Eduardo, Olić, Pletikosa i Vukojević se opraštaju, Srna i Pranjić ostaju?

...nisu kao Boban, Šuker, Jarni, Bilić, Štimac, Ladić... Ne, ako je ovo bilo svjetsko prvenstvo na kojem su morali dati najbolje od sebe. Za značajan dio njih zadnja šansa da na Mundialu naprave veliki rezultat i stanu barem blizu Brončanima je iščeznula, njihova realnost je na nižim kotama. Na razini Prše, braće Kovač, Rapaića, Butine... Dakle, dobra, ali u internacionalnim razmjerima tek prosječna.

Već u Francuskoj 2016. hrvatska reprezentacija će izgledati drukčije . A pogotovo za Rusiju 2018. koliko god Niko Kovač u Recifeu uvjeravao novinare da ovo nije kraj aktualne vrste, da će nositelji igre biti u državnom dresu još šest-sedam ljeta. Neki da, ali sigurno ne u naponu moći u kojem ovog časa uživaju Modrić, Mandžukić, Rakitić.

Je li za nekoga Brazil bio zadnje pojavljivanje u nacionalnom dresu? Niko Kovač još razmišlja. Prije no što krene u sljedeći ciklus najavio je razgovore. Nikoga ne tjera, ali neki mu više nisu prioritet. Hoće li postupiti kao Slaven Bilić? Negdašnji izbornik otišao je siječnju 2009. u München te sugerirao upravo Niki Kovaču, u tom času kapetanu, da objavi oproštaj. Iako u samog Nike takva odluka još nije bila zrela. Međutim, kad je Bilić kazao, Kovač se obratio javnosti s porukom da završava reprezentativnu karijeru.

Kako je on tada imao 37 godina i ambiciju da potraje barem do kraja ciklusa, ne vjerujemo da će Ivici Oliću i Stipi Pletikosi, prvim kandidatima za "abdikaciju", pokucati na vrata s jednakom pričom. Prepustit će im da sami odluče. Pletikosa je napunio 35, Olić će 14. rujna. Objektivno, vrijeme je da im se HNS zahvali i okrene mlađima. Pogotovo se to odnosi na Olića jer vratari u pravilu duže traju. Ne bi li bilo pretjerano da napadač Wolfsburga dođe na Euro sa 37 godina? I je li doista moguće da još i tada bude na potrebnoj razini? Očekujemo da se Olić oglasi - bilo je dosta! Zaslužio je dostojan kraj, ne da ga se umirovi potiho, preko noći, kad više ne bude potreban. Ne tako davno Pletikosa je kazao da bi htio trajati do Rusije. Na Kovaču je da konstatira vidi li u njemu i dalje prvoga golmana. O tome će ovisiti njegov ostanak.

Dvojica najstarijih nisu i jedini čija imena možda više nećemo susretati na listi. Ognjen Vukojević i Eduardo da Silva na izlaznim su vratima. Vukojević nije dobio ni minutu na SP-u, a Dudu je igrao simbolično. Obojica su 1983. godište, imaju volju igrati za reprezentaciju, ne bi im niti u peti bio odlazak da uživaju status koji bi ih zadovoljio, no ne žele biti samo imena koja popunjavaju broj. Zasad čekamo da se očituju, kraj je apsolutno moguć s objašnjenjem: tu smo ako nas Hrvatska treba, ali budemo li na margini, neka šansu dobije netko mlađi. Dudu je drugi najbolji strijelac u povijesti Kockastih. Lome se koplja koliko danas vrijedi, Kovač ga ne doživljava kao napadača što je čudno, više vjeruje u fizički moćnije poput Jelavića nego u njegov istančani osjećaj za gol. Eduarda to boli, kao i one navijače i analitičare koji drže da bi prije nego bilo tko drugi - zabio gol. Vukojević je godinama Vatreni, nikad tako na marginama. Moraju riješiti i gdje će nastaviti klupsku karijeru, i o tome bi mogla ovisiti njihova reprezentativna priča. Dudu je slobodan, Vukojević ima još ugovor s Dynamom iz Kijeva.

I to je to, što se odlazaka tiče. Jedino je još pitanje hoće li Sammir imati motiva da i dalje igra za Hrvatsku. No, to pridonosi rejtingu, ne treba zaboraviti...

Darijo Srna ne razmišlja o oproštaju, ni Danijel Pranjić, jer tek se kod Kovača vratio, ostali su u godinama kad bi bilo iznenađenje da reprezentativne kopačke objese o klin.

- Za budućnost hrvatskoga nogometa ne treba se brinuti, imamo mladih iz U-21 vrste.

To je rekao Kovač prije no što je napustio Brazil. Već je dao šansu mnogima, što je prije njega činio je i Igor Štimac. Mateo Kovačić trebao bi biti predvodnik novog vala, ali veznjak Intera još uvijek igra "dječji nogomet" kako je to prije koji mjesec opisao Walter Mazzarri. Ante Rebić sve se više nameće, samo da zgrabi minutažu u klubu i bit će adut reprezentacije, Marcelo Brozović ima potencijal za finu karijeru, Šime Vrsaljko je tu, Kovač je uključio Ivana Močinića, Igora Bubnjića i Marija Pašalića. S velikom pozornošću pratit će se razvoja Alena Halilovića i Tina Jedvaja, kao i igrački put Marka Livaje, moćnog napadača koji u Rusiji ima šansu probiti se u prvi plan.

Okupljanje je za dva mjeseca, prva sljedeća utakmica 4. rujna, prijateljska s Ciprom. Već tada popis neće biti kao 23-ojica za Brazil, a tek do Francuske 2016. mladi će preuzimati sve važnije role. Premda, sada nam je najvažnije da Modrić, Rakitić i ostale vedete daju nacionalnoj vrsti i više nego dosad, a da do Eura konačno stvorimo - momčad. Na kakvoj se divimo Meksiku. I ne samo njima. I zato prednost bi trebali dobivati dečki koji će pospješivati kolektivni duh Vatrenih.

sportske novosti