Marin Topić: Papa Franjo-Ime je znak

Kada sam već sasvim siguran bio u pobjedu talijana i uvođenje novih 500 godina talijanskog vodstva, desilo se čudo kada sam čuo da je novi papa Francesko, te da dolazi iz Argentine.

Piše: Marin Topić/hercegovina.info

Nisam mogao doći sebi zbog te spoznaje da je netko nakon 800 godina crkve uzeo ime Franjo. To nitko nije valjda ni smjo do ovog našeg novog pape. Nakon toga sam sa nestrpljenjem čekao da se novi papa pojavi na balkonu u Vatikanu. Kada se pojavio i rekao bona sera prva asocijacija koja mi je tada pala na pamet jeste fra Gojko Musa. On je uvijek kada je držao misu ovdje u Mostaru istu počinjao sa dobra večer, a završavao bi sa laku noć i idite u miru. Već tada sam bio siguran da je u Vatikan stiglo čudo, i već tada mi je na pamet pao Nikola Šop i njega pjesma Kuda bih vodio Isusa koju ću sada citirati:

Kuda bih vodio Isusa

Isuse blagi, u doba kasnih sati,
kad još bdiju siromasi tvoji,
skromnom krojaču odvest ću te, da ti
jedno obično odijelo skroji.

I obućaru malom, koji svu noć kuje
oštre čavle u teški potplat.
Dok tvornice cipela žučno bruje.
Milion pari skuju za jedan sat.

Zatim čovjeku, koji šešire pravi,
sa spuštenim obodom, da skriju bol.
Jedan će da se nakrivi i na tvojoj glavi.
Prostran da u se primi i tvoj oreol.

Onda ćemo poći u krčmu kraj grada,
koji liči na stari, nasukani brod.
Gdje braća za stolom, od silnog jada
bacaju čaše i šešire na pod.

Prvi krik pijetla bit će britka strijela,
od koje će ti srce da krvari.
Drugi krik pijetla bit će mrak u dnu čela.
Prepoznat nećeš ni ljude ni stvari.

A trećim krikom kad se pijetli jave,
o Isuse, zateturat ćeš od bola.
Tvoj šešir će pasti s glave.
Šešir i aureola.

Ova pjesma pjesnika Nikole Šopa koji je inače iz Jajca i koji je prava duša Bosne kao da opisuje Papu Franju koji je za samo dva minuta svog pojavljivanja na televiziji dobio simpatije miilona ljudi i koji nije ništa drugo nego čudo. Dva su pozitivna znaka koja su se desila dolaskom novog pape. U samo mjesec dana smo doživjeli da i Pape mogu dati ostavku, i da se i jedan papa napokon može zvati Franjo.

Možda naši čitatelji nisu upoznali, ali kada se Bog obratio Svetom Franji, koji je u to doba bio neka vrsta tajkuna. Kao i njegov otac on je bio trgovac i jedan od najbogatijih mladića u Asizu. Kada mu se Bog obratio on je sve svoje bogatstvo dao siromasima, ogrnuo se nekom odjećom i posvetio se Bogu. Kada mu se Bog javio rekao mu je: Dođi Franjo da popraviš kuću moju, misleći na crkvu i Vatikan. Tadašnji papa je bio dosta razuman i priznao je franjevce kao red, ali 800 godina nakon toga iako je on popravio kuću nikada u njoj nije prenoćio. Franjevci su uvijek bili misionari i uvijek su bili na terenu, i napokon je došlo vrijeme da Franjo može prenoćiti u Vatikanu. Iako je papa Franjo tek došao on je napravio velike promjene, on je za siromahe i on slijedi samo ono što bi se trebalo slijediti.

On slijedi Isusa i sada ću parafrazirati jednog velikog argentinca Jorgea Luisa Borgesa i njegove kratke priče. On kaže: Najgori su ljudi koji su pročitali sve knjige u Aleksandrijskoj knjižnici, a uvijek imaju osjećaj da jednu nisu pročitali, i uvijek se osjećaju inferiornim da nešto ne znaju. I onda je došao Jorge iz Argentine među kardinale koji su isto tako pročitali sve moguće knjige iz Vatikanske knjižnice, ali su zaboravili na Novi zavjet u kome sve piše. Papa Franjo je izabran da povede crkvu u novo razdoblje evangelizacije. Zadnji podatak govori da u Rimu oko 50 posto djece koji su se rodili zadnjih godina nije uopće kršteno. Evangelizacija se treba početi provoditi u Rimu, a onda se treba proširiti na čitavi svijet. Novi papa je odabirom imena dao do znanja da ne postoje nikakve razlike između svećeničkih redova, i da smo svi skupa na kristovom putu.

Još je važno napomenuti da je u civilizacijama u kojima su kršćani većinski narodi u zadnjih sto godina više djece ubijeno abortusom nego što ih se uopće rodilo. Zadnja faza neoliberalnog fašizma u kome možda jedan posto ljudi drži svo bogatstvo svijeta napravila je civilizaciju smrti. Prije nekoliko mjeseci sam razgovarao sa jednim uglednim svećenikom i složili smo se da je Bog jedan. A što danas rade ljudi kojima je Bog poslao sina svog? Ubijaju ljude, životinje, prirodu, ubijaju sav božiji plan.

Ne postoji niti jedna islamska država gdje je dozvoljen abortus, i zato se za religija puno više širi u zadnjih sto godina u odnosu na ostale. Oni slave život, a drugi razvijaju nauku ubijajući ljude i za njih malo biće jednostavno ne postoji. Bog djeluje u takvim vremenima i Duhom svetim nam je sada poslao papu Franju koji kaže: Hvala ti Bože što si objavio nama malenima, ne mudrim i učenima. Po kriterijima gospodara zapadne civilizacije svaki dobitnik Nobelove nagrade bi trebao biti odmah uz Boga. Trebala bi ta gospoda znati da vjera nije mudrost i učenje. Vjera je dati cijelog sebe za život brata ili drugog čovjeka.

Ono što sam još primjetio jeste styling pape Franje koji me je posjetio na moje studentske dane. Spremaš se izaći sa nekom curom i posudiš od prijatelja jaknu, majicu i cipele da bi lijepo izgledao. Tako je i papa Franjo uzeo od Benedikta onaj veliki lančić, od jednog od tajnika uzeo je prsten, a cipele mu je poklonio prijatelj, i on zna da odijelo ne čini čovjeka. Čovjeka čini čovjek, a on je naš pastir i naš vođa i njegov dolazak je pozitivan šok za cijelu planetu.

Još su mi neki mometnti bili interesantna. Nakon prve mise on se rukuje sa masom kao neki seoski župnik i veselo se osmjehuje svima. On je čovjek iz susjedstva, čovjek koji se vozi autobusom i koji se oblači na buvljaku. On hoda kuda hoda običan normalan svijet i on je najavio da se Bog mora vratiti na ulicu među ljude. Prvi koraci koje radi papa Franjo su upravo ti koraci kojima će se Bog vratiti među običan puk. Još me je u ovome svemu dojmila izjava jednog od svećenika na HTV-u koji je rekao: Po svom držanju izgleda da papa Franjo iskreno vjeruje u Boga.

Prvi koji su se javili protiv Pape su naravno nasljednici Henrika VIII. Javio se predsjednik Vlade Cameron koji zamjera papi što je prije dvadeset godina izjavio da su Foklandi dio Argentine. Foklandi su od Engleske udaljeni 12.000 km, a od Argentine nekih 400 km. Tu živi oko 3000 ljudi i oni su se kao referendumom izjasnili da je to Engleska. Oni su to otočje okupirali 1833 i od tada su promijenili nacionalnu strukturu koja će naravno glasovati za Englesku. Hipotetički da je kineski kralj dao Marku Polu da vlada Kinom 200 godina nakon toga bi se svi kinezi pisali Hrvatima i sada bi nas bilo 2 milijarde i 4 miliona i ne bi nam danas niko ništa mogao. I to su te Engleske hipoteze.

Tko se još naljutio na novog papu? Zlatari, i mostarski, hercegovački i diljem planete. Papa ima križ od običnog željeza i srebreni prsten, a kod nas svaki zlatar poslije svake pričesti i krizme može auto kupiti od zarade. Papa je sa tim pokazao da nije zlato sve što sija, i da je to klanjanje zlatnom teletu. Svojim normalnim ponašanjem papa Franjo je pokazao da sve dolazi od jednog čovjeka. Sa Adamom je došao grijeh, a sa Isusom je došlo spasenje na zemlju. Sada ja zamišljam da papa Franjo dođe u Hercegovinu. Mostarsko blato bi bilo malo da primi sve hodočasnike koji bi došli da ga vide. Lijepo ime Franjo Bog ga živio.

Za kraj ću se vratiti na Mostar i na mostarski liskaluk. Kao i sve što se dogodi u gradu i svijetu, tako su i ovaj događaj dolaske novog pape prokomentirali u Mostaru sa pričom.

Prigodom upoznavanja sa Svetim ocem naš premijer Vjekosalv Bevanda je rekao da dolazi iz BiH, točnije iz Mostara. Znam, znam, odgovorio mu je papa i nastavio: Vi ste sa Đikovone, molim Vas hoćete li mi reći kako je Maca i jeli se Dropa vratio iz Amerike.