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš,
Marija se vrlo plašila svojega strogog oca koji se nije susprezao niti od fizičkog zlostavljanja svoje supruge i djece. Kad su djeca odrasla, raširila su se po cijelom svijetu. Dvije Marijine sestre su otišle u Australiju, jedan brat u Makedoniju, jedan u Požegu, jedna sestra u Zagreb, a jedna u Beograd. U kući je ostala samo Marija s najstarijim bratom. Sve zbog straha i nesloge u roditeljskoj kući, Marija nije imala sreću u međuljudskim odnosima, te je zato duševno i tjelesno vrlo patila. Žudila je za ljubavlju, mirom, nježnošću, mladalačkom srećom i međuljudskom pažnjom. Jednoga dana su svađa i razdor dostigli vrhunac, te je Marija namjeravala napustiti roditeljski dom, kako bi našla svoj duševni mir. Te noći je sanjala slijedeći san:

Bježala je od kuće, daleko, daleko, kad je najednom čula glas svoje mlađe sestre Melite: „Nemoj nikuda ići! Pogledaj samo kako te ljubi tvoj brat!" Bio je to i blagi poziv da ne trči od kuće, da ostane ondje. Okrenula se u pravcu gdje je ukazivala njezina sestra i ugledala jedne božanske oči, jedno lice puno nježnosti, pažnje i ljubavi. Marijino srce se namah ispunilo velikom radošću, jer je shvatila da je to naš Spasitelj Isus Krist, izvor svake dobrote, milosrđa i bezgranične ljubavi. Sve to je osjetila u svom srcu i ta beskrajna ljubav ju je privukla k njemu. On ništa nije govorio, jer u tom sretnom trenutku nisu bile potrebne riječi. Marija je osjetila njegovu prisutnost, vidjela njegove blage oči, njegovo lice obasjanao svjetlom i ljubavlju. Upravo ta ljubav ju je privukla, podarila joj krila i životnu snagu. Najednom je nestalo iz njezinog srca svakog straha, tjeskobe, nevolja i briga, a ostala samo neizmjerna ljubav Gospodinova.

U tom susretu, pronašla je snagu i smisao svojega života. Shvatila je da sva stradanja, sve patnje nestaju u ovom zagrljaju ljubavi. Gospodin je poznavao sve njezine strahove, te ju je ohrabrio i utješio za ovozemaljski ograničeni život.
Kad se probudila, nestalo je iz njezinog srca svakog straha i tjeskobe. Ostala je u roditeljskoj kući, gdje je njegovala svoje roditelje sve do same smrti. Danas radi kao nastavnica stranih jezika, pomaže potrebitim ljudima, živi osmišljeno i vjernički svoj život.
Gospodin je pokazao ljudskom rodu da je put do njega sada slobodan. Kada je Isus umro za nas na Golgotskom križu, hramski zastor koji je priječio put u Svetinju nad svetinjama, razderao se od vrha do dna. To je značilo da nas Gospodin poziva:
„Dođite u moju prisutnost, svi vi koji ste opterećeni i priznali svoje grijehe. Ovdje možete biti klanjatelji vjere u nepomućenoj svjetlosti moje prisutnosti i ljubavi."