Josipović i Nobilo planiraju osnivanje ‘udbaške’ stranke?

Ante Nobilo, Ivo Josipović, UDBA, udbaši, opis udbaškog nasljeđa
...ali smatra da kad već ne može on, treba Josipović osnovati novu stranku kojoj će se on rado pridružiti, je vjerojatno probni balon i test reakcije javnosti.

Naravno, ne treba uopće sumnjati da je Nobilo idealna osoba za uspjeh u političkim vodama - kao dokazani obiteljski zlostavljač, šamaratelj djece, odvjetnik udbaša, bogataš s vlastitim avionom, kojeg je kupio nakon što je njegova odvjetnička firma prijavila gubitak od nekoliko stotina tisuća kuna poreznicima za prethodnu godinu, i javni tužitelj na montiranim procesima u SFRJ.

Svaka demokratska država treba nekog takvog u politici! Naročito na ljevici, jer tko bi bolje branio interese "radnika i sirotinje" i liberalne demokracije od eksponenta ostataka komunističke tajne policije s imovinskom karticom u rangu lationameričkog drug lorda?

Pa ako Nobilo baš nije idealan za "udbu s ljudskim licem", Josipović je ipak mnogo pogodniji. On je ipak uvijek gledao ne kompromitirati se osobno, prepuštajući drugima da govore što on misli, ostajući u pozadini zbivanja, gdje se vuku konci i daju pomirljive izjave. No, u politici se ništa ne događa slučajno, a ako se i dogodi - onda možete biti sigurni da je upravo to i bila namjera! Pa tako i nije slučajno ništa od onog što se događalo za Josipovićevog mandata. Uključući grčevite napore zaštite pripadnika represivnog aparata komunističke diktature od njemačkog "klerofašističkog" pravosuđa, koji su sezali do promjene Ustava i kršenja međunarodnih ugovora i pokušaj sabotiranja ulaska u EU mimo Srbije i "regiona" pučistikim uličnim nasiljem u ključnim trenucima pregovora.

Nobilo smatra da u "ideološki podijeljenoj Hrvatskoj ipak većina birača sklona lijevoj opciji, ali nemaju za koga glasati." Stoga ovaj "ugledni odvjetnik" predlaže - vjerojatno u ime Ive Josipovića i u dogovoru s njim, kako bi testirao javnost - da bi Ivo Josipović trebao voditi političke snage koje bi popunile prostor na ljevici, jer po njemu više od milijun glasova koje je Josipović dobio na izborima za predsjednika Republike predstavlja politički kapital koji treba iskoristiti. Kako Ivo Josipović nije reagirao na tu najavu, za pretpostaviti je da čeka razvoj događaja i osluškuje reakcije.

Dakle, državni odvjetnik iz SFRJ koji brani udbaške ubojice preko udbaških glasila priziva kao lidera navodne "ljevice" osobu koju je, uz svu medijsku mašineriju, narod svrgnuo s Pantovčaka. Očito, stvari ne idu po planu. Narod niije glasao kako mu je preko medija sugerirano, a ni suđenje u Münchenu ne ide baš dobro, pa se udba povlači na rezervni položaj, uz novog-starog frontmana koji bi trebao predstavljati javnosti prihvatljivo lice dotične bratije.

Na sličnom tragu je i kolumna još jedne Josipoviću vrlo bliske osobe, Jelene Lovrić, jedine novinarke u demokratskom dijelu svijeta koja je sjedila u CK KP dok je ista bila na vlasti. Ona se pita "Što će sad učiniti Ivo Josipović", kao da je to bitno ikom osim ekipi koja je ostala bez svog posljednjeg jakog institucionalnog uporišta na Pantovčaku, te sugerira da bi osnivanje vlastite stranke ili koalicije mogla biti dobra ideja jer ga ionako nitko ne zove natrag u SDP. Ne treba se zavaravati: u Hrvatskoj se, kako zbog rata nije bilo lustracije kao u ostalim normalnim tranzicijskim država, dogodio proces sličan onom u Rusiji, gdje su kadrovi proizašli iz KGB-a u tranziciji prvo preuzeli vođenje organiziranog kriminala, čuvenu "rusku mafiju", potom pozicije u poslovnom svijetu (tajkuni), i na kraju osvojili i institucije vlasti - preko bivšeg šefa KGB-a Putina i s njim povezanih kadrova.

UDBA, jasno, ne postoji kao formalna inisticija, no njen utjecaj nije nestao sa SFRJ. U svijetu je davno poznat fenomen "vaninistitucioalnih centara moći", neformalnih grupa ljudi međusobno povezanih prepletenom mrežom interesa te prijateljskih i inih veza, koji iza kulisu vuku konce preko svojih osobnih veza i uz potporu kapitala koji kontroliraju. Odnos moći takvih grupa i demokratskih institucija vlasti je uvijek dobar pokazatelj stupnja demokracije i vladavine prava. Za primjer, dovoljno je prisjetiti se tajne masonske lože "P2″ ("Propaganda due", nasljednica lože "Propaganda Massonica") u Italji, koja je svojevremeno vukla konce u politici, vojsci, medijima, financijama i sudstvu Italije, što je razotkriveno na velikom suđenju koje je završilo brojnim uhićenjima i samoubojstvima te mafijaškim ubojstvima bankara, mafijaša, i političara, a skandal je ozbiljno potresao i sam Vatikan u koji se loža ozbiljno inflitrirala preko korumpiranog bankara Roberta Calvija. Iako su lider Licio Gelli i njegovi masoni već prije skandala izbačeni iz oficijelne i legalne "Lože Velikog Orijenta", nastavili su djelovati i međusobno jedni drugima držati leđa, te otvarati puteve do vlasti. Kolika je moć takvih veza i poznanstava, svjedoči i da je korumpirani Berlusconi bio jedan od Gellijevih ljudi, koji je politički preživio skandal i vratio se na vlast u Italiji, gdje je bio do nedavno.

Ovo navodim kao primjer kako takve utjecajne organizacije jednostavno nikad ne nestaju bez traga. I u Srbiji je UDBA nastavila djelovati po raspadu države, a kontrolirala je i čuveni "zemumski klan" čiji su pripadnici redom imali iskaznice "službe državne bezbednosti", ne lažne već prave, pa je tako ta veza podzemlja i tajnih službi došla glave i demokratski izabranog premijera Đinđića. A da to s udbašima nije teorija zavjere najbolje svjedoči sve što se događalo oko slučaja Perković, koji je jasno razotkrio utjecaj (bivših?) udbaša i njihovih nasljednika u medijima, sudstvu, policiji, i politici. Uostalom, nigdje tajna policija, osim u Rumunjskoj, DR Njemačkoj i SSSR-u nije u većoj mjeri kontrolirala sve aspekte života građana kao u SFRJ. Nakon spomenute afere u Italji je donesen zakon o zabrani tajnih loža, svojevrsna lustracija, no to nije dalo nekog rezultata, jer su "povezane osobe" nastavile djelovati kao i prije.

Čije bi interese, dakle, ta stranka trebala braniti, nije teško pogoditi. Istih onih koje je i do sad Josipović branio u politici, a Nobilo pred sudovima. Ne treba sumnjati da bi sebe u njoj brzo pronašli Jović, Manolić, Mesić i slični, i da bi kao odskočna daska vjerojatno trebao poslužiti Gabrićev "Nacionalni forum", za koji je oduvijek manje-više poznato da funkcionira kao "rezervni položaj" Ive Josipovića, odnosno još jedna udbaška filijala.

Sve ovo zapravo govori koliko je Hrvatskoj, ma koliko to bilo nepopularno zagovarati, potrebna lustracija - koje se navedeno društvance boji kao vrag tamjana, pa preko medija koje kontroliraju pokušavaju uvjeriti javnost kako je to nešto strašno nedemokratski i kako bi se uhićivalo bivše članove kompartije! Ne, naravno, samo bi se, kao u civiliziranim državama, zabranilo političko i medjisko djelovanje bivšim pripadnicima represivnog aparata totalitarnog režima, prije svega tajne policije - što je uostalom proces nalik denacifikaciji provedenoj u Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata. Ukoliko se to ne provede, ovi vaninistucionalni centri moći će stalno tražiti i pronalaziti nove puteve do "institucija sistema", i načina da ih stave pod svoju kontrolu. I to nije tek nevažno ideološko pitanje, već preduvjet vladavine prava i demokratskih institucija. Uostalom, u susjednoj Sloveniji je komunistička tajna policija odlukom Vrhovnog suda proglašena terorističkom organizacijom.

Iako to nije posve spriječilo utjecaj onog što se u deželi kolokvijalno zove "udbomafija" na politiku, ipak je korak u pravom smjeru. Udbaške strukutre su nakon punih 15 godina izgubile tvrđavu na Pantovčaku, i možda je ipak vrijeme da se pretresu papiri i suradnicima te službe jednostavno zabrani javno djelovanje. Nobilo bi tu bio visoko pri vrhu liste.

Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr