VLATKO ROSIĆ: Ako je čovjek dobar i pošten, takav će biti i kao menadžer

vlatko rosić, Tuzla
U državi i regiji, koja se nalazi na dnu europskih i svjetskih ljestvica, kada su u pitanju ekonomija i uvjeti poslovanja, razmjena pozitivnih priča i iskustava nam je svima izuzetno potrebna. Sigurni smo da ćete se iznenaditi koliko uspješnih ljudi živi oko nas. Neke od tih osoba poznajete, za neke niste nikada čuli. Možda vas nečija priča ili odgovor potakne da pokušate napraviti nešto slično ili više. Klub menadžera danas predstavlja vlč. mr. Vlatka Rosića, ravnatelja Katoličkog školskog centra „Sveti Franjo" Tuzla.

Možete li se na početku intervjua predstaviti čitateljima portala Manager.ba?

Moje ime je Vlatko Rosić, svećenik sam Vrhbosanske nadbiskupije. Rođen sam 16. siječnja 1979. u Zenici, gdje sam završio osnovnu školu, a srednju Klasičnu gimnaziju sam pohađao u sjemeništu „Zmajević" u Zadru. Akademske godine 1998/1999. upisujem Teološki fakultet u Sarajevu, kao svećenički kandidat. Studij teologije sam završio 2004. god., kada sam i zaređen za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. Nakon toga sam upisao postdiplomski studij iz pedagogije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, koji završavam magisterijem iz pedagogijskih znanosti. Trenutačno sam na doktorskome studiju iz odgojnih znanosti u Mostaru.

Prvu svećeničku službu obavljao sam kao kapelan u Žepču. Nakon toga, imenovan sam odgojiteljem u Internatu Katoličkog školskog centra „Sv. Josip" u Sarajevu, gdje sam radio s mladim ljudima koji pohađaju srednju školu KŠC-a. Pored toga, predavao sam predmet Etika u Osnovnoj i Srednjoj medicinskoj školi spomenutog KŠC-a. Uz to sam obavljao i službu suradnika pomoćnog biskupa vrhbosanskog dr. Pere Sudara, promicatelja katoličkog školstva u BiH. Jedno vrijeme sam bio član radne skupine za odgoj i obrazovanje pri Vijeću ministara BiH ispred Biskupske konferencije BiH.

Trenutačno obavljam službu ravnatelja KŠC-a „Sv. Franjo" u Tuzli i v.d. dekana Tuzlanskoga dekanata. Pored toga, vijećnik sam Vijeća za mlade u Vrhbosanskoj nadbiskupiji i duhovni asistent studenata i Katoličke akcije u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, te glavni urednik lista Katoličkih školskih centara „Izvori" kao i član međureligijskog odbora Međureligijskoga vijeća u Tuzli u ime Katoličke crkve.

Kada i kako ste znali da je svećenički poziv baš ono što želite?

Za ovaj poziv sam se odlučio nakon osnovne škole, otišavši u sjemenište u Zadar. Međutim, time nije donesena konačna odluka želim li postati svećenik, jer je taj proces potrajao ukupno deset godina zajedno sa teologijom u Sarajevu. Taj perod je sasvim dostatan da se čovjek odluči i odvagne je li za svećenika ili ne. Mislim da sam pred kraj studija konačno odlučio da želim postati svećenik i na svom ređenju konačno pred Bogom i ljudima tu odluku sproveo u djelo.

U kratkim crtama predstavite i Katolički školski centar na čijem ste čelu...

U Tuzli od 1995. godine postoji Katolički školski centar „Sveti Franjo" koji vodi posebnu brigu o odgoju i obrazovanju mladih. Sastoji se od Osnovne škole i Gimnazije i broji ukupno 800 učenika i 70 djelatnika.

KŠC „Sveti Franjo" ostvaruje službu od opće društvene koristi i premda je jasno formirana u svjetlu katoličkog odgoja, ona nije rezervirana samo za katolike, nego je otvorena svima koji cijene i traže njen kvalificirani odgojni koncept. Danas je KŠC „Sv. Franjo" u Tuzli priznata ustanova koja djeluje ne samo na planu odgoja i obrazovanja, što je prvotna zadaća ovog Centra, nego i na ostalim kulturnim, umjetničkim, sportskim i svim drugim događanjima u gradu i regiji, a koji su u službi oplemenjivanja čovjeka.

Gimnazija je u našem Centru postala prepoznatljiva po svome radu i uživa velik ugled ne samo u gradu Tuzli nego i čitavoj regiji. Osnovna škola osobito značenje pridaje radu izvannastavnih aktivnosti gdje mogu doći do izražaja sposobnosti učenika i njihova darovitost.

Poseban naglasak je stavljen na međusobne odnose sudionika u odgoju. Tijekom djetinjstva i adolescencije učenici trebaju doživjeti osobnu povezanost s uzornim odgojiteljima, a i znanja koja učenici primaju, imaju veći utjecaj na osobnu formaciju kad su primljena u ozračju osobne zauzetosti, iskrene uzajamnosti i dosljednosti u stavovima, načinu života i svakodnevnom ponašanju.

Obzirom da ste na čelu jedne odgojno-obrazovne ustanove koja svake godine iznjedri nove generacije koje, vođene svojim afinitetima kreću ka izgradnji vlastitog profila, imate li podatak koliko njih nastavlja školovanje u visokoobrazovnim ustanovama i koliko su, po okončanju školovanja uspješni u pronalasku posla?

Možemo slobodno reći da ih više od 90% nastavlja školovanje na fakultetima. Većina njih upiše i fakultete koje su željeli, jer ostvare dobre rezultate na prijamnim ispitima. Generacije svršenih maturanata pohađaju Sveučilište u Tuzli, mnogi se upisuju u Sarajevo, Osijek, Zagreb i Dubrovnik. Neki od bivših učenika studiraju u Austriji, Njemačkoj, Češkoj i SAD-u.
Što se tiče zaposlenja, imamo informacije da su neki naši učenici u Europi i svijetu nakon završenih fakulteta uspjeli dobiti dobre poslove. Kod nas je situacija malo složenija, jer se nalazimo u državi kakvoj se nalazimo, ali i ovdje imamo primjera da su naši bivši učenici pronašli solidne poslove. Ono na što možemo biti ponosni jest da u našem Centru radi već 20% naših bivših učenika, a trenutačno imamo i direktora Osnovne škole u Centru, koji je također naš bivši učenik.

Na koji način, u Vašoj branši usavršavati i razvijati karijeru kroz duhovni poziv? Jeste li „stali" ili zadajete sebi nove zadatke i ciljeve?

U mojoj, kao i svakoj drugoj branši potrebno se neprestano usavršavati na svim mogućim poljima, a napose na užem polju na kojem čovjek djeluje. Stoga se ne može stati, nego si neprestano zadavati nove ciljeve, jer čovjek, a posebno menadžer, ako stoji, onda nazaduje. Što se tiče usavršavanja karijere u duhovnom pozivu, nama svećenicima je zabranjen svaki karijerizam u smislu nečasnoga probijanja do bolje pozicije, što bi trebalo biti zabranjeno svim menadžerima. Ali nam nije zabranjeno napredovati i rasti u osobnom razvoju i razvoju institucije u kojoj djelujemo, a na poglavarima je da taj trud prepoznaju i pojedincu eventualno povjere neku odgovorniju službu.

Kako u duhu religije odgojiti dobrog, poštenog i uspješnog, budućeg menadžera?

Najbolje bi bilo u duhu religije odgojiti dobrog i poštenog čovjeka, jer ako bude dobar i pošten čovjek biti će i takav menadžer. Uvjeren sam da će, ako bude takav biti i uspješan menadžer, jer se u posljednje vrijeme sve više govori o moralu i etici u menadžmentu, kao preduvjetu za uspješnoga menadžera.

Koje osobine poglavara Katoličke crkve pape Franje izuzetno cijenite?

Kod pape Franje cijenim jednostavnost, skromnost, neposrednost u kontaktima i naravno, njegovu socijalnu osjetljivost prema najpotrebnijima. Međutim, pored toga se u njemu krije jedna dubina koja čovjeka proniče u njegovoj biti, jer se mnoge duboke stvari kriju u jednostavnima.

Čemu, u svom pozivu, treba težiti svaki svećenik?

Svaki svećenik, kao i svaki čovjek bi najprije trebao težiti ka ispunjenju smisla vlastitoga života i traženju osobne sreće. Svećenik to treba podići na jednu višu, duhovnu razinu i nastojati iz dana u dan postajati sličniji svom uzoru Isusu Kristu.

Vašom knjižnicom „vlada" kolekcija knjiga Stephena Kinga? Zašto preferirate baš ovog autora?

Stephen King se doista ističe u mojoj osobnoj knjižnici između ostalih knjiga, vjerojatno zbog omota knjiga koje su impresivne i stilizirane, ali ih ima i zavidan broj. Ovog pisca volim zbog njegovoga psihološkoga analiziranja likova, te načina na koji se nosi sa iskonskim ljudskim strahovima u svojim romanima.

16. siječnja ste proslavili 37. rođendan. Imaju li rođendani za nas odrasle više ikakvu čar? Što ste si poželjeli?

Smatram da svaki rođendan, napose u našim godinama kada se bližimo 40-ima, ne treba biti razlog za žalovanje što smo stariji, nego doista proslava života i zahvalnost Bogu što smo živi i zdravi. Ja sam si za ovaj rođendan poželio, što i svake godine, da budem živ i zdrav, da život ide svojim tijekom, bez nekih velikih stresova i turbulencija, a ako ih bude, da smognem snage nositi se s njima uz Božju pomoć.

Vaši planovi za 2016. godinu kada je u pitanju posao kojim se bavite?

Planovi, kada je u pitanju posao kojim se bavim su zacrtani godišnjim programom rada, ali naravno uvijek ima novih momenata i izazova s kojima se čovjek mora nositi. Ove godine imam u planu intezivnije se posvetiti svome doktorskome radu i konačno to privesti kraju.

Koji poznati lik iz povijesti, recimo iz 18. stoljeća biste bili?

Ne znam koji bih poznati lik iz povijesti bio, ali često razmišljam, pogotovo čitajući knjige, kako bi bilo živjeti u tim vremenima i moram priznati da me to vrijeme pomalo privlači. Tko zna kada bih živio u tome vremenu, možda bi i ja bio poznata osoba.

Kakav stil, kada je u pitanju odijevanje preferirate?

U odijevanju preferiram klasično-moderni stil, da ga tako nazovem. Dakle košulja, sako, hlače i cipele, sa modnim dodatcima, ali bez prevelikoga isticanja.

Zenica ili Tuzla?

Zenica definitivno, jer sam tamo rođen i taj grad će uvijek biti upisan u mojim dokumentima i mome identitetu. U Tuzli živim i radim uvijek sa spoznajom da ću jednoga dana otići, tako da se nisam previše vezao, dok ću za Zenicu biti vezan dok sam živ.

Za kraj, Vaša definicija menadžera...

Menadžer je za mene osoba koja najprije upravlja ljudima, koja zna postaviti pravoga čovjeka na pravo mjesto i njime pravilno upravljati, pratiti njegov rad, davati smjernice i očekivati rezultate od njega.

Manager.ba