Predstavljamo nadu broćanskog nogometa: Ante Prusina

Odličnim igrama svoju momčad je prevodio do drugog mjesta a sjajne igre je okrunio titulom najboljeg igrača turnira. Ljubav prema nogometu je počela već od najranijih dana, a na to je posebno utjecao Anti otac Zoran koji je bio profesionalni nogometaš. Ovaj svestrani dječak, odličan je učenik i polaznik Osnovne glazbene škole u Čerinu gdje pohađa sate harmonike.

S novom nadom broćanskog nogometa smo razgovarao je portal brotnjo-sport.info

Ante, kako si se osjećao nakon osvojenog pokala za najbojeg igrača turnira?

Osjećao sam se jako sretno jer mi je to prva nagrada za najboljeg igrača i nisam očekivao da ću ja dobiti tu nagradu.

Kad si počeo trenirati nogomet?

U NK "Brotnjo" sam se upisao prije 3,5 godine i moj prvi trener je bio Josip Jole Dujmović. Od prošle godine moj trener je Tomislav Pavlović Mićko.

Koji je tvoj nogometni san?

Volio bih da jednog dana zaigram na Poljudu za Hajduka. Tetak me nedavno odveo na utakmicu Hajduka tada sam zamišljao kako bi i ja volio jednog dana zaigrati na Poljudu.

Tko ti je uzor?

Uzor mi je moj tata a jako mi je drag i Ivan Rakitić.

S kim se najbolje slazes u klubu ?

Sa svima se lijepo družim i svi su mi dragi ali ipak se najbolje slažem sa Božom Prusinom jer smo od prvog dana zajedno i cimeri smo na putovanjima.

Prate li utakmice tvoji roditelji i brat ?

Moja obitelj me uvijek nastoji pratiti na utakmicama i turnirima. Otkad sam počeo trenirati u svemu imam njihovu podršku. S tatom uvijek gledam utakmice na tv i pricamo o nogometu. A moj brat Toma ima 6 godina i jako je vješt s loptom.

Pored škole i nogometa koje su tvoje aktivnosti?

Moj cijeli tjedan je ispunjen....škola,nogomet,učim svirati harmoniku i u našoj crkvi u Čerinu sam u ministarntima.

Koga bi pozdravio na kraju ovog tvog prvog intervjua?

Za kraj bi pozdravio svoj IV.a razred i učiteljicu Mariju Šarac, svog najboljeg prijatelja Jozu i prijateljicu Ivanu, sve svoje prijatelje iz Čerina i naravno svoju obitelj.