Marin Topić: Molitva suprotiva Turkom

U pjesmi je skriven akrostih Solus deus potes nos liberare de tribulatione inimicorum Turcorum sua potentia infinita, "Samo nas Bog može spasiti od nevolje naših neprijatelja Turaka", koji je otkrio Luko Paljetak.

Ništa se, ništa prominilo nije

Ovih dana sam bio na otoku Čiovu kod Trogira i kupao sam se na plaži kod prekrasne stare crkve sv. Križa koju su dominikanci napravili 1440. godine, znači taman u doba našeg Kosače, i kad su Bosna i Hum još bili suverene i kršćanske zemlje. Nešto pratim te vijesti i razmišljam, gledajući ona brda oko Trogira i Splita, i kontam skoro 500 godina je prošlo, a ništa se nije promijenilo. Samo se ta granica između kršćana i Turaka Osmanlija od Klisa spustila na Mostar, ne mogu reći do Neretve, nego do Hita. Pa mi pade na pamet legendarni Vlaja i njegova pjesma: „Herceg Bosno, volim te do Hita, a iza Hita zaboli me ..."

Piše: Marin Topić/pogled.ba

Nasmija me sve to. Sjetih se i Marka Marulića (1450. - 1524.) i njegove Molitve suprotiva Turkom. Hodajući Trogirom, saznao sam kako je ban i biskup Petar Berislavić (1475. - 1520.) rođeni Trogiranin i da je oslobodio Trogir od Turaka. Prisjetio sam se i Petra Kružića (1491. - 1537.) koji je branio Klis. Prošlo je 500 godina, a ništa se nije promijenilo, samo geostrateški položaj između Osmanlija i kršćana šeće sto kilometara gore dole. Marko Marulić je ipak bio u pravu, „Samo nas Bog može spasiti od nevolje naših neprijatelja Turaka".

To govorim jer predsjednik tih muslimana i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, odnosno predsjednik glavne stranke za muslimane Bakir Izetbegović kaže da je njihov predsjednik Erdogan i da su oni Turci, više nisu Bošnjaci. Nisam to znao, ja sam mislio da su oni muslimani, pa da su Bošnjaci, čak sam jedno vrijeme mislio da su Hrvati islamske vjeroispovijedi. Ispade da jedan stari HDZ-ovac, a neću mu reći ime, iako će svi u Mostaru znati o kome se radi, bio upravu kada ih je nazivao Turcima. Išao mi je na nervu, ali ispade da je bio u pravu. Jednom zgodom je bio kod Franje Tuđmana i kad mu je rekao da su oni Turci, bio je zatjeran iz njegova ureda. A naš dragi otac države nije znao ni izgovoriti riječ muslimani, nego je govorio moslimani. Mi opet živimo s Turcima, a ne s Bošnjacima. Mašala naše sreće.

Saznao sam i kako je prvi riječ psihologija upotrijebio Marko Marulić, veliki ne samo hrvatski nego i europski i svjetski književnik. Pa treba prokužiti tu psihologiju Osmanlija. Kada su u manjini, oni se primire, a kad postanu većina, onda nametnu svoje zakone, to je poznata njihova KETMAN psihologija.

I sada analiziram kako su oni počeli, prvo su bili Stranka demokratske akcije, nisu stavili nacionalni predznak, pa su u rat krenuli s ljiljanima kršćanskim znakom, to je otprilike da smo mi Hrvati pošli s četiri S, ili da su Srbi krenuli u rat sa šahovnicom. Mora malo to čovjek proučiti, to je u njihovom osmanlijskom genu, da prostor koji osvoje, pobiju i potjeraju lokalno stanovništvo i jedan dio natjeraju da prijeđu na islam i tom prostoru daju ime po zadnjem vladaru ili po tituli koju nosi. Tako su nama dali ime po hercegu Stjepanu Kosači, Hercegovački sandžak, a mi nismo Hercegovci, mi smo Hrvati Humljani. I da su naši ljudi pismeni i da nešto znaju, kad ti netko kaže da si Hercegovac, on ti se ruga. Jer mi smo Humljani, ali ne bih sada o tome, a moji dragi „Hercegovci" čitajte malo povijesne knjige.

Oni su sada Bošnjaci do ovih izbora, a sve se priprema da postanu Turci, jer njihovi glavni reisi govore da su oni Turci, kao i predsjednik glavne im stranke SDA. Kako je Erdogan na pravom putu da od Turske napravi ne više sekularnu nego čisto islamsku državu, to se svodi sve na to da se sprema novi kalifat, koji će bit u nekim granicama Osmanlijskog Carstva. Posljednje vijesti su da žele uploviti u Neum, uzeti Zračnu luku u Mostaru i imati let Mostar - Istanbul. Mic po mic, tjerajući kršćane, pravi se islamska država. Što nas još osim Boga može spasiti? To su ova protekla događanja, napokon se budi Amerika i taj tzv. Zapad koji nas je osuđivao što smo branili svoja stoljetna ognjišta i tu akciju proglasio zločinačkim pothvatom. Pa i sada nam se sudi kao zločinačkom pothvatu Hrvatskoj Republici Herceg Bosni. Počela se Amerika upoznavati s tom psihologijom protiv koje oni ratuju. Dogodio se jedan strašan paradoks, 200 godina nije Amerikanac ubio Engleza ili obrnuto. S ovim tragičnim ubojstvom američkog novinara kojega ubija engleski državljanin, odsijeca mu glavu po tom njihovu ritualu, Amerika i Zapad se polako upoznaju s pravim mentalnim kodom vođa tih ljudi, ne mogu reći da je takav cijeli narod.

Ledeni ili jezivi izazov

Zanimljivo kako je u hollywoodskoj Americi upravo u tijeku taj neki ledeni izazov, oni se nešto polijevaju vodom, a ono je bio živi jezivi izazov, ono je stravično bilo gledati. Oni bi sve pretvorili u hollywoodsku komediju i u pustinji bi jadnog novinara polijevali kantom hladne vode, kao iz onih starih kaubojskih filmova, kada poslije dobre šore John Wayne polijeva protivnike koji su se onesvijestili. Briga njih, svjetska farmaceutska mafija izmisli bolest i onda oni traže lijekove, iako već ima lijek za to, i prave cirkuse od sebe i polijevaju se vodom, i nešto će to riješiti, a svijet nikada nije bio u težoj situaciji. Probudila se Rusija, probudio se islam, Zapad ne zna gdje goni, a mi ovdje graničari kojima najveća opasnost prijeti s leđa od tog kršćanskog Zapada koji nas već od proglašenja i obrane Herceg Bosne proglašava fašistima i kleronacionalistima, jedan kompletan narod koji je 550 godina upoznao taj mentalni kod Turaka Osmanlija i prvi smo vidjeli iste te rituale u posljednjih 500, a zadnji prije 20-ak godina.

A nije ovo ništa, oni će tek upoznati još jednu stravičniju metodu, to je nabijanje ljudi na kolac, a to će bit kad se malo Osmanlije uključe u te islamske države, jer to su stravični bolovi. Oni su postali stručnjaci za nabiti čovjeka na kolac i što čovjek duže umire i za svaki dan što preživi duže, oni su dobivali jedan zlatni dukat od Turaka Osmanlija. Bilo je stručnjaka koji su znali nabiti čovjeka na kolac i da sedam dana umire u stravičnim mukama. A ja mislim da je to sljedeće što dolazi od „jezivog izazova" iz islamske države.

Herceg Bosno - Zemljo naša mila

Vidim da CIA govori da već kreću akcije napada islamista na Europu i Ameriku i vjerojatno će to biti tako. A što ćemo mi Hrvati ovdje, 28. slavimo 21 godinu od proglašenja HR Herceg Bosne i napokon nakon toliko godina, mislim da je ovo prvi put nam dolazi predsjednik HDZ-a Hrvatske, čak i Tuđman nije dolazio. Izgleda da nešto kreće naprijed. Sutradan nam u Mostar u povodu Međunarodnog dana nestalih osoba dolaze i tri predsjednika Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Oni dolaze baš u Mostar koji je najzaslužniji da je broj tih nestalih osoba smanjen bar za 100 puta. Zamisli da nije bilo Herceg Bosne, a sva ta tri predsjednika bila su za Jugoslaviju ili Veliku Srbiju. Tomo Nikolić veliki četnik, Filip Vujanović veliki Jugoslaven, a ovaj Ivo Josipović tatino komunističko dijete i sada je za Jugoslaviju.

Zamisli da je pobijedila ta Velika Srbija, koliko bi onda bilo nestalih i koliko bi bilo jama, a one ne bi bile kopane, isto kao što komunisti ne daju da se iskopa 900 jama koje su ostale nakon Drugog svjetskog rata. Već kada dolaze u Mostar koji je najzaslužniji za novi svjetski poredak na ovim prostorima, jer jedini smo mi bili za euroatlantske integracije, trebalo bi prvo da dođu na Rondo i da se poklone spomeniku ljudima koji su najzaslužniji da su i njihove zemlje na putu k Europskoj uniji, i Crna Gora i Srbija. Da se bar ispričaju. Po meni Dan Hrvatske Republike Herceg Bosne najmanje se treba slaviti u Mostaru, jer mi smo najzaslužniji da se ona stvorila, i zato smo mi i sada politički neodređen grad i sada patimo zbog toga. A prije se treba slaviti i u Podgorici, Beogradu, Zagrebu, Sarajevu, čak i u Skoplju. Mi smo jedini ustali protiv te napasti, prvo komunističke sa Zapada, a onda transformirane islamske napasti s Istoka. I to je sveti dan za Hrvate koji žive u Bosni i Hercegovini, Dan HR Herceg Bosne. I sjetite se predsjednika viteza Mate Bobana i svih onih koji su dali život da bismo mi ovdje danas živjeli i da imamo neke šanse za budućnost. Ali evo idu nam izbori i veliko pospremanje u Bosni i Hercegovini. Izgleda da će važiti ona pjesma Ranka Bobana: „Bit će zora, bit će dana", koju je on otpjevao 1997. godine kada nam je sve ugašeno. Zahvaljujući politici kršćanskog Zapada, od nas je napravljeno da budemo sluge komunističko-muslimanskim vlastima.

Na izborima će sigurno pobijediti lista Hrvatskog narodnog sabora i dobit će 80 posto glasova. Ja pozivam ove zastupnike koji će biti u županiji, federalnom i državnom parlamentu, neće ove četiri godine biti kao dosad, idem gore ništa ne radim, a primam plaću. Ovdje će trebati pokazati da imaju odlučnost i hrabrost. Mnogo toga će se promijeniti, niti jedan pečat koji je ukralo službeno Sarajevo preko međunarodne zajednice, političko Sarajevo milom neće dati, morat ćeš se dobro izboriti. I na kraju će se dogoditi velike promjene na ovim prostorima, a ja znam kad god je frka, od straha ili od čega drugoga se počne pjevati „Evo zore, evo dana". Mislim velika se frka sprema, a kako kaže moj prijatelj „Ne bi valjalo ni da je sve u redu, jer koliki bi onda red bio". Samo kažem za kraj Hrvatima budućim zastupnicima u Bosni i Hercegovini, muslimani su nam uz pomoć međunarodne zajednice sve uzeli, još nam samo nisu uzeli prvenstvo prve bračne noći. Uzeli su nam sve pečate, pare, sve ovlasti , i to nam sada slijedi ako se ne suprotstavimo. Ostaje nam odabrati između dvije pjesme, ove Ranka Bobana „Bit će zora, bit će dana", ili da pjevamo Zoricu, pa će biti evo moje Zorice, i njene drugarice. Pa vi Hrvati izaberite hoćete li biti vitezovi ili ćete biti hrvatske pičkice. U svakom slučajum ostaje nam uvijek ova misao koju je veliki Marko Marulić rekao još prije 500 godina „Solus deus potes nos liberare de tribulatione inimicorum Turcorum sua potentia infinita", "Samo nas Bog može spasiti od nevolje naših neprijatelja Turaka".