Nino Raspudić: Hoće li međunarodna zajednica u BiH priznati izborni poraz?

Bakir Izetbegović
U sljedećih nekoliko tjedana znat ćemo precizno u kojoj mjeri su gubitnici izgubili, a tko će od pobjednika sudjelovati u vlasti i na kojim sve razinama. Profili gubitnika unutar tri naroda su različiti, jedina stvar koja ih povezuje je da su imali potporu "stranaca", tj. najutjecajnijih ambasada i NVO mreže ovisne o njima.

piše: Nino Raspudić / nezavisne.com

Nakon što su digli ruke od SDP-a, što je posebno došlo do izražaja u kritikama dužnosnika američke ambasade u Sarajevu samo par tjedana prije izbora i žučne reakcije njihovog dojučerašnjeg miljenika Lagumdžije, "stranci" su u bošnjačko-bosansko-građanskoj političkoj zajednici našli nove miljenike i počeli snažno puhati u jedra Komšićevoj Demokratskoj fronti i, nešto manje, SBB-u Fahrudina Radončića. Na koncu je, nasuprot njihovim željama, relativnu pobjedu odnijela SDA, a u Predsjedništvo opet došao Bakir Izetbegović. Dakle, džaba su krečili. Iako teoretski moguće, bilo kakvo formiranje vlasti bez SDA bilo bi politički kontraproduktivno i vodilo bi daljoj destabilizaciji stanja u zemlji. Lekcija koja se mogla naučiti iz prošle platforme je da formirati vlast od miljenika, a bez legitimnog predstavnika jednog naroda, samo produbljuje postojeće probleme. Istina, SDA nije apsolutni već relativni pobjednik u svojoj zajednici, ali stabilnu vlast sposobnu za ozbiljnije reforme bez te stranke nemoguće je zamisliti. SDP je potpuno ispao iz igre i slijedi mu teška frakcijska borba u razvalini od stranke. Komšić i ostali čelnici DF-a, premda dosad nisu pokazali da ih krasi velika politička pamet, morali bi imati na umu da bi formiranjem vlasti s SDA ponovili u očima svojih birača istu onu pogrešku neprincipijelnog koaliranja, zbog koje je nastradao SDP. Na postizbornoj kladionici stoga kao najizglednija i najprirodnija u ovom trenutku ostaje kombinacija SDA - SBB - HDZ za formiranje vlasti u Federaciji i sa SNSD-om na državnoj razini.

No treba još vidjeti što će se događati s nakaradom od domova naroda u federalnom parlamentu, gdje nova vlast mora osigurati trećinu od 17 zastupnika sva tri kluba, dakle najmanje šest zastupnika. Istina, prošli put je nesretni Inzko malo mijenjao zakone matematike pa smo imali nelegitimnu i nelegalnu vlast, ali teško je očekivati da će ponoviti istu pogrešku. Posebno je bizarna situacija s tzv. srpskim klubom u Domu naroda federalnog parlamenta, jer te ljude najmanje biraju Srbi, već sastav tog kluba ovisi o tome tko je od "građanskih" stranaka nađiđao na liste više svojih "Srba". Dakle, koalicija SDA - SBB - HDZ bez problema prolazi u Parlamentu i u klubu Bošnjaka i Hrvata, ali pitanje je hoće li uspjeti skucati šest "Srba" čiji su glasovi potrebni za formiranje vlasti u Federaciji.

Kad smo kod Srba, ukoliko se ostvare najave o prebjezima u Dodikovu većinu čak i iz redova SDS-a, o čemu ćemo više znati sljedeći tjedan, nakon objave službenih rezultata, ta će stranka, iako je bila blizu pobjede, postati na koncu jednako težak gubitnik kao i SDP. Biti dvanaest godina izvan vlasti, daleko od funkcija, agencija, pipa u javnim poduzećima, i gurati dalje, može jaka idealistička struktura spremna "postiti" kao bi se kad-tad izborila za svoj program. Takav idealizam teško je očekivati kod starih stranaka, nekoć naviklih na vlast, pa najave o prebjezima zvuče vrlo realistično. Jedini miljenik "stranaca" koji je izašao kao pobjednik, Mladen Ivanić, u toj situaciji neće više imati jako oporbeno uporište u RS i morat će se i sam prilagođavati novoj Dodikovoj dominaciji. No, o svemu tome bit ćemo pametniji već sljedeći tjedan.

Teška politička sudbina čeka i najvećeg međunarodnog miljenika na ovim izborima i umalo novog heroja političkog komšićizma - Martina Raguža. Ne zna se je li ga bilo mučnije gledati kako se dodvorava potencijalnim bošnjačkim biračima floskuletinama naštrebanim iz NVO bukvara, obilazi pred izbore Goražde u kojem živi šest Hrvata, prekriva Sarajevo (od koga plaćenim?) plakatima više od Izetbegovića i Radončića ili javno dobiva potporu na izborima za hrvatskog člana Predsjedništva od bošnjačke stranke iz Krajine. Na kraju je uspio privući nedovoljnih pedesetak tisuća bošnjačkih glasova, koji otprilike odgovaraju onome što iz nepokolebljive SDP-ove baze nije dobio Bakir Hadžiomerović. Raguž je izvisio u borbi za drugog bošnjačkog predstavnika u Predsjedništvu, a visi mu i utješna sinekura u Domu naroda državnog parlamenta. Izgledan poziv zastupnicima HDZ 1990, stranke koja je unatoč projektu Raguž još i dobro prošla, da se vrate u okrilje Hrvatskog narodnog sabora, vjerojatno će mu zadati završi udarac i definitivno zapečatiti lekciju koju je i sam mogao naučiti iz sudbina međunarodnih miljenika, od Prlića do Budimira i Lijanovića.

Ako "stranci" i dalje budu istrajavali na staroj paradigmi, što im preostaje? Miljenici na političkoj i stranačkoj sceni su im na demokratskim izborima uglavnom poraženi, projekti propali. No, ako ne može kroz institucije, može izvaninstitucionalno, dakle putem rušenja nemiljeničke vlasti kroz prosvjede. I to vjerojatno već sljedećeg proljeća, pogotovo ako DF ostane izvan vlasti i pristane na ulogu predvodnika revolucije. Isto vrijedi i za oporbu u RS: ako doista bude očerupana zbog prebjega, dugoročno joj preostaje manipuliranje inače opravdanim socijalnim nezadovoljstvom kao jedini, ulični put do vlasti.

No nadati se optimističnijem scenariju, a to je da će međunarodni faktor u BiH prestati biti faktor nestabilnosti, koji ovlasti, sredstva i energiju troši u projiciranje svojih političkih fantazija i pokušaje nasilnog modeliranja političke scene, uz pomoć mutanta od NVO scene i sve gorih i jadnijih političkih "miljenika". Umjesto toga trebali bi poticati traženje kompromisa između legitimnih predstavnika tri naroda u BiH. Ako je itko trebao izvući pouke iz sudbine nakaradne platformaške vlasti, to su oni koju se je stvorili, od, srećom bivšeg, američkog veleposlanika Moona do, nažalost, iz nekog razloga u BiH još prisutnog, Valentina Inzka.