Marin Topić: Hrvati nam se, Hrvati, hrvati

...u Haagu i ovaj u Sao Paulu koji je sudio u Brazilu, i onaj u Zagrebu, i onaj što sudi u Sarajevu. Isti su suci posljednjih 900 godina otkad traje ovo hrvatsko ropstvo i nenarodni vladari, isti nam suci sude, samo su im imena drukčija.

Slobodan Lang: Židov i Hrvat

A stariji smo mi narod od stoljeća sedmog. U svojoj muci sjetih se jedne emisije na Z1, intervjua sa Slobodanom Langom, velikim humanistom i čovjekom, koji se inače osjeća i kao Židov i kao Hrvat, i katolik i židov. Po mostarski bi možda rekli da je puk'o u toj emisiji, ali je po meni bio veličanstven.

Piše: Marin Topić/pogled.ba

On je objašnjavao hrvatsku povijest. Pitate li se vi Hrvati ikada kako naziv naroda nosite po glagolu hrvati se, a vi se hrvate otkad postojite. On onda govori da je prvi najpoznatiji hrvač na svijetu bio Jakov koji se cijelu noć hrvao s anđelom i nije htio popustiti. A Jakov je bio sin Izakov, a Izak je bio sin Abrahamov. I Jakov kaže anđelu: „Neću popustiti dok me ne blagosloviš". I anđeo mu je rekao: „Pošto si se uspio boriti s Bogom i ljudima, odsad se više nećeš zvati Jakov nego Izrael". I od Jakova počinje izraelski narod sa svojih 12 plemena, 12 Jakovljevih sinova.

Malo onako kada čitam one verzije da smo došli iz Irana, pa kad malo čovjek pogleda Bibliju i sjeti se izraelskog ropstva u Babilonu, gdje je bilo Judino pleme u sužanjstvu. Kada je kralj Kir veliki pobijedio Nabukodonozora, rekao je Židovima da će ih sve vratiti u Izrael i sveti grad Jeruzalem odakle su odvedeni u ropstvo. Jako je moguće da mi potječemo iz Judinog plemena. Kir je rekao da se mogu vratiti svi koji se nisu ženili s poganima i koji nemaju djecu s poganima, a koji su se ženili, moraju ostaviti ženu i djecu. Većina se vratila, neki i koji imaju ženu i djecu, ali neki su i ostali. Oni koji su ostali vjerojatno su dobili nadimak Hrvati, valjda po svom dedi Jakovu, prvom hrvaču svemira koji se uspio othrvati Bogu. Kasnije su oni kod Kirovog sina kralja Darija i to me nešto poveza s Darijem Kordićem, bili elitna postrojba, kao u svim ratovima u svojoj povijesti. Iz tog vremena su i znakovi tropletera i ime Horvat po Perziji. Tako je to veoma moguće, jer mi znamo samo povijest od stoljeća sedmog. Ali, neovisno o toj povijesti, hrvati nam se, Hrvati, hrvati.

Vratimo se na utakmicu Brazil - Hrvatska, pošto tada sav hrvatski narod diše jednom dušom i djeca i žene, i svi gledaju nogomet, ipak je to najvažnija sporedna stvar na svijetu. Gledam svoju malu Mariju kojoj je deset godina, ona plače i hoće pisati pismo onom sucu. Gledam da joj ne pokvarim djetinjstvo i onda malo promislim, pa ovo će je čekati cijeli život. Nama je Hrvatima hrvati se cijeli život, pa bolje da se kao mala navikava. Ali, mene taj Japanac nije naljutio, to je očekivati kad pripada Fifi jako specifičnoj organizaciji na svijetu, kojoj se ne zna ni tko je osnivač ni kome porez plaća, pa mi oni djeluju kao NLO organizacija na planetu, ili kao nevladina organizacija u BiH. Mene više ljute domaće izdajice, a njih ću kasnije spomenuti.

Mogu opisati atmosferu u Mostaru u trenutku kada je japanski sudac dosudio jedanaesterac za Brazil. Bilo je ljudi koji su predlagali da se vrate ovi japanski autobusi što nam je dala Vlada Japana, čak je bilo prijedloga da se zapali Japanska škola u Mostaru, jer to je ogorčenje, tolika nepravda se ne može trpjeti. Čak smo dobili vijest da su već u Ilićima i Cimu počeli sjeći ove japanske jabuke, a tijekom utakmice se počelo japankama gađati televizore. Najviše me iznenadila vijest da je Nino Raspudić, najpoznatiji Mostarac u Zagrebu, zvao raju po Mostaru da ne diraju Brucea Leeja, da je on Kinez, da nije Japanac. Hvala Bogu moramo se naviknuti da smo mi mali i da smo prejaki, i da su svi protiv nas. Ali tako nam nije od stoljeća sedmog, tako nam je od šestog stoljeća prije nove ere, kada se prvi put spominje naše ime, hrvati nam se, Hrvati, hrvati.

Japanac Beusan u hrvatskom studiju

Sada se vraćam na ove naše izdajnike, valjda smo puno u ropstvu bili, a možda smo takav narod. Puno ima onih koji navijaju za tuđe, puno je izdajica. Mene je više nasekirao Beusan, on je jedva priznao da penal nije bio. Niti je spomenuo prekršaj kod trećega gola Brazila, ni da Olić nije napravio prekršaj nad vratarom. Inače, to je jako zanimljivo Oko sokolovo, poslije svakog komentara ne smije sedam dana izaći iz kuće ili ga mora policija čuvati.

U svojoj muci sjetih se crtića, vidim ono San, pa gledam Beu-san, ne sliči mi na hrvatsko prezime. Pa otvorih ja crtić, kad ono japanska buba zmija san (Eustahije brzić). A na internetu pogledam san na japanskom znači gospodin. Znači ja sam Topić san, Mandžukić san. A Beusan je čisto japansko prezime. On je iz župe Dubrovačke, a oni su brodari i tko zna koga je njegov čukundedo koju je gejšu „bubno" i doveo ga dole. Znači, što se čudimo Japancu u Sao Paulu, kad nama u hrvatskom studiju Japanac komentira. Pa pogledajte mu slika kad se nasmije, točno mu se vide one kose oči. Oko sokolovo vrati se u Japan pusti Hrvatsku Hrvatima.

Beusan u studiju ne vidi što je cijela nacija vidjela. Ovo me podsjeti na onaj vic o Muji i Fati. Kad je Fata uhvatila Muju s ljubavnicom i kada Mujo kaže Fati: „Kome ti, Fato, vjeruješ, meni ili svojim očima?"

Od Beusana je samo gori komunistički komentator Ćosić, koji još uvijek ima jugoslavenski mentalitet. Onaj lepuhan Neymar ne može dobaciti loptu do gola, a on plaši narod kao da Ronaldo puca slobodnjake, uvijek nešto kuka i čara. Meni je najveći pobjednik Niko Kovač koji je vratio pobjednički duh. I po meni Niko Kovač neka izgubi sve utakmice do kraja treba biti doživotni izbornik, samo s ovakvim duhom i mentalitetom, mi uvijek pobjeđujemo.

Što znači taj izdajnički hrvatski kod. Najbolja je slika s ovim nogometašima, skrili se iza grmlja hrvatski novinari i slikaju gole hrvatske nogometaše. I to stavljaju na twitter. Ako su mudonje, što ti novinari nisu kao Seve napravili selfie, pa da vidimo kakvi su u vas. Seve je to napravila u Brazilu, iako je ona mislila da ide u Montevideo, da igra Jugoslavija, ali glavno da je ona napravila selfie. Tako da je cijeli svijet vidio njena gola ramena i gola koljena. Dosad to nikad nije vidio, obično je vidio nešto drugo golo. Što je tu u tom biću da uvijek voli što je tuđe. Što nisu ti novinari našli Japanca Nishimuru i gologa ga uslikali, pa bi vidjeli da on i na goloj guzici ima džep za novčanik.

Adam i Eva kao Milan i Seva

Dugo smo bili robovi i uvijek volimo nešto tuđe. Prekjučer sam čuo jedan vic, a ne znam je li vic, meni je prije istina. Radnja se događa možda pola sata nakon što su Adam i Eva istjerani iz raja. Nakon što ga je zmija natjerala da pojede onu jabuku iz Todorićevog Konzuma, a anđeo istjerao iz raja. I normalno vidjeli su da su goli, a za to im nisu trebali hrvatski reporteri. Zatim su proradili nagoni i došlo je do prvog seksualnog kontakta. I nakon prvog seksa pita Adam Evu kako je bilo, kaže Eva bilo je dobro, ali čini mi se da ti je mali. A Adam odgovori: Ok, ali gdje si mogla vidjeti veći.

A pošto smo mi Hrvati od stoljeća sedmog katolici i vjerujemo u novog Adama Isusa Krista i u novu Evu Blaženu Djevicu Mariju ovo sve što sam napisao za nas ne vrijedi, nego samo za one Hrvate što su zaostali u Starom zavjetu. „Amen! Hvaljen Isus i Marija!

Piše: Marin Topić