FOTO  Život i rad za opstanak u Slavoniji

S druge strane ima i onih koji ostaju i polagano grade svoje poslovno carstvo. Jedan od takvih je i naš domaćin Ivo Brzica i evo njegove priče:

Moji korjeni su iz Dalmacije, otac i mater su došli 1958 godine iz Zagvozda zaseok Brzice u Osijek. Otac je radio u firmi Građa kao tesar, a  majka u Saponiji Osijek kao radnica. Ja sam završio ekonomski fakultet 1959 godine i počinjem raditi u firmi Slavonija modna konfekcija kao šef odjela, i radim to sve do 1992. godine kada postajem zastupnik Joh Deere za Hrvatsku, prodaja traktora i ostalih prikjučaka za poljuprivredu. Nakon toga otvaram svoju privatnu firmu i bavim se uzgojom junica i svinja da bih to sve prodao Fancuskoj firmi i počeo se se 2000. godine baviti vinarstvom.

Počinjem saditi vinograde u Erdutu tako da danas imam dvadeset devet tisuća trsova,  deset tisuća bjeloga Graševine i Šardone, te devetnest tisuća crnoga Cabarnet i  Sauvignon i oko tri tisuće  Vranca.

Prva berba je bila 2011. godine a danas proizvodim oko 60 tisuća butelja  što je oko 45 tisuća litara (15 tisuća bjeloga i 30 tisuća crnoga vina).

Strategija se bazira na imidžu vinarije ili butig vinarstvu i to znači ponuditi najbolje što se može na tržište. Za početak svoje proizvode plasiram na naše tržište, nešto malo ide za izvoz u Poljsku i zemlje europske unije kao i za Ameriku. Meksikosama tehnologija prerade grožđa i vina je savremena počevši od hladne fermentacije bjelih vina, pa do sustava hlađenje i grijanja unutar vinarije do vlažnost zraka i ostalih parametara i sve je to kompjuterzirano.

Posjedujem  drvene bačve ili mali Barik od 225 litara u kojima zrije crno vino. Te su bačve posebne i po tome jer su paljenje iznutra i imaju točno određen broj obruča , te je vino je iz njih vrhunsko. To dolazi iz Francuske koja je poznata baš po vinima i tim bačvama. Karekteristika vinogorja odnosno Hrvatskog podunavja je  po tome jer trsovi rastu na padinama Dnava u Laporu koje je tisućama godina stvaralo crno more, debelo je po nekoliko metara, i to na 150 metara nadmorske visine.

Ne treba zaboraviti da se ovaj kraj počeo baviti vinarstvom još za vrijeme Rimskoga doba i da su tu zasađeni najveći vinogradi u europi . Erdutsko vinogorje se prostire na preko 470 tisuća hektara i tu se nalazi  najveća bačva u upotrebi u Europi koja za čiju je izradu bilo potrebno preko 35 kubika Slavonskoga hrasta, a zapremina bačve je 75 tisuća litara.

Edrdutski kraj je poznat i po tome da je tu uspjevaju breskva, marelica, kajsija, čak i bajami. Taj kraj je stvoren za kontintalni turizam i za mala obiteljska gospodarstva. Na tome treba bazirati budućnost i zadražati mlade da ostanu, te im omogućiti da mogu doći do povojojnog financiranja i europskih fondova.

Potreban je malo duži period da bi se moglo živjeti i zarađivati od toga i postoje sve dispozicije za opstanak i rad. U blizini je Marijansko svetište Aljmaš gdje godišnje dođe i do pesto tisuća hodočasnika. Sve zemlje imaju koristi od Dunava, a Hrvatska najmanje iskorištava taj prirodni resurs koji se uljeva u Crno more. Tu je blizu i Kopački rit  gdje se može razvijati turizam ili biciklizam traking, te još dosta toga.

Treba na sve moguće načine pomoći mladima da ostanu tu jer nitko bolje ne zna od njih što je dobro i potrebno za ovaj kraj. Kada nekome kažeš Osijek, Erdut, Dalj malo tko od stranaca zna gdje su ta mjesta, ali kada kažeš Dunav onda je sve jasno. Poruka za kraj glasi: Hrvatska je Bogom data i tko želi može uz malo truda i odricanja uspjeti, i nadam se da će i naši političari to napokon shvatiti, te početi raditi na tome i privlačiti novce iz Europskih fondova.

Tekst i foto by:Ivica Lozina