Marin Topić: Đeni zeve

Pa se ovaj stranac malo iznenadi kako mi baratamo i francuskim, a nije to francuski nego nas je muka natjerala, jer otkada postoji grad Mostar, nema tko nam nije lažnjake prodavao.

Sada ćemo nešto napraviti na tu temu, što pripada kategoriji đeni zeve, a što pripada stvarnosti. Jutros me iznenadila najava jednog kulturnog događaja u Mostaru, koji nosi naziv Niđe veze. Petero umjetnika iz pet zemalja pravit će jednu performansu, odnosno izložbu 17. kolovoza i trajat će sedam dana. Naslov me odmah privukao, a vidim da je među umjetnicima i moj prijatelj Rusmir Mešić. On je dijete Carine i najveći talent klasičnog slikarstva koji se ikada rodio u Bosni i Hercegovini. Kasnije je krenuo u konceptualizam i što sada radi, nemam pojma, ali u svakom slučaju moj dragi Rusmir je genije.

Taj događaj treba posjetiti i tamo će sigurno biti dobre zabave. I što je još važno za taj događaj, njega će vjerojatno financirati Vlada Norveške i sigurno nije oštećen proračun Grada Mostara, županije, ni Federacije. Tako da je to nešto što netko daruje Mostaru i to podržavam.

Sada ću malo o ovoj manifestaciji koju neki nazivaju Oskarom za Balkan, odnosno Film Festival u Sarajevu, sarajevski Red Carpet. Ima jedna sarajevska izreka koju sam čuo od pjevača Ranka Bobana. „Što kokuzu može pasti na pamet, ne može nikome". Tako je ovome genijalcu Mirsadu Purivatri prije 20 godina palo na pamet organizirati filmski festival u Sarajevu. Ali nije tu bilo neke zle namjere, vidio je da cijeli svijet živi u holivudskoj stvarnosti i zašto ne bi on organizirao festival u Sarajevu. Što se tiče toga, skidam mu kapu, ali druga stvar koja nije u redu, od čijih para on to pravi.

Piše: Marin Topić/pogled.ba

Pa dugo godina mu je glavni pokrovitelj telecom operater hrvatskog naroda u BiH, tj. Eronet. Nemam ništa protiv direktora Eroneta, ni protiv Eroneta, ali imam protiv toga da se ne poštuje po mnogo čemu Daytonski sporazum. A u njemu fino stoji da će u BiH imati tri nacionalna operatera, i da će operatori svoju dobit davati za kulturni identitet tog naroda. Ja ne znam po čemu je kulturni identitet Hrvata, koji faktički ne postoje u Sarajevu, da mi financiramo velikosvjetske zajebante i taj festival. Pa možemo i mi u Mostaru napraviti festival, pa svatko će doći ako mu daš pare.

Ja sad ne bih pričao o moralnim vrijednostima tih glumaca. Jedno je sigurno da su veličanstveni umjetnici, ali opasno je kada djeci i mladima glumac bude idol. Kad ti daju Srce Sarajeva, jednonacionalnoga grada, gdje Srbi i Hrvati praktički ne postoje. Svaki Hrvat treba znati kako je sarajevsko Srce ukradeno od hrvatskih usta. Malo se „osilio" Purivatra prije par godina pa je napao festival Mostarsko proljeće koji je ušao u europski sustav festivala i koji je izvanrednu razinu dosegnuo s obzirom s koliko novca raspolaže. On je rekao da je to tzv. seljačka manifestacija. Što bi rekao da BH Telecom to financira, kao što Eronet financira sarajevski festival, pa bila bi to svjetska manifestacija ili svjetsko čudo.

Svugdje je problem para, uvijek se pitate tko to plaća. Hrvati, ako nemate od koga učiti, učite od čovjeka s najvećim osjećajem za materijalno i nekretnine, to je uzoriti svećenik vječni, doživotni i posliježivotni predsjednik Napretka prof. dr. Franjo Topić. On se neki dan pojavio u svim medijima i govori: „Hrvati nisu dobrodošli u Sarajevo". Ali, dapače Hrvati su i više nego dobrodošli u Sarajevo, jer gdje toliko ovaca možeš naći na svijetu da ti dragovoljno plaćaju porez, da ih dragovoljno strižeš, to možeš raditi samo naivnom hrvatskom narodu. Od Hrvata je napravljeno da politički ne postoje i idealne su ovce za šišanje. A javlja se čovjek kojega samo zanima njegova osobna dobit i nekretnine. Sada mu neće vratiti nakon 20 godina ti komunisti konvikt „Kralj Tomislav" u Sarajevu i odjednom Hrvati nisu dobrodošli. Dapače, što se tiče muslimanske političke elite, nema dobrodošlijeg naroda i boljih ovaca od Hrvata, nego im vjerojatno ti više nisi dobrodošao. Ali nemojte se brinuti za Franju Topića, ima on svoje nekretnine od Osijeka, Mostara, Zagreba, snaći će se on. Samo što se tiče Mostara, još čeka da umre fra Andrija Nikić i da može doći sa svojim izbjeglicama iz Sarajeva da uzme Napretkov dom u Mostaru koji su Hrvati Mostara financirali, a ne sarajevske age, ni Hrvati Sarajeva.

Napredak je 1902. godine osnovan u Mostaru, a pet godina kasnije centrala je prešla u Sarajevo, ali nije on bio u sustavu, kao nekadašnji Energoinvest koji je od svojih para otvarao filijale širom bivše države do inozemstva, nego je Napredak osnovan da su općine i gradovi sami financirali svoje objekte i programe, a ne za Franju Topića nego za hrvatski narod koji tu živi. I golemo da je Franjo Topić ugrožen. U posljednjoj analizi američkih stručnjaka kao dokaz kako je Franjo Topić jak i otporan. Nakon velikog atomskog rata, jedino na svijetu što će ostati su štakori i naš uzoriti prof. dr. Franjo Topić. Toliko o tome.

U Avazu čitam kako su neke austrijske novine za turizam objavile kako se povijesni prostor koji treba posjetiti Trogir, Split, Međugorje i Mostar sa Starim mostom nalazi u Hrvatskoj. Formalno pravno to je đeni zeve, Međugorje i Mostar pripadaju Bosni i Hercegovini, ali kada čovjek gleda u stvarnosti odakle su posjetitelji i stanje na terenu, ispada da je ovaj austrijski časopis u pravu. Ili možda ima neku informaciju od Merkelovih savjetnika za buduće rješenje ovih prostora. U svakom slučaju đeni zeve, a i u konačnici ne bi nam bilo mrsko.

Sada ćemo malo pričati o stvarima koje se događaju bez pljačkanja državnog proračuna i javnih poduzeća. Vrijeme je od naše Velike Gospe. Nitko te tu ne treba motivirati i zvati na hodočašće, čim se približi 14. kolovoza, samo vidite kako ljudi dolaze iz svih krajeva Lijepe Naše, idu u marijanska svetišta. Nešto je mistično u tom danu, nešto je nevjerojatno, to se u našem narodu slavi isto kao Božić, Uskrs. Velika Gospa, Uznesenje Blažene Djevice Marije u nebo. Mislio sam nešto reći, ali ne može se ljepše reći nego što je napisao čovjek kojega iznimno poštujem, veliki novinar, a to je Milan Ivkošić. Tko bi vjerovao da se u čovjeku iz imotskog krša krije tako jedna velika prelijepa duša. Samo ću citirati što je napisao o Velikoj Gospi:

Danas pripadamo nebeskoj bezgraničnosti

„Velika je Gospa. I danas će biti svećenika i biskupa koji će se na misama doticati publike, ali na ovaj blagdan pripadamo nebeskoj bezgraničnosti u koju nas, kao i Blaženu Mariju Djevicu, iz zemaljskih skučenosti uznosi Svevišnji. Što bismo bili bez tih uznesenja, bez beskraja vjere koju vidimo u osmijehu djeteta, u ozarenosti mladenke na vjenčanju, u božanskom osjećaju koji obuzima rodilju i oca koji je stvorio dijete. Ako vam se čini da vam je danas propovjednik oslikao Gospu kao daleko, nepristupačno biće, vjerujte sebi: Velika Gospa - to smo mi koje Bog uznosi u nebo".

I kako kaže vječna neponovljiva hrvatska pjesnikinja Vesna Parun, a to važi za ovaj prostor gdje bude Thompsonov vjetar s Dinare. „Vjenčati se mogu samo drača i kamen, svi smo mi Hercegovci. Amen".